Pavle Radić
Izvor: Wikipedija
Pavle Radić (Trebarjevo Desno, 10. siječnja 1880. - Beograd, 20. lipnja 1928.), hrvatski političar. Sinovac Antuna i Stjepana Radića.
Školovao se u Zagrebu i Pragu. Nakon završene trgovačke škole službovao je dvije godine kao pomoćni učitelj, a zatim se bavio zadrugarstvom. Prihvatio je političke ideje svojih stričeva i pridružio se njihovoj stranci, te postao član njenog vodstva.
Kao kandidat Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) prvi put izabran u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 1923. godine u banjalučkom okrugu. Ponovo biran 1925. i 1927. Zamjenjuje Stjepana Radića u vođenju strankom za vrijeme njegovog dugotrajnog boravka u inozemstvu 1923.-1924., a zatim i dok se nalazio u zatvoru 1925. Po uputi Stjepana Radića, čita u Narodnoj skupštini 27. ožujka 1925. izjavu kojom stranka prihvaća Vidovdanski ustav i monarhiju. Nakon dogovora HSS-a i Radikalne stranke, ulazi u Vladu 1925.-1926. kao ministar agrarne reforme. Nakon prelaska HSS u opoziciju radi kao direktor Saveza hrvatskih seljačkih zadruga.
Ubijen u atentatu u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928., kada je radikalni zastupnik Puniša Račić iz pištolja pucao na zastupnike HSS-a.
[uredi] Literatur
- Hrvatski leksikon, Zagreb, 1996.
- Opća enciklopedija JLZ, 6. svezak, Zagreb, 1980.
