Tajvan
From Wikipedia
Ovaj članak je u začetku. Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |
|
|||||
Geslo: | |||||
Himna: San Min Chu-i | |||||
![]() |
|||||
Službeni jezik: | kineski 1 | ||||
Glavni grad: | Taipei | ||||
Predsjednik: | Chen Shui-bian | ||||
Predsjednik Vlade: | Frank Hsieh | ||||
Površina: - ukupno: - % vode: |
138. po veličini 35,980 km² 2.8% |
||||
Stanovništvo: - ukupno (2005.): - Gustoća: |
48. po veličini 22,894,384 636/km² |
||||
Neovisnost: | Dio Kine. | ||||
Valuta: | novi tajvanski dolar (10 jiaoa = 100 fena 2) | ||||
Vremenska zona: | UTC +8 | ||||
Internetski nastavak: | .tw | ||||
Pozivni broj: | +886 | ||||
(1) govorni standard je mandarinski (2) koristi se samo kovanica od 5 jiaoa |
Tajvan je otok u istočnoj Aziji. Zajedno sa susjednim manjim otočnim skupinama Peskadori, Quemoy i Matsu od 1949. funkcionira kao de facto neovisna država koja sebe naziva Republika Kina (kin. 中華民國, Chung-hua Min-kuo). Vlasti Narodne Republike Kine kao i većine država svijeta, uključujući i Hrvatsku, ne priznaju vladu Republike Kine i smatraju Tajvan dijelom Narodne Republike.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] Zemljopis
Tajvan je odvojen od matice Tajvanskim prolazom. Na sjeveru je Istočno kinesko more, na istoku Filipinsko more te na jugu Južno kinesko more.
Otok je izdužen u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a paralelno s dužom osi pruža se gorje Chung-yang Shan-mo koje zauzima većinu unutrašnjosti (najviši vrh Yü shan, 3.997 m). Zapadne padine se, za razliku od istočnih, blago spuštaju prema moru pa je na zapadnoj obali i niskom priobalju koncentrirana većina stanovništva.
[uredi - уреди] Povijest
Otok su u prvoj polovici 17. stoljeća kolonizirali doseljenici iz kineske pokrajine Fujian, među kojima je bio velik broj pristaša svrgnute dinastije Ming koji su bježali pred snagama novih careva mandžurske dinastije Qing. Godine 1683. Tajvan je postao dio Kineskog Carstva. Nakon prvog kinesko-japanskog rata otok je 1895. pripao Japanu.
Tajvan je poslije japanskog poraza u drugom svjetskom ratu vraćen Kini. Snage nacionalističke stranke Kuomintang pod vodstvom Chiang Kai-Sheka sklonile su se na otok nakon što su 1949. poražene od komunista u građanskom ratu. Po izbijanju korejskog rata u kojem je komunistička vlast Narodne Republike Kine spasila od propasti Sjevernu Koreju, SAD su pružile vojnu i političku pomoć Kuomintangu. Do 1971. vlada na Tajvanu predstavljala je Kinu u Ujedinjenim narodima. Rast gospodarskog i političkog utjecaja Narodne Republike i njeno uvjetovanje uspostave diplomatskih odnosa prekidom svih službenih odnosa s Tajvanom doveli su do rastuće političke, ali ne i gospodarske izolacije otoka koji je postao jednom od najrazvijenijih zemalja Azije.
Kuomintang je dopustio djelovanje oporbenih političkih stranaka 1986., a godinu kasnije okončano je izvanredno stanje koje je bilo na snazi od 1949. Na predsjedničkim izborima 2000. pobijedio je kandidat oporbene Demokratske napredne stranke Chen Shui-bian koji se zalagao za proglašenje potpune neovisnosti Tajvana od Kine.
[uredi - уреди] Stanovništvo
Većinu stanovništva čine Kinezi, uglavnom potomci prvih doseljenika iz južnog Fujiana i sjevernog Guangdonga koji govore osobitim dijalektima kineskog, Hokkien i Hakka. Oko 15% stanovnika su pristaše Kuomintanga iz svih dijelova Kine koji su stigli nakon 1945. i koji uglavnom govore mandarinskim. Domoroci koji su na Tajvanu živjeli prije kineske kolonizacije čine oko 2% i žive uglavnom u planinskim dijelovima zemlje.
[uredi - уреди] Gospodarstvo
Tijekom većeg dijela 20. stoljeća tajvansko je gospodarstvo bilježilo visoki, često i spektakularan rast. Na početku 21. stoljeća dvije trećine BDP-a ostvaruje uslužni sektor, a glavna grana industrije je proizvodnja informatičke opreme i drugih sofisticiranih proizvoda. BDP je 2004. bio 25.300 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
Afganistan • Armenija • Azerbejdžan • Bahrein • Bangladeš • Brunej • Butan • Cipar • Egipat • Filipini • Gruzija1) • Indija • Indonezija2) • Irak • Iran • Istočni Timor2) • Izrael • Japan • Jemen • Jordan • Južna Koreja • Kambodža • Katar • Kazahstan1) • Kina • Kirgistan • Kuvajt • Laos • Libanon • Maldivi • Malezija • Mianmar • Mongolija • Nepal • Oman • Pakistan • Rusija1) • Saudijska Arabija • Singapur • Sirija • Sjeverna Koreja • Šri Lanka • Tadžikistan • Tajland • Turkmenistan • Turska1) • Ujedinjeni Arapski Emirati • Uzbekistan • Vijetnam
Ostali teritoriji:
Hong Kong (PUR NR Kine) • Makao (PUR NR Kine)
Abhazija • Gorski Karabah • Južna Osetija • Pojas Gaze i Zapadna obala • Tajvan • Turska Republika Sjeverni Cipar