Intelektualni kapital

Izvor: Wikipedija

Ono što je kao ključni ekonomski i razvojni faktor za tisućljetnu agrarnu epohu bila zemlja, a za industrijsku epohu financijski i manualni rad, to je za novu ekonomiju 21. stoljeća znanje ili njegov ekonomski oblik intelektualni kapital.

[uredi] Koncept

Koncept intelektualnog kapitala pojavio se početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća kad je tržišna vrijednost poduzeća počela višestruko nadilaziti njegovu knjigovodstvenu vrijednost ukupne materijalne i financijske imovine. Premda su se neka istraživanja provodila i prije, revoluciju na području proučavanja intelektualnog kapitala izazvao je Thomas A. Stewart ((en)), i danas jedan od vodećih istraživača na tom području, udarivši temelje novom konceptu.

Stewart definira intelektualni kapital kao:

Intelektualni kapital je znanje zaposlenih, koje oni pretvaraju u vrijednosti na tržištu. Na tržištu mogu postojati vrlo pametni ljudi, no ukoliko ne uspiju, oni ili njihova tvrtka, to znanje moraju prodati na tržištu - onda se njihovo znanje ne može nazvati intelektualnim kapitalom. Oni su tada eventualno samo potencijal.

[uredi] Istraživanje

Istraživači na području obranjivih konkurentnih prednosti poduzeća došli su do zaključka da je ono što neko poduzeće zna, način na koji to svoje znanje koristi i brzina kojom može usvojiti nova znanja jedino što poduzeću danas daje trajno obranjivu konkurentnu prednost.

Međutim, iako se i većina managera suvremenih znanjem – intenzivnih poduzeća slaže sa ključnom ulogom znanja kao izvora konkurentne prednosti, mali broj ih zna kako na efikasan način pronaći to znanje unutar svojih poduzeća te kako ga upotrijebiti za proizvodnju nove vrijednosti tj. kako to znanje pretvoriti u svoj intelektualni kapital.

[uredi] Oblici

Izraz "intelektualni" označava da je izvor tog kapitala intelekt tj. znanje u različitim oblicima, a susrećemo se s njegova dva pojavna oblika :

• Materijalnim → u obliku planova, nacrta, patenata, licenci, bazama podataka, priručnika, poslovnika, korporacijskih standarda, kompjutorskih programa, itd. (Explicit Knowledge ((en))).
• Nematerijalnim → koji je u glavama zaposlenih (znanje, vizije, sposobnost djelovanja, rješavanja problema, leadership, kultura, iskustvo …), a u literaturi se naziva skriveno znanje (Tacit Knowledge ((en))).

Osim znanja zaposlenih (ljudski kapital) teorija intelektualnog kapitala temeljena je na strukturalnom i kapitalu klijenata (Bontis; Edvinsson i Malone; Roos; Stewart)

• Ljudski kapital - definiran je kao znanje, iskustvo, sposobnosti, umijeća kreativnosti i inovativnost pojedinca. "Pametni" pojedinici sami za sebi nisu preduvjet uspješnosti poduzeća. Da bi se iskoristila znanja pojedinaca potrebna je jednako inteligentna organizacija koja će iz svakog pojedinca izvući najbolje i voditi ih ka određenom cilju (upravljanje znanjem). Poznati hrvatski teoretičar intelektualnog kapitala, prof. Ante Pulić, uvodi potkategoriju humanog kapitala. Svi zaposlenici predstavljaju ljudski kapital, ali samo oni koji doprinose stvaranju vrijednosti predstavaljaju humani kapital.

• Strukturalni kapital - predstavlja ono što u poduzeću ostane nakon što zaposlenici odu kući. Strukturalni kapital stvoren je radom ljudskog kapitala u prošlosti i njega čine patenti, koncepti, modeli, mreže, sustavi i organizacijska kultura.

• Kapital klijenata - uključuje odnose sa kupcima i dobavljačima, imena brandova, trgovačkih znakova te reputaciju ili sliku koju klijenti imaju o poduzeću.