Francuski rog
Izvor: Wikipedija
Rog je limeni puhački instrument sa uskom, konično brušenom, kružno zavinutom cijevi koja se pri donjem kraju proširuje u ljevkastu zvučnicu.
Zračna struja koju svirač puše u cijev prekida se titranjem njegovih usana pritisnutih na ljevkasti usnik. Na jednostavnom tzv. prirodnom rogu, koji nema uređaje za skraćenje ili produljenje cijevi, izvedivi su, uz osnovni ton, prepuhavanjem samo tonovi parcijalnog niza; međutim, na ventilnom rogu posebni mehanizam sa tri ventila omogućuje izvođenje svih kromatskih tonova unutar raspona instrumenta.
Preteča su roga jednostavni duhački instrumenti načinjeni od životinjskog roga ili ziba (slonovače), od školjke, puževe kućice, drvene cijevi, gline i sl., koji se javljaju od prapovijesnog doba na svim kontinentima. Takvi se primitivno građeni rogovi nalaze i danas u folklornom instrumentariju mnogih izvaneuropskih naroda.
Rog s ventilima se pojavljuje 1815. – 1920., čime je postao instrument prikladan za izvođenje dijatonskih i kromatskih ljestvica, pasaža, glisanda, trilera itd. Dok se prirodni rog gradio u različitim veličinama i udesbama (još uvijek se upotrebljava u B visoke dionice i F za niske), danas se u orkestru obično upotrbljava ventilni rog u F koji ima realni opseg od 1H do f2. Zvuk je roga pun, mekan, sonoran i ima velik raspon nijansa, od posve nježnog piana do prirodnog fortea. Upotrebljava se kao instrument orkestralnih (obično skupina od 4 roga) i komornih sastava te solističkog muziciranja.
