V-2
Izvor: Wikipedija
V-2 pravog imena Vergeltungswaffe 2 ( oružje osvete 2 ) je bila balistička raketa upotrebljena protiv Engleske i Belgije u zadnjoj godini Drugog svjetskog rata. Pored toga ova raketa je bila prva stvar napravljena od čovjeka koja je lansirana u svemir pošto je dostigla visinu od 189 kilometara.
Sadržaj |
[uredi] Nastanak
Još 1927. godine pripadnici njemačke udruge za svemirski let ( Verein fur raumschiffahrt) su počeli svoje prve eksperimente na pravljenju rakete na tekući pogon. Pet godina nakon ovoga prilično sramežljivog početka njemačka vojska je uočila projekt koji je po njima imao potencijal da se koristi kao dalekometna artiljerija. Na pokusu upriličenom 1932. godine general Walter Dornberger je bio oduševljen modelom dizajniranim od Wernhera von Brauna nakon čega ga je nagovorao da se pridruži vojnim istraživanjima. Kako su nacisti sljedeću godinu nakon dolaska na vlast zabranili udrugu za svemirski let von Braun bez obzira na svoje političke veze koje su mu davale zaštitu nije imao druge mogućnosti nego da prihvati ponudu ako se htio nastaviti baviti svojim "hobijem". Na čelu istraživača sada vojnog projekta von Braun u prosincu 1934. dovršava svoju raketu imena A-2 čiji prototip dostiže visinu od 3.5 kilometara. Kako je rad na modelima imena A-3 i A-4 zahtjevao veći radni prostor svi dizajnerski i proizvođački pogoni su preseljeni na baltički otok Peenemunde 1937. godine gdje će trajati do kraja rata. Do konačnog uspjeha projekta A-4 proći će više od 5 godina pošto tek 3 prototip koji je lansiran 3. listopada 1942. godine uspjeva pogoditi cilj udaljen 192 km.
[uredi] A-4
Iako će proizvodnja ove rakete započeti tek 1943 godine saveznici su već ranije bili obavješteni o njoj zahvaljujući nacističkoj propagandi koja se raspjevala o novom oružju. Kako bi se usporila izgradnja ovo čudesnog oružja britanci su izvršili masovno bombardiranje Peenemundea 16-17. kolovoz 1943. pri čemu će poginuti veliki broj njemačkih dizajnera među kojima je najvažniji bio Walter Thiel tvorac revolucionarnog raketnog pogona. To uspješno bombardiranje je samo zaustavilo projekt koji se tada već smatrao previše važnim da se obustavi bez obzira na ljudske gubitke i materijalnu štetu. Pogon ove rakete je bio motor kojemu je gorivo bilo mješavina alkohola i kisika u tekućem stanju. U rezervarima je bilo smješteno 3800 kilograma prvog i 4900 kg drugog goriva. Domet rakete je iznosio 300 km na koje je bio u stanju prenesti bojevu glavu od 1 tone. Glavni problem cijelog projekta se na kraju nalazio u preciznosti pošto je imala samo 50 postotnu točnost da će pasti na udaljenost od 17 kilometara oko zadanog cilja. Zbog ovoga raketa je prije svega korištena za raketiranje gusto naseljenih mjesta.
[uredi] V-2
U skladu s propagandom i željama Hitlera raketa A-4 dobiva službeno ime V-2 iako nije imala nikakve veze s projektom V-1. Prvi primjerci ove rakete će biti lansirani na svoje ciljeve 2. rujna 1944. godine. Od tada pa sve do rata biti će sveukupno napravljeno njih 6000 od čega će tek 3500 biti lansirano na savezničke ciljeve. Najveći broj tih lansiranih raketa svoj cilj će naći u Engleskoj ili Belgiji pošto ih tamo pada čak 3000. Vijest o početku ovih napada Churchill će skrivati od parlamenta i javnosti sve do studenoga kada će primoran nacističkom propagandom izaći u javnost. Od samih početaka ovih napada pa sve do kraja rata saveznici će dati prioritet napadanju i uništavanju lansirnih rampi za rakete. Iako će ti napadi zabilježiti veliki uspjeh puno veći efekat po broj žrtava će biti od nepreciznosti gađanja ciljeva tako da je u prosjeku svaka raketa ubila "samo" 5 ljudi. Osnovni razlog tako niskog broja žrtava se nalazio u činjenicama da je veliki broj ovih raketa pao u more ili na polja dok ih je veoma mali broj napravio više od desetak žrtava. Da li su rakete V-2 bile uspjeh ili ne s vojnog stajališta je još uvijek predmet debata. Cijena jedne ove rakete je bila jednaka cijeni proizvodnje 4 Tigar tenka ili čak 8 njih tipa Panzer IV. Da su se ta sredstva upotrebila za gradnju mlaznih lovaca Me 262 (pošto država nije imala goriva niti za postojeće tenkove) njemačka industrija bi bila puno manje oštećena u bombardiranjima. S druge strane moralni efekat tih raketiranja je bio ono što je nacistički vrh tražio. Na kraju je ostalo samo pitanje da li se to isplatilo ?
[uredi] Nakon rata
Krajem rata Amerikanci i Sovjeti su počeli lov na što veći broj preostalih V-2 raketa i njihove projektante. Kako Njemci nisu bili oduševljeni idejom da budu zarobljeni od Sovjeta većina njih se dobrovoljno predala drugoj strani dok je "samo" njih 250 završilo u Moskvi. Nastavljajući projekt V-2 obje strane će doći u svemir, dok će amerikanci zahvaljujući von Braunu stići sve do Mjeseca. Sveukupnu cjelokupni raketni program obje strane nakon 1945 godine nije ništa drugo do li nastavak V-2 i drugih njemačkih raketnih programa pod "kodnim" imenima A ( do A-12).
