Tempo
Izvor: Wikipedija
U glazbenoj terminologiji, tempo (talijanski: "vrijeme") je brzina izvođenja danog glazbenog djela. Tempo je vrlo važan element skladbe jer bitno utječe kako na težinu izvođenja djela, tako i na raspoloženje slušatelja.
[uredi] Tko održava tempo u izvedbi
U ovisnosti o tome tko izvodi djelo, o tempu će se brinuti dirigent kod orkestralnog djela, ritam sekcija odn. izvođači koji sviraju ritam instrumente u djelima popularne glazbe (posredno, u smislu da je ritam baziran na tempu te da ostali članovi ansambla koriste ritam za sinkronizaciju svojih izvedbi), ili sam izvođač-solist, ako djelo izvodi samostalno.
[uredi] Tradicionalno označavanje tempa
Iako su u nekim djelima oznake tempa navedene na materinjem jeziku kompozitora, većina ih ipak koristi tradicionalne talijanske pojmove. U nastavku su oni koji se mogu najčešće naći:
- Largo - Vrlo sporo
- Adagio - Sporo
- Andante - Umjereno brzo (doslovno bi se moglo prevesti kao "Hodajući")
- Moderato - Srednje brzo
- Allegro - Brzo (doslovno prevedeno "Veselo, radosno")
- Presto - Vrlo brzo
Uz navedene pojmove, kompozitori znaju koristiti i riječ koja daje smjernicu o načinu izvođenja djela, pa su tako neke od korištenih riječi:
- vivo - živahno
- mesto - tužno
- cantabile - pjevno, tekuće
- animato - uzbuđeno
Promjenu tempa u djelu kompozitori su označavali dodatnim pojmovima, primjerice:
- accelerando - ubrzavanje
- ritardando - usporavanje
[uredi] Označavanje brojem otkucaja u minuti
Sredinom 19. stoljeća izmišljen je metronom koji je kompozitorima dao precizniji način za označavanje tempa. Kompozitori tako mogu odrediti notu koja je osnova tempa, te koliko puta u minuti dotična nota mora biti prisutna u izvedbi. Primjerice, oznaka ♩=90 definirala bi tempo od 90 četvrtinki u minuti. U praksi, međutim, još uvijek se često koristi tradicionalni, opisni način označavanja tempa riječima.