Koprivnica

Izvor: Wikipedija

Koprivnica
Županija	Koprivničko-križevačka
Broj stanovnika (2001.)	30.994
Poštanski broj	48000
Gradonačelnik/ca	Zvonimir Mršić
Koprivnica Koprivnica na karti Hrvatske

Koprivnica je grad u Hrvatskoj, sjedište Koprivničko-križevačke županije.

Sadržaj

1 Zemljopis
2 Stanovništvo
3 Uprava
4 Povijest
5 Gospodarstvo
6 Slavni ljudi
7 Spomenici i znamenitosti
8 Obrazovanje
9 Kultura
10 Sport
11 Vanjske poveznice

[uredi] Zemljopis

U prirodno-geografskom pogledu Koprivnica se nalazi na najpogodnijoj lokaciji, tj. na otcjeditoj terasi na kontaktu tercijarnih pobrđa gore Bilogora s južne strane, obronaka Kalnika s jugozapada i močvarnih terena aluvijalne ravni koje je stvorila rijeka Drava sa sjeverne strane. Kroz grad prolazi istoimeni potok po kome je Koprivnica i dobila ime. Smještena je 50 km jugoistočno od Varaždina te 85 km sjeveroistočno od Zagreba; nadmorska visina 149 m. Uz sklopu grada Koprivnice su prigradska naselja: Herešin, Starigrad kraj Koprivnice, Draganovec, Jagnjedovec, Kunovec-Breg, Štaglinec, Reka, i Bakovčice.

[uredi] Stanovništvo

Površina Grada: 90,94 km². Broj naselja na području Grada: 9 s 8.301 kućanstava. Koprivnica bez prigradskih naselja ima 24.809 stanovnika. S prigradskim naseljima Grad Koprivnica ima 30.994 stanovnika.

[uredi] Uprava

Gradonačelnik (2001.-2005. i od 2005.) Zvonimir Mršić član SDP-a. Predsjednik gradskog vijeća (od 2005.): Ivan Pal, član HSS-a. Građani na neposrednim izborima biraju članove Gradskog vijeća. Na izborima 2005. SDP je dobio 16, HSS 5, a HDZ 3 vijećnika. Gradsko vijeće bira gradonačelnika, njegove zamjenike i članove poglavarstva.

Grad u svom sastavu ima Mjesne odbore u kojima građani neposredno odlučuju o svojim komunalnim problemima.

[uredi] Povijest

[uredi] Srednji i rani novi vijek

Ako se za Varaždin kaže da je grad baroka, onda je Koprivnica zasigurno grad renesanse. Pretpostavlja se da su jezgru koprivničkog gradskog naselja činili starosjedilačko slavensko naselje (gradište) i naseobina kolonista (hospita). Koprivnica je svoj nastanak te razvoj i jačanje regionalnih funkcija temeljila na gospodarski i politički atraktivnom prometnom položaju. Koprivnica je iskoristila prednosti svojeg položaja i razvila niz funkcija za širu okolicu (prvenstveno obrt, trgovinu, upravu, vjerski život - Župa Sv. Nikole Koprivnica), pa se još u tijeku 13. stoljeća razvila u gradsko naselje.

Vrlo je vjerojatno da je uspon koprivničkog gradskog naselja tijekom 14. stoljeća moguće tražiti u jačanju trgovinskog prometa uzduž podravske magistrale pod utjecajem napredovanja grada Varaždina, pri čemu je Koprivnica imala prednost lokacije na transverzalnom odvojku prema jugu, tj. prema Zagrebu i dalje prema Jadranskom moru, ali i na sjever prema Ugarskoj.

Koprivnica je dobila ime po potoku Koprivnici koja se prvi puta spominje 1207. godine. Građani slobodnih kraljevskih gradova imali su pravo na izbor vlastitog suca te pravo slobode trgovine. Koprivnica koja je prve privilegije gradskog naselja dobila 1338. godine, a povlastice slobodnog i herceškog grada 1353. godine. Te je povlastice potvrdio kralj Ludovik I. Anžuvinac 4. studenoga 1356. godine čime je Koprivnica postala slobodni, kraljevski i glavni grad.

Početkom 15. stoljeća grad je došao u privatne ruke, a oko 1547. Koprivnica se zahvaljujući Ferdinandu I. Habsburgu vraća u kraljevske ruke Koprivnica je u 16. i 17. stoljeću zadržala status slobodnog kraljevskog grada, a istovremeno je nakon izgradnje moderne utvrde (u drugoj polovici 16. stoljeća) postala središte vojnokrajiške kapetanije. Položaj u blizini granice između Habsburškog i Osmanskog Carstva utjecao je na gospodarske, društvene i demografske promjene te svakodnevni život.

U drugoj polovici 16. stoljeća Koprivnica je bilo sjedište zapovjednika Slavonske vojne krajine, a od 1595. gubi tu važnu središnju funkciju jer tada general svoje sjedište formira u obližnjem Varaždinu, a Slavonska vojna krajina se pretvara u Varaždinski generalat. No, iako je sjedište generala bilo u Varaždinu, Koprivnica je tijekom cijelog 17. stoljeća ostala najveća i strateški najvažnija utvrda Varaždinskog generalata s najbrojnijom vojnom posadom.

Krajem 16. stoljeća Koprivnica je imala oko pet stotina stanovnika (zajedno s vojnom posadom). Nakon mira kod Žitve (1606. ) došlo je do procesa intenzivnog useljavanja u grad. Novom izgradnjom se popunjava slobodni prostor u utvrdi. Početkom 17. stoljeća je bilo samo dvadeset civilnih kuća, da bi sredinom istog stoljeća taj broj narastao na 80 kuća. Pokazatelji gospodarskog uspona grada su izgradnja i širenje grada. Popunjavanjem slobodnog prostora za izgradnju u utvrdi došlo je do naseljavanja sjeverno od utvrde. U drugoj polovici 17. stoljeća u podgrađu je bilo 14 ulica u kojima je živjelo 447 obitelji, dok je u gradu Koprivnici živjelo oko 2500 stanovnika.

Koprivnica je od tada pa sve do 19. stoljeća bila po broju stanovnika na trećem mjestu među hrvatsko-slavonskim slobodnim kraljevskim gradovima. Poboljšanje kvalitete življenja u gradu se vidi po organiziranoj liječničkoj službi od sredine 17. stoljeća te primalja krajem stoljeća. U gradu je bio organiziran hospital kao ustanova koja je objedinjavala brigu za bolesne s funkcijom sirotišta. Sredinom 17. stoljeća gradi katolička župna crkva Sv. Nikole, koja je i danas u funkciji.

Nekoliko godina kasnije su se franjevci trajno naselili u gradu, a 1675. izgradili crkvu i franjevački samostan Sv. Antuna Padovanskog. Širenje grada u svim smjerovima oko utvrde ilustrira izgradnja katoličkih kapela: Sv. Emerika (prije 1634. ), Sv. Marije Magdalene (1649. ), Sv. Ladislava (1658. ), Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice (1671. ), Sv. Andrije (1671. ) na jugu, Sv. Lucije (1650. ), Sv. Ivana Krstitelja (1671. ), Sv. Roka (1671. ) na istoku, Sv. Duha (1659. ) na sjeveru, te kapela Blažene Djevice Marije (1659. ) i Sv. Triju Kraljeva (1671. ) na zapadu. Smirivanjem stanja na granici Habsburškog i Osmanskog Carstva dolazi do obnove trgovine i gospodarskog jačanja Koprivnice.

Gospodarski uspon je jasno vidljiv od 1607. godine kada pouzdano znamo da u gradu djeluje ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara. Zanimljivo je pratiti daljnju gospodarsku obnovu koja je u prvim desetljećima bila spora tako da je grad tek 1638. dobio pravo održavanja dva godišnja sajma. U Koprivnici je 1651. utemeljena malta (mitnica), a 1652. grad je dobio pravo trećeg godišnjeg sajma. U blizini grada, u susjednom trgovištu Drnju je 1660. osnovana tridesetnica (carinarnica), što govori o intenzitetu prometa i trgovine. Daljnje jačanje gospodarstva se vidi osnivanjem novih cehova: čizmarskog ceha 1673. i mesarskog ceha 1697. godine. Time su napravljeni preduvjeti kasnije potpune dominacije cehova u proizvodnji tijekom 18. i dijela 19. stoljeću. U 17. stoljeću dolazi do pojačanog razvitka prosvjete i kulture, što je pokazatelj obnove i sveukupnog jačanja grada. Od kraja 16. stoljeća djeluje župna škola.

Katolička župna knjižnica djeluje prve polovice 17. stoljeća, a 1650. je u njoj zabilježeno 59 knjiga većim dijelom na latinskom, a manjim na njemačkom jeziku. Po broju knjiga u ondašnjem mjerilu spadala je među veće knjižnice. Pokazatelj gospodarske obnove grada može biti veći broj gimnazijalaca i studenata. Koprivničanci su polazili gimnazije Ruše kod Maribora, Győru i Trnavi, a sveučilišta u Grazu, Trnavi, Beču, Salzburgu i Padovi. Iako je u razdoblju od 1731. do 1765. Koprivnica ponovo bila sjedište generalata, vojna je uprava (Vojna krajina) sputavala razvoj grada sve do preseljenja generala u novoizgrađeni Bjelovar 1765. godine. Nakon toga u stotinjak se godina udvostručava ukupni broj stanovnika od 2589 žitelja popisanih 1769. godine na 5684 stanovnika 1869. godine.

Koprivnica je u 17. i 18. stoljeća bila na trećem mjestu po broju stanovnika, obitelji i kuća u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Više stanovnika su imali jedino Rijeka i Varaždin, a manje Gradec, Zagreb, Bakar, Karlovac, Križevci i Požega. Grad Koprivnica se sastojao od utvrde, podgrađa i ruralnih predgrađa Banovec, Brežanec, Dubovec, Miklinovec, Koprivnički Bregi, Herešin, Vinica, itd. Od 17. stoljeća dolazi do kontinuiranog ispunjavanja slobodnog gradskog prostora, ali i do gradnje prvih javnih zgrada izvan utvrde. Podgrađe na kojem se formirao novi trg je od 17. stoljeća počelo postupno preuzimati funkciju novog središta grada od stare utvrde.

Nakon podizanja prvih objekata javne namjene u izvantvrđavnom prostoru dolazi do brze smjene građevina u tom dijelu grada. Stariji, skromniji barokni stambeni i trgovački objekti se ruše, a zamjenjuje ih historicistička arhitektura kada novo središte grada poprima današnji izgled. Od godine 1862. započelo je raskopavanje gradskih bedema, koje nikad nije do kraja dovršeno. Godine 1863. zasađen je najstariji dio budućeg gradskog parka na prostoru dijela bivših opkopa oko utvrde. Upravo je rušenje starih bedema uz izgradnju željezničke pruge bilo odlučujući faktor u prostornom razvitku grada. Tadašnja prvobitna rasvjeta je bila petrolejska, a kasnije je zamjenjena plinskom, a sve je to utjecalo na promjenu načina života u gradu. Za prometno povezivanje je bilo najznačajnije dovođenje željeznice (Budimpešta-Zagreb) do grada 1869./1870. godine.

[uredi] 19. i 20. stoljeće

Početkom 20. stoljeća gradi se nova pruga prema Đurđevcu i Virovitici, a željeznička prometna povezanost je završena 1937. godine kada je Koprivnica željeznički povezana s Ludbregom i Varaždinom. Bolja prometna povezanost omogućila je ubrzani razvitak trgovine, gostioničarstva i hotelijerstva. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Cehovi su bili važna gospodarska značajka Koprivnice od kasnoga srednjega vijeka do druge polovice 19. stoljeća, a primjerice 1846. godine bilo je u gradu evidentirano 130 majstora, koji su uglavnom bili smješteni izvan utvrde. Uz cehove u gradu i predgrađima se razvijaju pivovara, svilogojstvo, mlinarstvo, komunalna klaonica, solana, proizvodnja cigle i crijepa, rudarstvo i bankarstvo, što potvrđuje postupni razvitak manufaktura, rane industrije, rudarstva i bankarstva u gradu. Gospodarski razvitak, znatan porast stanovništva, bolji uvjeti života i drugi čimbenici utjecali su da je u gradu bio razvijen društveni život.

U 19. stoljeću se osniva Purgerski kor (prvi se puta spominje 1809. ), kazališno društvo (1837. ), limena glazba (1841. ) kasino (1846. ), narodna čitaonica (1867. ) te nakon toga brojne druge udruge.Godine 1856. organizira se prva muzejska izložba, a više je Koprivničana članovima, suradnicima ili povjerenicima Hrvatskog arheološkog društva i Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, te drugih institucija. Muzej grada Koprivnice počeo je s radom 1951. godine. Osim toga u gradu djeluje od prije pošta, ljekarnica, te razvijena zdravstvena služba, prvobitno smještena u hospitalu kraj župne crkve, a od 1875. godine u bolnici koja je i danas u funkciji. Tijekom 80-tih godina 20. stoljeća uz staru je bolnicu izgrađena nova. Škola je isprva djelovala u jednoj privatnoj kući u utvrdi, pa u oružani, u staroj gradskoj vijećnici, zatim u jednoj građanskoj kući, te na još nekim lokacijama, da bi se 1856. godine preselila u novu zgradu (današnja gradska vijećnica) kojoj je kamen temeljac postavio osobno ban Josip Jelačić. U obrazovanju je bila velika uloga Franjevaca koji su od početka 18. i tijekom dijela 19. stoljeća organizirali studije filozofije, moralne teologije i govorništva.

Koprivničko svjetovno školstvo se najbrže razvijalo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Prvo je osnovana šegrtska (obrtnička) stručna škola 1886. godine. Godine 1892. otvara se suvremena školska zgrada, a škola se proširuje na pet razreda. Višu dječačku i djevojačku pučku školu, odnosno peti i šesti razred, Koprivnica dobiva 1902. godine. Nekoliko godina kasnije, 1906. godine formirana je u Koprivnici realna gimnazija, dok je suvremena gimnazijska zgrada bila izgrađena 1908. godine (u srednjoškolskoj funkciji je bila do 1975. godine kada je izgrađen srednjoškolski centar koji se i danas koristi u nastavi). Koprivnica u 20. stoljeće ulazi s razvijenim društvenim i gospodarskim životom. Do stagnacije gospodarskih funkcija je došlo nakon prvoga svjetskog rata. Kriza je posebno bila vidljiva 30-tih godina kada je propao veći dio koprivničke industrije (Tvornica ulja, Tvornica Danica itd.).

U vrijeme drugoga svjetskog rata u Koprivnici je na mjestu nekadašnje tvornice Danica osnovan prvi koncentracijski logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Nakon drugog svjetskog rata dolazi do daljnjih procesa modernizacije i ubrzane industrijalizacije. U to vrijeme osnovana su velika industrijska postrojenja sa značajnim brojem zaposlenika (Podravka, Bilokalnik, Belupo itd.) i financijske ustanove s kasnijom značajnom gospodarskom snagom (npr. Podravska banka itd.) na kojima počiva i današnji gospodarski razvoj Koprivnice.

Koprivnica je dala veliki doprinos u Domovinskom ratu, kako policijskim i vojnim postrojbama u akcijama obrane od 1991. tako i u oslobađajućim vojno-redarstvenim akcijama Bljesak i Oluja 1995. godine. U samostalnoj Hrvatskoj Koprivnica je postala sjedištem novoosnovane Koprivničko-križevačke županije (od 1993. ), a u posljednjem desetljeću dolazi do ubrzanog infrastrukutralnog, gospodarskog, društvenog i kulturnog razvitka grada.

[uredi] Domovinski rat

Dana 23. veljače 1991. pri Policijskoj upravi Bjelovar pod koju je tada spadala Koprivnica, nakon što su od početka siječnja djelovali kao zasebni vodovi za posebne zamjene, formirana je Specijalna jedinica policije PU Bjelovar, popularno nazvana "Omege". Prvi zapovjednik jedinice bio je Miralem Alečković iz Hlebina, a u prvom sastavu nalazili su se i Robert Vulić iz Koprivnice, Krešimir Petran iz Kunovca, Stjepan Samoborec iz Cvetkovca, Dražen Mikulić iz Koprivnice, Dejan Kirilenko iz Novigrada Podravskog, Ivica Jurenec iz Koprivnice, Siniša Toth iz Vlaislava, Marijan Golubić iz Molvi, Željko Pintarić iz Varaždina, Vladimir Novosel iz Novakovca (kod Varaždina), Nenad Vrček iz Koprivnice, Zlatko Hum, Nenad Vrbanić iz Koprivnice.

U Koprivnici je 28. lipnja 1991. osnovan Zbor narodne garde u čijemu sastavu je bilo nekoliko stotina boraca podijeljenih u nekoliko postrojbi i jedan samostalni dragovoljački vod. Prvi dragovoljački odredi krenuli su na bojište pod okriljem MUP-a.

Dan 28. srpnja 1991. je bio posebno značajan. Tada su iz Policijske postaje Koprivnica upućena je prva grupa policajaca koja je pridodata Specijalnoj jedinici policije "Omega" i koja sa istom postrojbom odlazi na Banovinu, točnije položaje iznad okupirane Gline. SJP zauzima položaje u naselju Prekopa i presjeca komunikaciju Glina-Petrinja, dok je drugi dio postrojbe razmješten u Gornjem Viduševcu, Solni i okolnim naseljima. Na iste položaje do pada ovog dijela Banovine odlaze još dvije grupe policajaca iz Koprivnice. Upravo je na ovom dijelu ratišta najbolje iskazana jedinstvenost hrvatskih oružanih snaga, gdje su rame uz rame bile Specijalna jedinica policije "Omega", dijelovi 1. gardijske brigade, jedinice HOS-a, lokalni mladići u postrojbi pričuvne policije, Specijalna jedinica policije iz Slavonskoga Broda i nekoliko drugih manjih sastava.

Napadom pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi i jedinica JNA 16. kolovoza 1991. na Okučane započeo rat u Posavini. JNA zajedno s pobunjenim Srbima napada postrojbe MUP-a i ZNG-a kod Okučana, pokušavajući izvršiti proboj bojišnice na potezu Okučani–Nova Gradiška. Proboj srpskih snaga zaustavljen je kod Gornjih Bogićevaca, a napadači se povlače nazad u Okučane. Jedinicama JNA i pobunjenih Srba zapovijedao je Milan Čeleketić, čija je obitelj u to vrijeme još uvijek prebivala u Koprivnici.

U tim okolnostima, obzirom na malobrojnost branitelja, dolazak prve dragovoljačke postrojbe iz Koprivnice - "Stričeve grupe", u kolovozu 1991. dodatno je podigao moral pripadnika specijalne postrojbe u Pakracu, u kojoj je više od trideset Podravaca. Iako su se jedinice susrele na prometnici između Pakraca i Badljevine, pod minobacačkom paljbom neprijatelja, kratkotrajno slavlje, kod susreta Podravaca, nije izostalo.

Dana 23. kolovoza 1991. u Pakrac je pristigla prva postrojba hrvatske policije kao pojačanje Specijalnoj jedinici policije "Omega". Među sedamdeset pristiglih policajaca nalazi se i grupa policajaca-dragovoljaca iz PS Koprivnica. Isti dan u kasnim popodnevnim satima imaju prvo "vatreno krštenje" na položaju "Pilana" prema Kusonjama, odakle se premještaju na kasnije vrlo poznat položaj "Konstruktor" i "Moderna"

27. rujna 1991. načelnik GS HV Antun Tus donosi zapovjed o realizaciji Plana "Bilogora", odnosno osvajanju kasarni JNA-a na prostoru Bjelovara i Koprivnice. Na istome mjestu teško je ranjen i Tihomir Ruk iz Koprivnice.

Nakon dugotrajnog ali uspješnog pregovora Kriznog štaba s bivšim oficirima JNA, oni su 30. rujna napustili vojarnu, a nekoliko dana kasnije 4. listopada osnovano je prvo zapovjedništvo 117. brigade.Prigodom raketiranja vojarne od strane MIG-a JNA, dana 05.10.1991 pogiba David Piskor,prva žrtva agresora u samoj Koprivnici. Nekoliko dana kasnije Hrvatska stranka prava Koprivnica ustrojava dobrovoljačku satnija HOS pod zapovjedanjem Darka Ozmeca koja je krenula je na pakračko bojište, dok je križevačka satnija iz treće bojne krenula na ratne terene Pisarovine. U to vrijeme stvarao se i 61. laki topničko-raketni divizion protuzračne obrane pod zapovjedanjem pk. Barića kao i 6. haubički divizijun 105 mm sa zapovjednikom brg. Trnskim. Tog istog mjeseca tzv. Capićeva grupa uspješno borbeno djeluje na virovitičkom području, a njima se priključila Koprivnička tenkovska grupa Bumbari. Zajedno su djelovali u sklopu 127. ratne brigade, a kasnije u sklopu 117. brigade. Prve postrojbe 117. brigade pod zapovjedanjem pk.Kralja, krenule su na novljansko bojište u studenome 1991. godine i bilježe uspjehe kojima se rijetko koja brigada HV može dičiti. Naime sve do potpisivanja Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992. , 117. brigada djelovala je uglavnom ofenzivno i to među prvima. U to vrijeme zauzela je velik dio okupiranog hrvatskog područja, oslobodivši više mjesta kao što je Subocka, Bair, Popovac, Trokut, Kukunjevac i druga. Brigada je službeno ugašena 31. srpnja 1992.

Gašenjem 117.brigade ne prestaje djelovanje vojno-redarstvenih postrojbi iz Koprivnice u Domovinskom ratu (pripadnici slavne 117. br., gašenjem iste, prelaze u novoustrojene ratne postrojbe). Formira se 145. borbena grupa koja je bojno djelovala na Slavonsko-brodskom ratištu pod zapovjedanjem bjn.Capića-Dugog.Borbena grupa prolazi kroz teške borbe,ima ranjenih i poginulih pripadnika.U isto vrijeme Specijalna postrojba PU Koprivničke pod zapovjedanjem Ivice Jurenca odrađuje svoje specifične i vrlo zahtjevne zadaće.

U Koprivnici se ustrojava i 13. PO trd vođen sa zapovjednikom bjn. Vukovićem-Vukom, ova protuoklopna postrojba uspiješno djeluje širom Hrvatske, posebno se ističe učinkovitošću i u vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja" a tijekom bojnih djelovanja postrojba ima ranjenih pripadnika. Po povratku iz "Oluje" nekoliko tisuća građana Koprivnice priređuju im veličanstven doček na glavnom gradskom trgu i tim dočekom praktički završava Domovinski rat za Koprivničke postrojbe HV.

Ne smije se zaboraviti i Nastavno središte HV Koprivnica koje je formirano 1. ožujka 1992. i kao mirnodopska postrojba obućava tisuće mladića-ročnika u stjecanju vojnih vještina.

Vidi i: Poginuli branitelji iz Koprivničko-križevačke županije.

[uredi] Gospodarstvo

Kolodvor Koprivnica, 2006.

Gospodarska je osnova poljodjelstvo, stočarstvo, prehrambena, (Podravka, Carlsberg Croatia), farmaceutska (Belupo), drvna, papirna (Bilokalnik, Hartman), kožna, metalna industrija te proizvodnja građevinskog materijala. Na križištu je magistralnih prometnica od Zagreba i Varaždina prema Virovitici i Osijeku te željezničko križište na pruzi Budimpešta-Zagreb i Varaždin-Osijek. Koprivnica je središte ovog dijela Podravine. Bogato kulturno naslijeđe i snažno gospodarstvo omogućuju razvoj turizma. Od brojnih sportskih aktivnosti posebice se izdvajaju: rukomet, nogomet, karting i jahačka natjecanja. Raznovrsne su mogućnosti za rekreaciju u gradu, a posebice na obližnjoj rijeci Dravi i »Podravskoj rivijeri« - šljunčari Šoderici. Moguć je ribolov na rijeci Dravi te u jezerima Šoderica, Jegeniš, Vidak i dr., a lov u okolici Koprivnice - u nizinama i na podnožju Kalnika i Bilogore. Poznata lovišta su Peski i Repaš. U brojnim restauracijama u gradu i okolici nude se izvanredna podravska tradicionalna jela (prge - sušeni i dimljeni sir, hladetina, juha od gljiva s heljdinom kašom, goriški gulaš i dr.). Tradicionalne kulturne manifestacije su: 1) sajam naive Podravski motivi (početkom srpnja) i 2) Renesansni festival (početkom rujna).

[uredi] Slavni ljudi

Ovaj članak možda ne udovoljava Wikipedijinim kriterijima. (Rasprava)

[uredi] Spomenici i znamenitosti

Paviljon u parku

Crkva i Župa Sv. Nikole Koprivnica (17. st.)
Crkva i franjevački samostan Sv. Antuna Padovanskog - (17. st.)
Crkva Sv. Marije (Močile) - (17. st.)
Utvrda Kamengrad (Starigrad) (14.-15. st.)
Oružana, ostaci utvrde - dva revelina i jedan bastion (renesansna, 16. st.)
Renesansni trg (16. st. - Trg dr. Leandera Brozovića)
Barokni trg (17. st. - Zrinski trg + Trg bana Josipa Jelačića)
Židovska sinagoga (19. st.)
Pravoslavana crkva (18. st.)
Paviljon u parku i park na mjestu utvrde (19. st.)
Podravkin rekreacioni centar s vidikovcem (Starigrad)
Stara gradska vijećnica (17/18. st. - danas zgrada Muzeja grada Koprivnice)
Vila Malančec (danas dio Muzeja grada Koprivnice)
Vila Lendvaj (danas Glas Podravine)
Stara klaonica (19. st.) - (danas Muzej prehrane Podravka)
Obrtničko-trgovačka zgrada (17/18. st.) - (danas Pivnica Podravka na Zrinskom trgu)
Upravna zgrada i kompleks Podravke (20. st.)
Memorijalno područje holokausta "Danica" (mjesto koncentracijskog logora i tvornice "Danica")
Stara banka-štedionica (poč. 20. st.) - (danas Galerija Koprivnica)
Zgrada Knjižnice i čitaonice "Fran Galović" (19. st.)
Stara bolnica i kapela Sv. Florijana (19. st.)
Stara gimnazija (poč. 20. st.) (danas osnovna škola "Antun Nemčić Gostovinski")
Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice
Crkva i Župa blaženog Alojzija Stepinca

[uredi] Obrazovanje

Dječji vrtić "Tratinčica"
Dječji vrtić "Sv. Josipa" - podružnica Koprivnica
Dječji vrtić "Smiješak"
OŠ "Antun Nemčić Gostovinski"
OŠ "Braća Radić"
OŠ "Đuro Ester"
COOR "Podravsko sunce"
Osnovna glazbena škola "Fortunat Pintarić"
Gimnazija "Fran Galović"
Obrtnička škola
Srednja škola
Pučko otvoreno učilište
Centar studija Koprivnica - Ekonomski fakultet Zagreb

[uredi] Kultura

Muzej grada Koprivnice
Knjižnica i čitaonica "Fran Galović"
Pučko otvoreni učilište
KUD Koprivnica
KUD Podravka
Povijesno društvo Koprivnica

Grad je u 16. st. zbog turske opasnosti utvrđen jakom renesansnom tvrđavom četverokutna oblika (vodstvo gradnje Domenico dell'Allio); očuvani su samo ostaci, a utvrdu je zamijenio prostrani park. Iz 17. st. je župna crkva sv. Nikole s visokim zvonikom, pravoslavna crkva sv. Duha građena je 1793. Kompleks crkve i franjevački samostan Sv. Antuna Padovanskoga s franjevačkim samostanom dovršen je 1685. Varaždinski generalat je 1745. dogradio franjevačku kapelu Salvatora. Na župnome dvoru ugrađena je fino klesana kasnorenesansna nadgrobna ploča dječaka Gottharda Schratenpachsa (1608. ). Osim crkava, iz doba renesanse je utvrda s nekoliko kuća (npr. Oružana, 16. stoljeća) te renesansn i trg (kraj Muzeja) s javnim kipovima iz doba baroka (skupina od pet pilova, pil Tužnoga Krista, kip Ivana Nepomuka iz 1747. ). U Muzeju grada Koprivnice (osnovan 1951. ) čuvaju se predmeti arheološke, kulturno-povijesne, umjetničke i etnografske vrijednosti. U sastavu muzeja djeluju Galerija Koprivnica (1977. ). Memorijalni muzej holokausta »Danica« (trenutno izvan funkcije) i Donacija »Dr. Vladimir Malančec« itd. Na javnim prostorima nalaze se skulpture hrvatskih kipara (I. Sabolića, Z. Lončarića, A. Jakića). Nedaleko od središta Koprivnice, u dijelu grada koji se zove Močile, nalazi se barokna crkva sv. Marije1700.. U prigradskom naselju Starigrad nalazi se srednjovjekovna utvrda Kamengrad.

[uredi] Sport

NK Slaven Belupo
NK Koprivnica
ŽRK Podravka
KK Podravka
DŠV Šoderica
hrvački klub "Podravka"
AK Krila Koprivnice
ŽKK Koprivnica - Ženski košarkaški klub

[uredi] Vanjske poveznice

Gradovi i općine Koprivničko-križevačke županije

Gradovi

Đurđevac | Koprivnica | Križevci

Općine

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org../../../k/o/p/Koprivnica.html"

Kategorije: Potrebna provjera kriterija | Koprivnica | Hrvatski gradovi | Naselja u Koprivničko-križevačkoj županiji