Real Madrid
Izvor: Wikipedija
 |
|
| Puno Ime | Real Madrid Club de Fútbol |
| Nadimci | Los Blancos Los Merengues Los Vikingos Los Galácticos |
| Osnovani | 6. ožujak 1902. |
| Stadion | Santiago Bernabéu Stadium, Madrid |
| Kapacitet | 80.354 |
| Predsjednik |  Ramón Calderón |
| Menađer |  Fabio Capello |
| Liga | La Liga |
| 2005./06. | 2. |
Real Madrid španjolsko je sportsko društvo, najveće u toj državi zajedno sa Barcelonom, te jedno od najvećih i najpoznatijih u svijetu. Nogometni klub, Real Madrid CF, prema FIFA-i je proglašen najboljim klubom 20. stoljeća. To društvo pamti velike rezultate još jednog Real Madrida, onog košarkaškog, punog imena Real Madrid-Teka. Adresa Reala je Avenida de Concha Espina 1, 28036 Madrid
Real igra na velebnom stadionu Santiago Bernabeu, u Madridu, nezvanom po najvećem predsjedniku u povijesti kluba. U svojoj je povijesti rekorder po broju osvojenih naslova prvaka Europe, uspjelo im je to čak 9 puta. Španjolsku Primera ligu, ili na španjolski La Ligu osvajali su 29 puta, što je najviše od svih španjolskih klubova.
U sklopu Real Madrida postoji još rezervna momčad Real Madrid Castilla.
Tijekom povijesti madridski je klub imao mnogo nadimaka. Naširoko je poznat kao kraljevski klub, što će za razliku od nekih nadimaka, ostati zauvijek, zbog riječi Real u nazivu kluba, koju nose još neki španjolski klubovi i koju ovaj klub ima zbog sjajnih odnosa sa negdašnjim španjolskim kraljem Alfonsom XIII.. No, Real su prije zvali drukčije. Na početku su bili los merengues, po kolaču mereinque, pa zatim i los blancos. Oboje su se odnosili na tradicionalne, u potpunosti, bijele dresove kluba, koji su i danas lako prepoznatljivi. 70-ih godina 20. stoljeća dozvoljeno je klubovima kupovanje inozemnih igrača. Real je u tom razdoblju najviše kupovao igrače sa sjevera Europe, pa su ih počeli zvati, naravno, los vikingos. Nakon što je predsjednikom postao Florentino Perez, u kraljevski su se klub počele dovoditi svjetske nogometne zvijezde, koje su ipak, samo na početku imale sjajne rezultate. U tom je razdoblju klub bio naširoko po svijetu poznat kao los galactios.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
[uredi] Madrid CF
1895. studenti i profesori s Institución de Enseranza, osnovali su klub Football Sky. Igrači su igrali svaku nedjelju ujutro u Moncloi. 5 godina kasnije klub se podijelio na New-Foot-Ball de Madrid i Espanol de Madrid. 1902. opet su se raspali, a 6. ožujka 1902. osnovan je Madrid FC. Predsjedikom kluba proglašen je Juan Padrós Rubió. Njega je nasljedio njegov brat Carlos. Zanimljivo je da su i jedan i drugi bili katalonci. Prvi je trener kluba bio englez, Arthur Johnson. Iste te 1902. uprava madridskog kluba predložila je osnivanje nogometnog natjecanja u čast kralja Alfonsa XIII.. Natjecanje, koje i danas postoji, naziva se Copa del Rey, tj. Kup kralja.
1904. godine klub se ujedino sa drugim madridskim klubovima, Moderno Amicale i Moncloa. Prvi zapaženi rezultati došli su 1905., pa do 1908. kad su osvajali novoosnovani Kup Kralja. Velika godina u povijesti kluba je 1920. kada je kralj preimenovao Madrid FC dodavši mu kraljevsku naziv, te klub djeluje kao Real Madrid. Čak 26 godina nakon osnivanja kupa, Španjolska je dobila i ligu. Pri osnutku bila je to La Liga, a danas je naziv Primera liga, što bi u prijevodu značilo prva ili osnovna liga. Real je bio jedan od osnivača te lige.Od tad kraljevski klub nikad nije ispao u Segundu, tamošnju 2. ligu. No, naziv Real ubrzo se maknuo sa imena i opet je klub postao samo Madrid FC. Kao Madrid, postali su prvi put prvaci, godina 1932. i 1933. Naziv Real ubrzo se nakon toga vratio i od tad je stalno dio imena ovog kluba.
[uredi] Legendarne godine
Do 50-ih se godina čekalo da Real osvoji nešta veliko. Primera je nakon 1933. bila nedostižna, kup se osvajao po 2 puta s razmakom od 10 godina, a osvojen je 1 superkup u 20 godina. No, čekanje navijača se isplatilo s ulaskom u sredinu stoljeća. Real Madrid tada je postao mitski klub i ponos cijele Kastilje na prkos mrskim im Kataloncima. Era je to bila vladavine nogometnih legendi Alfreda Di Stefana, Ferenca Puskasa, Raymonda Kope i Hectora Riala. Osnovan je tada Kup prvaka s idejom da bude natjecanje najjačih klubova u Europi. Ovakav Real pokazao je da ne pripada ovom svijetu osvojivši prvih pet finala za redom što nikad nikome kasnije nije uspijelo, a sigurno nikad i neće. Zapaženo finale bilo je ono 1960. godine kad su osvojili 5. naslov prvaka. U finalu je odigrana jedna od najboljih utakmica svih vremena. Real je sa 7:3 pobijedio njemački Eintracht iz Frankfurta.
Rezultati nisu izostali ni u Primeri. Nakon dugog 19-godišnjeg čekanja osvojili su 1954. prvi naslov prvaka Španjolske pod imenom Real Madrid.
Taj naslov prvaka bio je samo početak. Real je harao Španjolskom i u razdoblju od 1954. do 1969. osvojio nevjerojatnih 12 naslova prvaka. Samo 56., 59. i 66. nisu bili prvi. Jedina, kakva takvam, prijetnja Realu bio je gradski suparnik Atletico. Kup kralja, iznenađujuće, 50-ih godina nisu osvajali. Tek 4 puta od 1937. do 1970.
Nešta slabije bile su 70-e godine. Naslovi prvaka Španjolske postali su rutina i Real je od 1970. do 1981. osvojio 6 naslova prvaka. Kup kralja osvojili su 3 puta. Ali, nakon zvijezdanog uzleta u Europi, u razdoblju od 1960. do 1998. samo je 1966. bila sretna. Tada je pao beogradski Partizan sa 2:1. Do kraja 90-ih nisu odvojili naslov pobjednika tog natjecanja. Španjolski superkup je također bio začaran, ništa od 1947. do 1988. 80-ih je kraljevski klub bio daleko od naslova prvaka Europe, jedina utjeha su im dva Kupa UEFA zaredom, ali to natjecanje nije na razini Kupa prvaka. Kup kralja osvojen je 2 puta od 81. do 90., a liga-kup tek jednom, i to je dosad jedini put da je to natjecanje pripalo Realu. Španjolsko prvenstvo nisu osvajali od 80. do 86., a tada je uslijedio niz od 5 uzastopnih naslova prvaka. A što se tiče superkupa, završilo je 41 godinu dogo čekanje i 1988. je Real osvojio i taj trofej. Uz to, nanizali su još sljedeća 2. Uspješno je bilo to razdoblje u kojem će zapamćeni ostati Hugo Sanchez, Emilio Butragueno, Manolo Sanchís, Martín Vazquez, Miguel Paredez i ostali.
[uredi] Los galacticos
Početkom 90-ih godina nije išlo. Do 1995. se čekao naslov prvaka, kup samo jednom u cijelom desetljeću, superkup 2 puta u prvih 5 godina, a europski naslov, naravno, nisu osvojili. 1997. postali su prvaci, osvojili superkup, a u Ligi prvaka došli napokon do toliko očekivanog finala. Momčad su činili živuća legenda Rául Gonzalez, Christian Panucci, Predrag Mijatović, Davor Šuker, Michael Laudrup, te Fernando Hierro. U finalu je čekao torinski Juventus sa sjajnim velemajstorom Zinedineom Zidaneom. Real je pobijedio 1:0 sumnjivim pogotokom Mijatovića, ali je završila ta duga era bez naslova u tom natjecanju koja je trajala pune 32 godine. Naslov je opet osvojen 2000. godine, pobjedom nad Valenciom, sa čak 3:0. U međuvremenu osvojen je i prvi Interkontinentalni kup. U srpnju 2000. godine započelo je novo doba Real Madrida. Za predsjednika je izabran Florentino Perez koji je obećao navijačima da će od Reala napraviti klub pun Zidanea i Pavona. U prijevodu, klub u kojem će igrati veliki strani igrači i sjani mladi igrači iz omladinske škole. A to se počelo stvarati prodajom igrališta gradu, čime je predsjednik dobio novac za stvaranje velikog kluba. Transferi koji su dolazili u Real su bili sve redom veliki i poznati igrači. Došao je obećavani Zinedine Zidane, iz najljućeg rivala Barce otet je Luis Figo, a iz milanskog Intera došla je mlada brazilska zvijezda Ronaldo. Kraljevski je klub odmah nazvan Los Galacticos. Isprva se ta momčad činila svjetskim čudom. Nesavladivi stroj koji je 2001. bio prvak Španjolske, 2002. prvak Europe, uz još jedan osvojeni španjolski superkup, te europski superkup i Interkontinentalni kup. Klub je zarađivao astronomske svote preko marketinga, pogotovo u istočnoj Aziji gdje je Real bio kao religija i ljudi bi se tukli za njihov dres ili navijački šal. Pogotovo kad je velika Manchesterova zvijezda David Beckham potpisao za Real.
Taj transfer bio je popraćen kao najveći transfer u nogometu ikad. Ipak, Perez nije znao graditi momčad. Prodao je Samuela Eto´a koji je kasnije u Barceloni postao jedan od najboljih svjetskih napadača, te Claudea Makéléléa koji je bio duša momčadi, ali nedovoljno velika zvijezda za predsjednika. A nakon otkaza uspješnom treneru Del Bosqueu, klub pamti loše rezultate, svađe u momčadi i potpuni raspad sistema. David Beckham, na primjer, nije u dresu Reala napravio ništa posebno. Luis Figo posvađao se sa svima u i oko momčadi, te napustio klub, a Ronaldo se nakon 8 golova na svjetskom prvenstvu 2002. raspao i čuveni Il Fenomeno je igrao sve lošije.
Od 2004. u klub su došli Robinho, koji je prozivan novim Peleom, Julio Baptista, Cicinho i Sergio Ramos koji su trebali biti nove zvijezde, no, niti jedan se nije iskazao. Od 2003. klub nije osvojio niti jedan trofej na svijetu. 27. veljače 2006. Perez je podnio ostavku, a zamijenio ga je Fernando Martín Alvarez, no samo na 2 mjeseca, prije nego li je morao odstupiti.
[uredi] Ramon Calderon
Novim je predsjednikom 1. srpnja 2006. postao 55-godišnji Roman Calderon, te ubrzo po dolasku na tu funkciju za trenera doveo Fabija Capella iz posrnulog Juventusa. Za sezonu 2006./07. Real Madrid je trebao potrošiti čak 100 mil. €. Kao moguće prinove Los Galacticosa spominjalo se bezbroj nogometnih zvijezda. Prvi su pristigli Fabio Cannavaro i Emerson iz Juventusa, te Ruud van Nistelrooij iz Manchestera. Klub je navodno nudio i do 125 milijuna € za brazilskog reprezentativca Kaku što je dovelo do velike svađe čelnika Reala i talijanskog Milana. Tokom sezone klub se pojačao mladim južnoameričkim taletntima Higuaínom, Gagom i Marcelom iz Boca Juniorsa, River Platea i Fluminensea, dok je trener Capello na transfer listu igrača na koje nagodinu ne računa zapisao čak 16 imena. Među njima su se našle zvijezde David Beckham, Ronaldo i Raúl. Prvi je u Ameriku otišao Beckham, pa u Milan i Ronaldo.
Međutim, niti nova sezona nije bila nešto uspješna i ubrzo su počele svađe u i oko kluba pa se tako trener sukobio sa nezadovoljnim navijačima pokazavši im srednji prst tokom utakmice, dok je predsjednik Calderon jednom zgodom nazvao navijače kazališnom publikom, a igrače razmaženim zvijezdama. Po odlasku u Italiju, Ronaldo je izjavio kako mu je u Realu bilo kao u noćnoj mori, a Capella je prozvao vragom.
[uredi] Trofeji
- La Liga: 1932., 1933., 1954., 1955., 1957., 1958., 1961., 1962., 1963., 1964., 1965., 1967., 1968., 1969., 1972., 1975., 1976., 1978., 1979., 1980., 1986., 1987., 1988., 1989., 1990., 1995., 1997., 2001., 2003.
- Copa del Rey: 1905., 1906., 1907., 1908., 1917., 1934., 1936., 1946., 1947., 1962., 1970., 1974., 1975., 1980., 1982., 1989., 1993.
- španjolski liga-kup: 1985.
- španjolski superkup: 1947., 1988., 1989., 1990., 1993., 1997., 2001., 2003.
- europski superkup: 2002.
- Kup UEFA: 1985., 1986.
- Interkontinentalni kup: 1998., 2000., 2002.
- Kup/Liga prvaka: 1956., 1957., 1958., 1959., 1960., 1966., 1998., 2000., 2002.
[uredi] Naslovi kupa i lige prvaka
1956. 4:3 Stade de Reims 
1957. 2:0 Fiorentina
1958. 3:2 AC Milan
1959. 2:0 Stade de Reims
1960. 7:3 Eintracht 
1966. 2:1 Partizan Beograd 
1998. 1:0 Juventus
2000. 3:0 Valencia
2002. 2:1 Bayer Leverkusen
[uredi] Momčad sezone 2006./07.
[uredi] Vratari
- 1 Iker Casillas
- 13 Diego López
- 28 Antonio Adán
- 29 Francisco Casilla
[uredi] Braniči
- 2 Michel Salgado
- 3
Roberto Carlos - 4 Sergio Ramos
- 5 Fabio Cannavaro
- 11 Cicinho
- 12 Marcelo
- 15 Raúl Bravo
- 21 Iván Helguera
- 22 Francisco Pavón
- 24 Álvaro Mejía
[uredi] Vezni igrači
- 6
Mahamadou Diarra - 8 Emerson
- 14 Guti
- 16
Fernando Gago - 23
David Beckham ( od ljeta u Los Angeles Galaxyu ) - 26 Javi García
- 27 Rubén De la Red
[uredi] Napadači
- 7 Rául Gonzalez
- 10 Robinho
- 17
Ruud van Nistelrooij - 18 Antonio Cassano
- 19 Jose Antonio Reyes ( na posudbi iz Arsenala )
- 20 Gonzalo Higuaín
[uredi] Trener
[uredi] Transferi sezone 2006./07.
[uredi] U klub
- Fabio Cannavaro iz Juventusa
- Emerson iz Juventusa
- Ruud van Nistelrooij iz Manchester Uniteda
- Mahamadou Diarra iz Lyona
- Jose Antonio Reyes iz Arsenala na posudbu
- Marcelo iz Fluminensea
- Gonzalo Higuain iz River Platea
- Fernando Gago iz Boca Juniorsa
[uredi] Iz kluba
Pablo García na posudbu u Celtu- Juanfran u Osasunu
Thomas Gravesen u Celtic- Jonathan Woodgate na posudbu u Middlesbrough
- Borja Fernández u Valladolid
- Júlio Baptista na posudbu u Arsenal
- Ronaldo u Milan
[uredi] Na posudbama
- Jonathan Woodgate ( Middlesbrough )
- Julio Baptista ( Arsenal FC )
- Pablo García ( Celta de Vigo )
- Carlos Diogo ( Real Zaragoza )
[uredi] Poznati igrači
|
|
|
[uredi] Poznati treneri
- Arthur Johnson 1910-20 ( 5 kupova Kralja )
Hertza 1930-32 ( 1 prvenstvo )- Villalonga 1955-57 ( 2 lige prvaka )
- Luis Carniglia 1957-59 ( 2 lige prvaka )
- Miguel Munhoz 1960-73 ( 2 lige prvaka, 1 interkontinentalni kup )
- Luis Molowny 1974., 77-79, 1982., 1985-86 ( 2 kupa UEFA )
- Miljan Miljanić 1974-77
- Vujadin Boškov 1979-82
- Alfredo Di Stefano 1982-84, 1990-91 ( 1 superkup )
- Leo Beenhakker 1986-89, 1992
John Toshack 1989-90 1999
Radomir Antić 1991-92- Benito Floro 1992-93
- Vicente Del Bosque 1994, 1999-03 ( 2 lige prvaka, 1 europski superkup, 1 interkontinentalni kup, 2 prvenstva, 1 španjolski superkup )
- Jorge Valdano 1994-95
- Fabio Capello 1996-97, 2006-
- Jupp Heynckes 1997-98 ( 1 liga prvaka )
- Guus Hiddink 1998-99 ( 1 interkontinentalni kup )
Carlos Queiroz 2003- Jose Antonio Camacho 4 utakmice
- Vanderlei Luxemburgo 2005-06
- Juan Ramon Lopez Caro 2005-06
[uredi] Vanjske poveznice
Athletic Bilbao • Atletico Madrid • FC Barcelona • Real Betis • Celta Vigo • Deportivo • Espanyol • Getafe • Gimnástic • Levante • Real Madrid • Mallorca • Osasuna • Racing Santander • Sevilla • Real Sociedad • Recreativo • Valencia • Villarreal • Zaragoza
