Brazilski džiju-džicu
Izvor: Wikipedija
Brazilski džiju-džicu (fonetizirano od jiu-jitsu) je vrsta klasičnog, japanskog džiju-džicua.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Početkom 20. stoljeća japanski majstor Maeda dolazi u Brazil i ubrzo počinje podučavati braću Gracie, Carlosa, Helija, Roycea i Ricksona, tehnikama džuda. Nema nikakvih dokaza da je Maeda ikada trenirao japanski džiju-džicu, već samo da je trenirao džudo. Braća Gracie počinju testirati svoje znanje protiv predstavnika svih borilačkih vještina, kao i protiv uličnih "razbijača". Ubrzo Carlos i Helio Gracie postaju najrespektabilnije osobe u borilačkom svijetu Brazila.
Kroz svoja iskustva slobodnih borbi (Vale Tudo - portugalska riječ, znači sve vrijedi, danas se koristi i za disciplinu zvanu mješovite borilačke vještine, tj. ultimate fight) modificiraju tradicionalnu japansku vještinu i stvaraju brazilski džiju-džicu kao superioran sustav borbe u klinču i na parteru.
Svjetsku promociju brazilskoga džiju-džicua i obitelj Gracie doživljava nakon prvog UFC turnira kada Royce Gracie bez problema osvaja turnir u osmerokutnom kavezu protiv predstavnika različitih borilačkih vještina uprkos manjoj težini i slabijoj tjelesnoj građi. Royce osvaja tri UFC turnira, a njegov brat Rickson postaje prava legenda džiju-džicua i slobodne borbe nakon 460 pobjeda bez ijednog poraza!
[uredi] Brazilski džiju-džicu danas
Danas je brazilski džiju-džicu moderan borilački sport sa točno razrađenim pravilima i sustavom natjecanja koji omogućava svakome sigurno bavljenje ovom borilačkom vještinom. Mješovite borilačke vještine (Ultimate-fight) postaje najpopularniji sustav borilačkih natjecanja gdje je brazilski džiju-džicu zadržao svoje mjesto kao važan dio pripreme svakog profesionalnog borca.
Današnji najpoznatiji borci su Antonio Rodrigo Nogueira «Minotauro», Frank Mir (UFC), Royce Gracie i Fabricio Werdum.
[uredi] Karakteristike brazilskog džiju-džicua
Džiju-džicu se može prevesti kao nježna vještina, jer se temelji na težištu, ravnoteži i polugama umjesto na snazi i sili. Također, završni zahvati su humaniji nego čisto udaranje. Razlika između klasičnoga džiju-džicua i brazilskoga je ta što se brazilski bavi bacanjem protivnika u parter (pod) i završavanjem situacije polugama na nogama, kralježnici ili gušenjem.
U brazilskom džiju-džicuu kimono se nosi za razvijanje jačeg hvata (eng. grip), ravnoteže i kontrole. Borba koja se fokusira na protivničkom kimonu je zahtjevna i obraća veliku pozornost na detalje i preciznost; svaka pogreška često znači poraz. U brazilskom džiju-džicuu postoji i borba bez kimona (no-gi) koja je u novije vrijeme dosta zastupljena, većinom zbog širenja Vale Tudo borbi i hrvačkih turnira. Zahvati se malo razlikuju od rada s kimonom, stoga je i vježbanje tehnika drugačije, što je i logično, jer nije moguće uhvatiti protivnika za kimono.
Brazilski džiju-džicu usmjerava pozornost na borbu u parteru (podu) jer većina borbi upravo završava rušenjem i odvijanjem borbe na podu. Razmjena udaraca s većim i težim protivnikom je uvijek opasna, dok borcima na nogama dužina nogu i ruku, te istreniranost dolazi do izražaja. U parteru, ispravno težište, ravnoteža i poluge mogu biti iskorišteni za kontrolu i svladavanje puno većih i jačih protivnika. Puno puta je dokazano da je loša kvaliteta borbe u parteru velik hendikep (primjer za to je Mirko Filipović, čiji su se rezultati iznimno popravili nakon popravka borbe u parteru).
Oblici brazilskog džiju-džicua su brazilski džiju-džicu za samoobranu, sportski (sa i bez kimona) i Vale Tudo.
[uredi] Pojasevi u brazilskom džiju-džicuu
Najvažnija stvar u treniranju brazilskoga džiju-džicua je natjecanje i sparing. Ta dva elementa su iznimno važna za napredak boraca.
Svaki borac koji se bavi brazilskim džiju-džicuom želi što brže napredovati do plavoga pojasa, što je jedan od znakova brzoga napretka u ovom sportu. Napredak do plavoga pojasa može trajati između jednoga mjeseca pa sve do četiri godine, ovisno o talentu polaznika ovoga sporta. Od plavoga pojasa pa do ljubičastoga pojasa treba između tri do šest godina rada, a od ljubičastoga do smeđega između jedne do četiri godine. Cilj u svakom borilačkom sportu je crni pojas, koji se u brazilskom džiju-džicuu može zaslužiti radom koji traje između 5 do 15 godina.
Brazilski džiju-džicu nije sport u kojemu se, za razliku od karatea ili nekih drugih sportova, pojasevi zaslužuju napredovanjem na treningu, već se napredak očituje u barem jednom od ove dvije točke:
- poznavanje različitih tehnika
- primjena različitih tehnika na natjecanjima
Promocija pojasa može uslijediti nakon uspjeha na natjecanju, ali uglavnom za niže pojaseve, ili na način da polaznik pobjeđuje većinu svojih protivnika koji imaju isti pojas. Mnogi instruktori brazilskoga džiju-džicua mogu i odbiti polaznikovu namjeru za polaganjem za viši pojas ako se ponašaju neprimjereno izvan ili unutar dvorane, za vrijeme treninga... Neke škole imaju i klasično, školsko testiranje, koji uključuju i usmeno i pismeno ispitivanje.
[uredi] Dodjeljivanje pojaseva
| Pojasevi za djecu (ispod 15 godina) | bijeli --> žuti --> narančasti --> zeleni |
| Pojasevi za odrasle (iznad 16 godina) | bijeli --> plavi --> ljubičasti --> smeđi --> crni |
Plavi pojas se ne dodjeljuje mlađima od 16 godina, a crni pojas nikome ispod 18 godina, što je u skladu sa Brazilskom džiju-džicu federacijom.
Linije na pojasevima za niže od crnog, dodjeljuju se u nekim školama kao način da učitelji pokažu da su učenici napredovali.
Crni pojasevi dobivaju linije na svojim pojasevima svake tri godine, pod uvjetom da su aktivni. 9. dan crni pojas je alternativno zamijenjen sa crveno-crnim pojasom. Crveni pojas je rezerviran za osnivače vještine (Helio, Rickson...) i ne mogu biti dobiveni kroz standardne načine napredovanja. Helio Gracie je promovirao, prije skorog vremena, svog najstarijeg sina Rorion Graciea, u crveni pojas.
Kao instruktori, jedino crni pojasevi mogu promovirati svoje ucenike do nivoa crni pojas. Neke skole dozvoljavaju da niži pojasevi promoviraju njihove učenike u pojaseve niže od njihovog, kao npr. smeđi pojas moze promovirati svoje ucenike do maksimalno ljubičastog pojasa.
