Urdu
Izvor: Wikipedija
Urdu (اردو) je kolektivno ime za više etničkih grupa nastanjenih u Pakistanu i susjednoj Indiji, ali ima ih dosta rasipanih po svijetu. Glavna karakteristika etničkih grupa Urdu je urdu jezik i islam. U moderna vremena mnogi Urdu su iselili u područje Perzijskog zaljeva, zapadnu Europu, Sjevernu Ameriku i zemlje Commonwealtha. Njihov jezik danas je službeni jezik Pakistana, pripada indoeuropskoj porodici i sadržava u sebi perzijskih i arapskih riječi.
Urdu govornike nalazimo u svim slojevima društva, ima ih bogatih i siromašnih, kao i zemljovlasnika, nepismenih i obrazovanih. -Ruralni Urdu, na primjer, žive u kućicama od blata ali imaju posebne prostorije za žene, urbani naravno žive po suvremenim stanovima. Ima toliko razlika među njima da je teško generalizirati o njihovom načinu života.
Prije razdvajanja Pakistana i Indije (1947.) Urdu su činili vrlo rasprostranjenu ekonmomsku i socijalnu klasu. Odvajanjem Pakistana (1947) mnogi Urdu ostaju u Indiji. Trgovci i radnici doživjeli su manje promjena. Srednja klasa imigrira u područje Perzijskog zaljeva. Urdu koji napuštaju Indiju i odlaze u zapadne zemlje često uzuimaju državljanstva zemlje domaćina. Mnogi ovi iseljeni Urdu koji čine drugu generaciju doseljenika izgubili su kontakt s domovinom i zaboravili jezik i kulturu.
Urdu u Pakistanu poznati su i vode se pod kolektivnim imenom Urdu, u Indiji su međutim poznati pod raznim lokalnim grupama od kojih su sve muslimanske i govore urdu jezik.
[uredi] Jezik
Jezik urdu, koji pripada hindustanskoj grani indoeuropskih jezika, u Pakistanu govori preko 10,000,000 ljudi (1993) i gotovo 46,000,000 u Indiji. Jezik ima više dijalekata: dakani (ili deccan; ime dobio po Dekanu), pinjari i rekhra. Također ga govore Urdu grupe u na Fidžiju (3,500), Južnoafričkoj Republici (170,000), Omanu (30,000), Bahreinu (20,000), Katar (preko 19,000), Njemačkoj (skoro 16,000), preko 54 milijuna u svim zemljama.
S lingvističkog gledišta situacija kod Hindi i Urdu je slična situaciji na Skandinaviji ili na prostorima bivše SFRJ. Naime, s lingvističkog gledišta riječ je gotovo zasigurno o jednom izvornom jeziku, s lakim sporazumjevanjem mešu govornicima. U isto vrijeme, onako kao na Skandinaviji ili u bivšoj SFRJ, s političkog gledališta se ti jezici ne mogu ujedinjavati. Razlozi za razdvajanje napominju te razloge u SFRJ: Urdu je jezik Muslimana, dok većina govornika Hindu slijede hinduizmu; Urdu je zapisan arapskim slovima, dok Hindu koristi staro indijsko pismo; i tako dalje.
