Isus

Izvor: Wikipedija

Proslavljeni Krist, Ravenna (Italija).

Isus Krist (grč.: Ίησοΰς Χριστός, lat.: Jesus Christus, heb. i aram.: ישוע , latinično: Ješua), utemeljitelj kršćanstva (Betlehem, oko 4 p.n.e.- Jeruzalem, 30.). Prema kršćanskom vjerovanju utjelovljeni Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ (utjelovljenje), Mesija, Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Ime Isus osobno je ime povijesnog Isusa iz Nazareta, a vjeroispovjedni naslov Krist (grč. Χριστός Hristos, »Pomazanik«, što prevodi aramejski Mešija, to jest »Mesija«) s vremenom je postao drugom sastavnicom udvojenog imena. Odnos ljudske i božanske naravi u Isusu Kristu proučava kristologija, a spasenjsku stranu njegova djela soteriologija.

[uredi] Izvori

Glavna su vrela o povijesnom Isusu novozavjetni spisi (evanđelja i poslanice), a od nekršćanskih antičkih izvora Tacit, Plinije Mlađi, Svetonije, Josip Flavije i Talmud.

[uredi] Život

Vidi i: Rodoslovlje Isusa Krista

Prema Novom zavjetu Isus se rodio u Betlehemu u Palestini za vladavine rimskog cara Augusta. Od godine njegova rođenja računa se kršćanska era (po novijim proračunima Isus je rođen nekoliko godina prije). Odrastao je u židovskoj obitelji u Nazaretu, pa se u evanđeljima naziva Isusom iz Nazareta ili Isusom Nazarećaninom. Po zanimanju je vjerojatno, poput svoga poočima Josipa, bio tesar. Majka mu je bila Marija.

Diego Velázquez, Krist na križu, Museo del Prado, Madrid (250 x 170 cm, oko 1632.)

O njegovu životu do njegove tridesete godine ne zna se ništa, a tada, nakon krštenja u rijeci Jordanu i kušnje u pustinji, počinje njegovo javno djelovanje u Galileji, Judeji i Jeruzalemu. Povremeno je zalazio i u poganske krajeve (Tir, Sidon, Dekapol, Cezareja Filipova). Posljednje je dane prije muke i smrti proveo u Jeruzalemu. Ondje je po nalogu židovskih vjerskih poglavara bio uhićen, optužen da smućuje narod i predan rimskom upravitelju Ponciju Pilatu, koji ga je osudio na smrt razapinjanjem na križ. Prema vjerovanju njegovih učenika uskrsnuo je treći dan i uzašao na nebo kao iščekivani Mesija ili Krist.

[uredi] Nauk

U svome javnom djelovanju i propovijedanju Isus je nastupio naviještajući kraljevstvo Božje. U taj je starozavjetni pojam unio nove sadržaje i nijanse. Nije više riječ o iščekivanju ovozemaljskog kraljevstva, već duhovnoga. Na ovom se svijetu očituje u obraćenju (metanoja), a na drugome u vječnom blaženstvu na nebu. Starozavjetnom je legalizmu suprotstavio unutarnji stav i čistoću srca, a religiji zatvorenoj u etničke granice univerzalnost evanđelja i ljubav prema bližnjemu. Srž je Isusove poruke izražena u Govoru na gori. Isus nije ništa napisao, a njegovu su poruku (Evanđelje) poslije zabilježili njegovi učenici, apostoli i evanđelisti, u Novom zavjetu. Ondje je Isus prikazan i kao začetnik novog poimanja Boga (Trojstvo), utemeljitelj Crkve (Dvanaestorica, Dvanaest apostola).

[uredi] Isus i Crkva

Novi zavjet također govori o Isusovim ukazanjima njegovim učenicima nakon uskrsnuća. Isus je, osobito prema Pavlovim poslanicama, Glava Crkve, a čitava zajednica vjernika njegovo je tijelo. Na taj se način kršćani nakon Isusove smrti i uskrsnuća osjećaju bitno združeni s njime. Ova vjera u Isusovu prisutnost u zajednici Crkve osobito se, kod tradicionalnih crkava, očituje u vjeri u sedam svetih sakramenata po kojima Krist djeluje. Osobito je u tom smislu Euharistija sasvim osobiti način Kristove prisutnosti među svojim vjernicima.

[uredi] Isus sudac

Kršćani vjeruju i da će Isus »doći u slavi suditi žive i mrtve« (usp. Nicejsko-carigradsko vjerovanje^tekst. Riječ je o njegovu drugom dolasku na kraju vjekova, kad će svatko biti suđen prema svojoj vjernosti Isusu. Oni koji žive dostojno Krista, vjeruju da će se naći u njegovu kraljevstvu, te skupa s njime kraljevati dovijeka. Biblija govori o uskrsnuću kao jedinoj nadi u novi život. Apostolsko vjerovanje govori sljedeće "i opet će doći u slavi, suditi žive i mrtve", drugim riječima, da će mrtvi i živi biti suđeni njegovim dolaskom, a ne nakon nekog vremena poslje smrti.

[uredi] Isus u umjetnosti

Vrlo rano Isus je postao predmetom umjetničkog stvaralaštva. Njime su inspirirane brojne freske, mozaici, slike i kipovi. U književnost je ušao već po novozavjetnim knjigama u 1. stoljeću. U glazbi je temom mnogih gregorijanskih himana i antifona, a od renesanse i baroka i polifonih melodija. Osobito su poznati Bachovi oratoriji. Postoje mnogi filmovi o Isusu poput Pasije.