Lav XIII.
Izvor: Wikipedija
| Lav XIII. Leo XIII |
|
|---|---|
 |
|
| Pravo ime | Gioacchino Vincenzo Pecci |
| Početak pontifikata | 20. veljače 1878. |
| Kraj pontifikata | 20. srpnja 1903. |
| Prethodnik | Pio IX. (1846. - 1878.) |
| Nasljednik | Pio X. (1903. - 1914) |
| Rođen | 2. ožujka 1810. Carpineto, Lazio, Italija |
| Umro | 20. srpnja 1903. Rim |
| Ostali pape imena Lav | |
| Portal: Kršćanstvo | |
Lav XIII. (Carpineto, Lazio, Italija, 2. ožujka 1810. - Rim, 20. srpnja 1903.), papa, civilnog imena Gioacchino Vincenzo Pecci rodio se kao šesti od sedmorice sinova grofa Lodovica Peccija i njegove žene Anne Prosperi Buzi.
Sadržaj |
[uredi] Obitelj i školovanje
Kada mu je bilo osam godina, zajedno sa starijim bratom Giuseppeom (1807.-1890.) - kojeg će nakon što postane papa imenovati 1879. godine kardinalom - odlazi na školovanje u Jezuitsku školu u Viterbu, gdje će boraviti od 1818. do 1824.g. Potom odlazi na višu gimnaziju Collegio Romano u Rim, a 1832. g. upisuje se na sveučilište La Sapienza u Rimu. Gioacchino je bio odličan student i veliki ljubitelj i poznavatelj latinskog jezika. Studira crkveno i građansko pravo, te 1836. g. stječe doktorat iz teologije i prava. Na staru godinu 1837. biva zaređen za svećenika.
[uredi] Uspon
Dva mjeseca kasnije postavljen je za Apostolskog delegata u Beneventu. Od 1841. obnaša istu dužnost u Spoletu, a potom u Perugi. Gioacchino rano ulazi u Kuriju, gdje se pokazao vrsnim administratorom, pa ga papa Grgur XVI. 1843. g. imenuje titularnim nadbiskupom Damiate i šalje za nuncija u Belgiju. Početkom 1846. g. papa Grgur XVI. imenuje ga biskupom Perugie sa titulom nadbiskupa. Vijest o imenovanju biskupom Gioacchina zatječe za vrijeme njegova putovanja po Londonu i Parizu, gdje je upoznao mnoge eminentne osobe toga doba. Bogat iskustvom i oboružan novim idejama vraća se u Rim 26. svibnja 1846. g. kada je papa Grgur XVI. već ležao na odru. Papa Pio IX. 1853. g. imenuje ga kardinalom s namjerom da ga premjesti u jednu od suburbikarijalnih biskupija. No, Gioacchino se zahvalio na toj časti te je ostao u Perugi. Kao biskup zalagao se za jačanje nauka Tome Akvinskog i 1859. g. osniva u Rimu Akademiju Svetog Tome. U kolovozu 1877. g. papa Pio IX. imenuje ga camerlengom pa je Gioacchino bio prisiljen preseliti u Rim. Samo šest mjeseci kasnije 7. veljače 1878. g. završio se najduži pontifikat u povijesti Katoličke crkve. Papa Pio IX. umro je u 86 godini života. Prije nego će se to dogoditi novine su pisale kako bi talijanska Vlada trebala zaposjesti Vatikan i umiješati se u konklave. No, Rusko-Turski rat i iznenadna smrt kralja Viktora Emanuela II. odvratila je pozornost talijanske Vlade, pa su konklave održane nesmetano. Nakon samo tri kruga glasovanja sa 44 glasa od mogućih 61, kardinal Gioacchino Pecci izabran je za papu 20. veljače 1878. godine.
[uredi] Pontifikat
Papa Lav XIII. je slovio kao umjerenjak širokih pogleda. Od novog šezdesetosmogodišnjeg pape koji je bio često boležljiv za očekivati je bio relativno kratki pontifikat, ali providnost je htjela da pontifikat pape Lava XIII. potraje preko 25 godina, tijekom kojih je on pokazao zadivljujuću energiju. Najvažnijim zadatkom Papa je smatrao približavanje kršćanstva suvremenim strujama, ali bez odustajanja od temeljnih kršćenskih načela. U enciklikama Quod apostolici muneris (1878.); Humanum gens (1884.) i Arcanum illud (1880.) Papa iznosi jasne poglede protiv socijalizma, komunizma, nihilizma i masonstva, te se zauzima za očuvanje braka. Vrlo je važna Papina odredba o otvaranju Vatikanskih arhiva i biblioteke znanstvenim radnicima, poglavito povijesničarima, neovisno o njihovim vjerskim i društvenim nazorima. Papina enciklika Rerum novarum (1891.) i dan danas je aktualna i vrlo značajna, jer se u njoj Papa zalaže za zaštitu privatne imovine, ali i za pravedne plaće radnika. U njoj se Papa zalaže za radnička prava i socijalnu pravdu, što mu je pribavilo nadimak «radnički papa». Za razliku od svoga predhodnika, papa Lav XIII. bio je fleksibilan političar. Za vrijeme njegovog pontifikata pri Svetoj Stolici je sve veći broj stranih predstavništava. Rastući ugled papinstva je potvrdio i posjet njemačkog cara Vilima II. Vatikanu, a njemački kancelar Otto von Bismarck moli 1885. g. Papu da posreduje u sporu između Njemačke i Španjolske oko Karolinskih otoka. Papa je od početka svoga pontifikata pokušavao riješiti probleme na koje je Crkva nailazila u Njemačkoj. U tome je malo pomalo i uspio, pošto je revizija Svibanjskih zakona između 1886. i 1887. omogućila poništenje svih protuvjerskih odredaba osim one koja se odnosila na isusovce, kojima je bilo dopušteno da se vrate u Njemačku tek za vrijeme Prvog svjetskog rata. U Francuskoj su problemi tek počeli dolaskom republikanaca na vlast 1879. g. , kada je borba za sekularizaciju javnog života dosegla vrhunac. Pod lozinkom «odvajanje Crkve od države» donesen je 1901. g. Zakon o društvima. Svi redovnici, osim onih koji su bili angažirani oko njege bolesnika, bili su protjerani iz Francuske. Doktrinalno djelo pape Lava XIII. jedno je od najvećih. Za njegovo razumijevanje potrebno je reći da je Papa bio duboko zaokupljen dvjema stvarima: mrzio je neljudski kapitalizam jednako kao i materijalistički i ateistički marksizam. Njegovo dogmatsko djelo sadržano je u dvadeset enciklika i brojnim drugim dokumentima. Papa se puno zauzimao za misije. Otvorio je 248 novih biskupskih sjedišta po cijelom svijetu. Po prvi puta se obratio «odvojenoj braći» protestantima i pravoslavcima, pozivajući ih na povratak Rimskoj Crkvi. Godine 1893. proglašava svetkovinu Svete Obitelji. Bulom Ex hac augusta (1881.), papa Lav XIII. uspostavlja u Bosni redovitu crkvenu hijerarhiju osnivajući Vrhbosansku nadbiskupiju i metropoliju sa sjedištem u Sarajevu i sa sufraganim biskupijama u Mostaru i Banja Luci. Papa je neobično cijenio biskupa Josipa J. Strossmayera, često ga je hvalio, a đakovački biskup je Papi izricao «najčvršću odanost». Breveom od 2. studenog 1888. g. Papa propisuje uporabu «zucchetta» (kapica koju nose papa, kardinali i biskupi – često je zovi «Soli Deo» /Samo Bogu/, jer se skida samo pri činu posvećenja na misi). Papa Lav XIII. bio je prvi papa koji je snimljen filmskom kamerom i prvi kojemu je snimljen glas. U svojim odnosima s Talijanskom državom papa Lav XIII. strogo se držao smjera kojeg je zacrtao njegov prethodnik Pio IX. I on se smatrao zatočenikom i nikada nije napustio Vatikan. Posljednja dekada njegovog pontifikata bila je obilježena njegovom fizičkom slabošću, te je bilo više nego očito da se u njegovoj politici i stavovima osjećao utjecaj moćnih kardinala Kurije. Unatoč tome Papa je bio jedan od najomiljenijih ljudi u Europi. Dužina njegovog pontifikata, koji je slijedio nakon najdužeg pontifikata u povijesti Katoličke crkve pape Pija IX. i duboka starost od pune 93 godine, rezultirala je komentarom jednog tadašnjeg kardinala: «Izabrali smo Svetog Oca, a ne Vječnog Oca». Izgledom mršav, košćat, gotovo mumificiranog izboranog lica, kojemu su jedino oči sjajem odavale znakove života, Papa je ostavio dubok trag na sve s kojima je dolazio u kontakt svojom izvanrednom lucidnošću.
[uredi] Smrt
Kraj života ovog velikog pape je bio neminovan. Razbolivši se od teške upale plućne maramice nakon dva tjedna teške agonije, papa Lav XIII. umro je 20. srpnja 1903. godine. Svojim pontifikatom, kroz više od dvadeset pet godina, papa Lav XIII. je Crkvi vratio internacionalni ugled i poštovanje kakve nije imala odavno. Sahranjen je u bazilici svetog Ivana Lateranskog u Rimu.
sv. Petar • sv. Lino • Anaklet • Klement I. • Evarist • Aleksandar I. • Siksto I. • Telesfor • Higin • Pio I. • Anicet • Soter • Eleuterije • Viktor I. • Zefirin • Kalist I. • Urban I. • Poncijan • Anter • Fabijan • Kornelije • Lucije I. • Stjepan I. • Siksto II. • Dionizije • Feliks I. • Eutihijan • Kajo • Marcelin • Marcel I. • Euzebije • Miltijad • Silvestar I. • Marko • Julije I. • Liberije • Feliks (II.) • Damaz I. • Siricije • Anastazije I. • Inocent I. • Zosim • Bonifacije I. • Celestin I. • Siksto III. • Lav I. • Hilarije • Simplicije • Feliks II. • Gelazije I. • Anastazije II. • Simah • Hormizda • Ivan I. • Feliks III. • Bonifacije II. • Ivan II. • Agapet I. • Silverije • Vigilije • Pelagije I. • Ivan III. • Benedikt I. • Pelagije II. • Grgur I. • Sabinijan • Bonifacije III. • Bonifacije IV. • Adeodat I. • Bonifacije V. • Honorije I. • Severin • Ivan IV. • Teodor I. • Martin I. • Eugen I. • Vitalijan • Adeodat II. • Donus • Agaton • Lav II. • Benedikt II. • Ivan V. • Konon • Sergije I. • Ivan VI. • Ivan VII. • Sisinije • Konstantin • Grgur II. • Grgur III. • Zaharija • Stjepan (II.) • Stjepan II. • Pavao I. • Stjepan III. • Hadrijan I. • Lav III. • Stjepan IV. • Paskal I. • Eugen II. • Valentin • Grgur IV. • Sergije II. • Lav IV. • Benedikt III. • Nikola I. • Hadrijan II. • Ivan VIII. • Marin I. • Hadrijan III. • Stjepan V. • Formoz • Bonifacije VI. • Stjepan VI. • Roman • Teodor II. • Ivan IX. • Benedikt IV. • Lav V. • Sergije III. • Anastazije III. • Lando • Ivan X. • Lav VI. • Stjepan VII. • Ivan XI. • Lav VII. • Stjepan VIII. • Marin II. • Agapet II. • Ivan XII. • Lav VIII. • Benedikt V. • Ivan XIII. • Benedikt VI. • Benedikt VII. • Ivan XIV. • Bonifacije VII. • Ivan XV. • Grgur V. • Silvestar II. • Ivan XVII. • Ivan XVIII. • Sergije IV. • Benedikt VIII. • Ivan XIX. • Benedikt IX. • Silvestar III. • Benedikt IX. • Grgur VI. • Klement II. • Benedikt IX. • Damaz II. • Lav IX. • Viktor II. • Stjepan IX. • Nikola II. • Aleksandar II. • Grgur VII. • Viktor III. • Urban II. • Paskal II. • Gelazije II. • Kalist II. • Honorije II. • Inocent II. • Celestin II. • Lucije II. • Eugen III. • Anastazije IV. • Hadrijan IV. • Aleksandar III. • Lucije III. • Urban III. • Grgur VIII. • Klement III. • Celestin III. • Inocent III. • Honorije III. • Grgur IX. • Celestin IV. • Inocent IV. • Aleksandar IV. • Urban IV. • Klement IV. • Grgur X. • Inocent V. • Hadrijan V. • Ivan XXI. • Nikola III. • Martin IV. • Honorije IV. • Nikola IV. • Celestin V. • Bonifacije VIII. • Benedikt XI. • Klement V. • Ivan XXII. • Benedikt XII. • Klement VI. • Inocent VI. • Urban V. • Grgur XI. • Urban VI. • Bonifacije IX. • Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Pio III. • Julije II. • Lav X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Marcel II. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Urban VII. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII. • Lav XI. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Lav XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Lav XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao I. • Ivan Pavao II. •
Benedikt XVI.
