Povijest Austrije
Izvor: Wikipedija
Sadržaj |
[uredi] Prapovijest
Područje današnje Austrije naseljeno je već u starom kamenom dobu. Najpoznatiji nalazak is tog doba je Vilendorfska Venera, pronađena u Willendorfu u Donjoj Austriji. Procjenjuje se da je stara oko 25.000 godina. Taj kipić valjda predstavlja idol plodnosti. Kasnije su preko Balkana stigle nove tehnologije - poljoprivreda, stočarstvo i obrada metala. Porasla je populacija i formirala se prva trajna naselja. Zbog obilja prirodnih bogatstava kao što su sol, bakar i željezo neka naselja su mogla razviti prostranu trgovačku mrežu. Najslavljeniji prapovijesni grad u Austriji je današnji Hallstadt, koji je dostigao svoj vrhunac između 750 i 400 p.n.e.. Prema njemu se i naziva to razdoblje srednjoeuropskog željeznog doba halštatskom kulturom. Halštatska se kultura raširila niz Alpa i Dinara od Švicarske do južnog Jadrana, njezinim nositeljima se smatraju Ilirci. Oko 4.-og stoljeća p.n.e. prevladavali su Kelti.
[uredi] Rimsko doba
Keltskom kraljevstvom Norikom sa središtem u Koroškoj Rimljani su upravljali od godine 16. p.n.e., dok je zapadni dio zemlje pripadao provinciji Raetia a istok Panoniji. Jedino područja sjeverna od Dunava nisu bila pod rimskom vlašću. Dok su Kelti na područjima pod kontrolom Rima sve više romanizirani, na sjeveru su se uselili Germani i miješali s lokalnim stanovništvom. Niz Dunav su se poredili rimske Tvrđave, a jedna od tih, na mjestu starog keltskog ili ilirskog naselja, bila je Vindobona odnosno današnji Beč (na njemačkom Wien).
[uredi] Rani srednji vijek
Postepenim slabljenjem rimskog carstva Austrija je bila sve više izložena napadima germanskih i drugih naroda. Ovuda su prešli Markomani i Langobardi na svojem putu ka Italiji, dok su se na zapadnom kraju zemlje, u današnjem Vorarlbergu, etablirali Alemani. Tek prilično kasno, oko sredine 6.-og stoljeća, pojavili su se Bavarci na zapadu i Slaveni i Avari na istoku u jugoistoku današnje Austrije. Karantanija ili Koroška je nedugo poslije toga postala jedna od prvih država slavenskih naroda uopće, ali se brzo vezala s bavarskim kneževstvom i većina stanovništva je preuzela njemački jezik i kulturu. Za vrijeme Karla Velikog Karantanija kao i Štajerska i Donja Austrija postale su vojne krajine (nj. Marken) protiv Avara i Slavena upravljene iz Bavarske. Navalom Mađara krajem 9.-stoljeća opustošena su istočna područja, dakle današnja Donja Austrija, i Franci su povukli granicu do rijeke Ennsa blizu Linza. U drugoj polovici 10.-og stoljeća pobjeđeni su Mađari i ponovno ustavljena Austrija kao granična pokrajina bavarske kneževine. 996. g. se prvi put spominje pod nazivom Ostarrichi, od čega dolazi njemački naziv Österreich. To razdoblje je odjednom i početak njemačke kolonizacije istočne Austrije. Austrija će još stoljećima biti podjeljena na razne knježevine u sklopu Istočnofranačkog odnosno Njemačkog carstva.
[uredi] Habsburgovci
1278. g. Habsburgovci su osvojili knježevinu Austriju odnosno veći dio današnje Gornje i Donje Austrije. Svojom porodičnom politikom Habsburgovci su tokom 14.-og stoljeća dobili Korošku sa Štajerskom i Kranjskom te Tirol.
1452. g. Friedrich V. proglašen je njemačkim carom. Habsburgovci su sudržali tu poziciju sve do konačnog raspada njemačkog carstva oko 1800. g. ali je stvarna moć cara bila zanemariva dok su knjezovi i kraljevi samovoljno vladali svojim zemljala.
U 15.-om stoljeću su Habsburgovci dobili Burgundiju, Španiju i Nizozemsku. Nakon bitke na Mohačkom polju 1526. g. naslijedili su i Mađarsku, Češku, Moraviju i Hrvatsku. Ali Osmanlije su brzo napredovali i već 1529. g. došlo je do prve opsade Beča. Sljedećih 150 godina Austrija i Osmansko Carstvo su više-manje stalno bili u ratu, iako je rijetko došlo do većih bitaka.
Usto, Austriju su u to doba mučili i unutarnji problemi. Veliki je bio odaziv austrijskog naroda na protestantizam. Car je nasilnim putem povratio stanovništvo svojih zemalja na katoličanstvo. Došlo je to pogubnog tridesetogodišnjeg rata (1618-1648). Car je namjerio povratiti svoju moć a plemstvo je tražilo više samostalnosti, i povodom su služili vjerski sukobi. Rat koji je počeo sukobom katoličkog cara i protestantskih plemića se brzo proširio cijelim Svetim rimskim carstvom, a kad su se umiješale Francuska i Švedska na strani protestanata, došlo je do potpunog poraza carske vojske. Širom carstva stradalo je gotovo polovina stanovnika od rata i ratnih posljednica. Njemačke zemlje su ekonomski i politički bačene daleko unazad u usporedbi s Engleskom ili Francuskom.
1683. g. druga je turska opsada Beča odbijena zajedničkim naporom više europskih zemalja. Pod komandom, među ostalih, Eugena Savojskog osvojena je Mađarska i Slavonija te veliki dio Srbije. Iako se pobjeda Austrije nad Turcima kako u Austriji tako i u Hrvatskoj često smatra oslobođenjem od barbara i potlačitelja, istina je kao uvijek nešto složenija. S jedne strane su i austrijske trupe srušili gradove i zemlju gdje su stigle, na primjer su srušile turski Osijek to temelja uključujući slavljeni most preko Drave, i na jednom neuspješnom napadu spaljivali Sarajevo. A s druge strane su Turci u to vrijeme po mnogo čemu bili napredniji od srednjoeuropskih naroda i imali su pristup novim proizvodima iz Amerike, kao što su kukuruz ili paprika.
Veliki dio protestantskog stanovništva je istjeran iz Austrije. Protestanti su bili dobrodošli u Prusiji gdje su pomogli stvoriti modernu zemlju, a mnogi su se i naselili u novoosvojenim zemljama, na primjer u Banatu, Bačkoj, Baranji, Slavoniji, južnoj Mađarskoj itd. I danas ima samo nekoliko sela s većinskim protestantskim stanovništvom, uglavnom duboku u planinama ili pri granici. Posebno surovo su bili protjerani protestanti u današnjoj saveznoj državi Salzburg, koja je tada bila pod direktnom upravom biskupa. Navodno je otud pobjeglo preko 40% stanovnika.
[uredi] 20. stoljeće
Nepremostive suprotnosti između socijaldemokratskog "Republikanskog zaštitnog saveza" s jedne, te kršćansko-socijalnog "Domobranstva" i savezne vlade s druge strane dovele su u međuratnoj Austriji do teške političke i gospodarske krize, koja je 1934. kulminirala izbijanjem građanskog rata. U kratkotrajnim borbama koje su se razbuktale u Beču i drugim industrijskim središtima zemlje život je izgubilo više od 300 ljudi, dok ih je više od 700 ranjeno. Neuspjela pobuna radnika protiv austrofašističkog režima rezultirala je ukidanjem parlamentarizma i demokracije, te proglašenjem autoritarne staleške države. Nikad dokraja zaživjela, nestabilna državna tvorevina, koja je isprva uživala otvorenu potporu fašističke Italije, prestala je postojati nakon što je Austrija 1938. pripojena nacističkoj Njemačkoj.
