Poskok
Izvor: Wikipedija
| Poskok | ||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Poskok
|
||||||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||
| Vipera ammodytes L., 1758. |
||||||||||||||||||
|
|
Poskok (lat. Vipera ammodytes) je najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica. Najveća je otrovnica na našim područjima.
Sadržaj |
[uredi] Stanište
Prirodno mu je stanište krš Dinarida. U Hrvatskoj živi i na otocima: Krku, Rabu, Pagu, Viru, Dugom otoku, Ugljanu, Pašmanu, Šolti, Hvaru, Braču, Korčuli i Mljetu. Nalazimo ga i u Lici, na Medvednici, Ivanščici i Kalniku.
[uredi] Tjelesna građa
Boja je promijenjiva, pa mu je leđna strana siva, žuta ili smeđa s tamnom cik - cak prugom. S trbušne strane je bjelkast s crnim točkama. Mužjak naraste do 1 metar. Na Velebitu su zabilježeni rijetki primjerci, koji premašuju tu veličinu, a ženka je manja od mužjaka. Uz izlomljemnu prugu na leđima, prepoznatljiv je po trokutastoj plosnatoj glavi, okomitoj zjenici i roščiću na vrhu njuške. U ustima ima dva duga otrovna zuba, povezanih s otrovnom žlijezdom. Jezik mu je dug i rašljast. Pomoću njega osjeća opip i miris.
[uredi] Biologija
Pari se potkraj travnja do početka svibnja, a ženka od rujna do listopada okoti 10 do 20 mladih, koji odmah poslije izlaska iz majčina tijela probiju nježnu opnu jajeta. Poskok živi do 15 godina. Neprijatelji su mu ptice grabljivice i male zvijeri, posebno orao zmijar i mungosi. Voli suha kamenita područja s dosta grmlja. Aktivan je večinom noću, a danju sklupčan spava probavljajuči hranu. Sporiji je, tromiji te otrovniji od riđovke. U hladnijim krajevima spava zimski san. Posebno je opasan u jesen, kada se penje na drveće gdje dočekuje ptice, a tada lako strada i čovjek, ako neoprezno prolazi i dotakne ga.
[uredi] Otrovnost
Ugriz poskoka je često smrtonosan. Čak i netom izleženi mladunci dugi od 15 do 18 cm. su opremljeni otrovom i otrovnim zubima te mogu zadati vrlo ozbiljan i opasan ugriz.
Otrov se pretežno sastoji od hemotoksičnih tvari, koje zgrušavaju krv i izazivaju šok. Njegov snažan otrov može ubiti manje kralješnjake u roku od nekoliko sekundi. Za čovjeka je smrtna doza u prosjeku 25 - 40 mg ovisno o dobi, zdravlju i mjestu ugriza. Snaga njegovoga otrova čak je jača i od nekih kobri kod kojih je smrtna doza u prosjeku 30 - 50 mg. Prvi simptomi trovanja su bol i/ili oticanje ugriženog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se širi. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1 cm dugi, pa otrov može biti unesen u mišić što ubrzava razvoj simptoma trovanja. Mjesto ugriza treba podvezati, da bi se spriječilo kruženje otrova po tijelu, a ugrizenog treba što hitnije odvesti liječniku, da mu pruži jedinu dijelotvornu pomoć, injekciju protuotrova (seruma).
[uredi] Legende
U narodu se pričaju legende o poskokovom skakanju i o njegovom savijanju u kolut i kotrljanju nizbrdo. To su priče nastale zbog ljudskog straha budući da je poskok vrlo nepredvidiv i njegov je ugriz među najbržim od svih zmija. Poskok može pužno smotati stražnji dio tijela pa onda uzdignuti prednji i brzo ga izbaciti naprijed da ugrize žrtvu. Doseg takvog skoka je 40 cm.
[uredi] Hranjenje
Plijen osjeća po mirisu i uglavnom ga dočekuje, čekajući ponekad danima. Kao i sve zmije, može dugo izdržati bez hrane. Hrani se uglavnom miševima, pticama i gušterima, ponekad krticama, drugim zmijama i sljepićima. Zabilježeni su i slučajevi kanibalizma. Svoju žrtvu najprije usmrti otrovom, a onda je guta.
[uredi] Podvrste
| Podvrste[1] | Autorstvo[1] | Zemljopisna rasprostranjenost |
|---|---|---|
| V. a. ammodytes | (Linnaeus, 1758.) | Austrija, sjeverna Italija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Albanija, jugozapadna Rumunjska, sjeverozapadna Bugarska[2] |
| V. a. gregorwallneri | Sochurek, 1974. | Austrija, nekadašnja Jugoslavija[3] |
| V. a. meridionalis | Boulenger, 1903. | grčka (uključujući Krf i druge otoke), dio Turske[2] |
| V. a. montandoni | Boulenger, 1904. | Bugarska, južna Rumunjska[2] |
| V. a. transcaucasiana | Boulenger, 1913. | gruzija, sjeverna Turska (Anatolija)[2] |
[uredi] Vanjske poveznice
- Vipera ammodytes at Amphibians and Reptiles of Europe. Accessed 7 October 2006.
- Vipera ammodytes - nose-horned viper at Faculty of Biology and Geology, "Babes-Bolyai" University, Romania. Accessed 7 October 2006.
- Vipera ammodytes at Club100. Accessed 7 October 2006.
- Vipera ammodytes at Amphibians & Reptiles in Bulgaria and Balkan Peninsula. Accessed 7 October 2006.
- Vipera ammodytes giving birth at FaunaClassifieds. Accessed 7 October 2006.
- Vipera ammodytes mating movie at VipersGarden. Accessed 7 October 2006.
- Predložak:YouTube Accessed 4 November 2006.
