Sveti Ivan Bosco
Izvor: Wikipedija
Sveti Ivan Bosco (talijanski: Giovanni Melchiorre Bosco) rodio se 16. kolovoza 1815. godine u seocetu Becchi tridesetak kilometara od Torina. Otac mu je bio jedan od najsiromašnijih seljaka u tom mjestašcu. Ženio se dvaput, iz prvog braka ostao mu je sin Antun, a u drugom je dobio sinove Josipa i Ivana, da bi umro dvije godine nakon Ivanovog rođenja. Kao devetogodišnjak (1824) Ivan sanja svoj prvi značajni san koji će sve jasnije zacrtavati njegovu budućnost, da bi kao dvanaestogodišnjak (1829) morao otići od kuće i tri godine služiti u štali jednog seljaka. Zaljubljen u knjige potom se školovao radeći različite poslove. U školi je osnovao "Društvo veseljaka" (1832). Kao dvadesetogodišnjak (1835) ulazi u sjemenište i postaj svećenikom (1841) te iste godine započinje s okupljanjem napuštene mladeži. Ubrzo počinje pisati, iznajmljuje Pinardijevu kuću (1846) i 1848 odlučno odbija bilo kakav politički angažman. Sljedeće godine (neuspješno) pokreće i novine "Prijatelj mladeži". Osniva "Društvo za uzajamnu pomoć radnika" (1850) i pokreće seriju knjižica "Katoličko štivo" (1853), koja izlazi svaki mjesec i ima izvrsan odjek. Istodobno u oratoriju započinju s radom strukovne radionice. Cilj mu je da ne samo vjerski odgoji mlade ljude nego ih i zanatski osposobi.
Četvorici mladića (1854) predlaže osnivanje salezijanaca, a iste godine u oratorij dolazi i Dominik Savio koji će nakon samo tri godine boravka (umro je 1857) ostaviti neizbrisiv trag i podići ugled don Boscova odgojnog sustava. Iste godine započinje smišljati pravila salezijanske družbe, koji će službeno nastati u godini rata za talijansku neovisnost (1859).
Četiri godine kasnije otvara prvu salezijansku kući izvan Torina, da bi na desetu godišnjicu (1864) proglašenja dogme o Bezgrešnoj započeo gradnju svetišta Marije Pomoćnice, koja je posvećena u godini lurdskih ukazanja (1868). Sljedeće godine papa je odobrio "Pobožnu salezijansku družbu", a don Bosco započeo s tiskanjem "Biblioteke talijanske mladeži", u kojoj je do 1885. godine izdao dvjesto četiri sveska.
U drugoj pokoncilskoj godini (1872) osniva "Družbu kćeri Marije Pomoćnice", a tri godine kasnije šalje prve misionare u Južnu Ameriku, nakon čeka osniva i treći salezijanski red, suradnike (1876). Papa Lav XIII. povjerava mu izgradnju rimske bazilike Presvetom Srcu Isusovu (1880), zbog čega putuje po Francuskoj i Španjolskoj. Posao je uspješno okončao sedam godina kasnije (1887). Već istrošene snage i narušena zdravlja umire u zoru 31. siječnja 1888. godine.
