V-1

Izvor: Wikipedija

Smatra se da je V-1 leteća bomba bila prva navođena raketa ( iako je u stvarnosti bio avion bez pilota ) zbog čega je ona prethodnik današnjih krstarećih raketa.

[uredi] Nastanak i oblik

V-1 je stvoren od strane Roberta Lussera iz kompanije Fieseler. Konstrukcijski gledano ovu raketu je bilo moguće jednostavno sagraditi u samo 50 radnih sati što će se tijekom posljednjih godina rata dokazati kao veoma važne osobina za porušenu njemačku ekonomiju. Tijelo rakete je bilo dugačko malo manje od 8 metara s pulsnim motorom As 014 kompanije Argus. S težinom malo većom od 2 tone ona je mogla nositi bojevu glavu od 830 kilograma na daljinu od 400 km.

Prva isprobavanja V-1 se događaju tijekom zime 1941/42 godina kada su postali očiti problemi s autopilotom. Oni će biti rješeni tek pokusnim letom Hanne Reitsch koja će utvrditi greške koje čini autopilot. Taj problem kao i dodatni koji nastaje savezničkim uništenjem istraživačke baze u Peenemundeu kao posljedicu ima uvijek nedostatni broj proizvedenih raketa.

[uredi] Upotreba

Prva V-1 ofenziva je ona od 12 na 13. lipanj 1944 godine. Po procjeni njemaca jedna "raketna baza" je imala mogućnost lansirati 15 raketa tijekom dana samo što je ovaj rezultat veoma rijetko dostignut. Tijekom ovog prvog kratkotrajnog razdoblja od svih raketa poslanih na Englesku samo će njih četvrtina pasti na svoje ciljeve. Ostatak će biti uništen mehaničkim kvarovima, protuzračnom obranom ili britanskim zrakoplovima. Kako su raketne baze za ovaj cilj bile vremenom osvojene od saveznika V-1 se počeo koristit za bombardiranje zemalja Beneluxa, a prije svega grada Antwerpena. U posljednjem pokušaju za što korisniju upotrebu ove rakete njih se 1176 između srpnja 1944 i siječnja sljedeće godine lansiralo u letu s aviona He 111. Približno 40 posto svih tako izvedenih lansiranja je bilo završilo neuspješno zbog ne aktiviranja V-1.

[uredi] Efikasnost i kraj rata

Tijekom rata proizvedeno je ukupno 30000 primjeraka V-1. Od toga broja 10000 ih je bilo lansirano na Englesku i njih samo 2419 je uspjelo pogoditi London. Od posljedica tih napada u glavnom Britanskom gradu je poginulo 5500 ljudi zbog čega ovo oružje kojemu je bila namjenjena uloga kažnjavanja, to jest osvete saveznicima za njihovo bombardiranje Njemačke se pokazala kao potpuni neuspjeh. Nakon rata SAD i Sovjetski Savez su testirali V-1 za potencijalnu upotrebu u svojim snagama što će na kraju rezultirati američkom verzijom ove rakete koja se lansira s podmornice.