William Henry Harrison
Izvor: Wikipedija
|
|
---|---|
U službi 4. ožujka 1841. – 4. travnja 1841. |
|
Pod predsjednik | John Tyler |
Prethodnik | Martin Van Buren |
Nasljendik | John Tyler |
|
|
RoÄ‘enje | 9. veljaÄe 1773. Charles City County, Virginia, SAD |
Smrt | 4. travnja 1841. Washington, DC, SAD |
PolitiÄka stranka | Whig |
Supruga | Anna Symmes Harrison |
Vjera | Episkopalac |
Potpis |
William Henry Harrison ( 9. veljaÄe 1773. - 4. travnja 1841. ), predsjednik SAD-a 1841. godine.
Sadržaj[sakrij] |
[uredi] Djetinjstvo
Harrison je odrastao u uglednoj i politiÄki utjecajnoj porodici virginijskih zemljoposjednika. Kao mladić je upisao Univerzitet u Pennsylvaniji kako postao lijeÄnik, ali smrt oca koja se nadograÄ‘uje na propast porodiÄnog bogatstva mu ubrzo ubija taj san. OstavÅ¡i bez novca za Å¡kolovanje, Harison nije vidio drugu mogućnost osim dobrovoljnog prikljuÄenja ameriÄkoj vojsci po navrÅ¡enoj 18 godini.
[uredi] Vojnik
Po zavrÅ¡etku vojne obuke budući predsjednik je poslan je na tadaÅ¡nju Sjeverozapadnu teritoriju, u kojoj se mlada ameriÄka država sukobljavala s indijanskim plemenima. Sudjelovao je u Sjeverozapadnom indijanskom ratu u kojem je danaÅ¡nji Ohio postao dio SAD.
Godine 1798. Harrison je napustio vojsku kako bi postao Sekretar za Sjeverozapadnu teritoriju, a kasnije i zamjenik guvernera. Godine 1799. je postao prvi zastupnik u Kongresu iz tog podruÄja, a godine 1801. je postao guverner novoformirane teritorije Indiana.
[uredi] PolitiÄar
Guverneru Harrisonu je glavni zadatak bila kupovina Å¡to je moguće viÅ¡e zemlje od strane indijanskih domorodaca kako bi se mogli naseljavati bijelci iz istoÄnih država. Takva nastojanja su meÄ‘u Indijancima izazvala reakciju, a voÄ‘a tog pokreta postao je Tecumseh, poglavica Shawneeja i tvorac velike indijanske konfederacije kojoj je cilj bilo bijelce baciti u more. Tecumseha je Harrison 1811. godine porazio u bitci kod Tippecanoe, a dvije godine kasnije, za vrijeme anglo-ameriÄkog rata u bitci kod Thamesa. Usprkos tih pobjeda, Harrison je, nezadovoljan naÄinom na koji federalna vlada vodi rat, podnio ostavku na svoj položaj u vojsci.
Svoj novi poziv Harrison uskoro otkriva u saveznoj politici gdje poÄinje obavljati veliki broj važnih politiÄkih funkcija, zastupajući Ohio u Kongresu i Senatu, a od 1828. do 1829. je bio i ameriÄki ambasador u Kolumbiji.
Godine 1836. Harrisona je novostvorena Vigovska stranka istakla kao jednog od tri presjedniÄka kandidata koji su se suprotstavili demokratskom potpredsjedniku Martinu Van Burenu. Plan je bio da se Van Burenu onemogući dobijanje većine u elektorskom kolegiju, te izbor predsjednika tako prebaci u vigovcim naklonjeni Kongres. Plan nije uspio, jer je Van Buren iza sebe imao autoritet predsjednika Andrewa Jacksona, izuzetno popularnog zbog svoje ratne proÅ¡losti.
Godine 1839. vigovci su, pouÄeni tim iskustvom, na svojoj prvoj konvenciji od trojice mogućih kandidata nominirali samo jednog kandidata - Harrisona, koji je po svojoj reputaciji najsliÄniji Jacksonu. Godinu dana kasnije Harrison se na izborima natjecao za svoje vrijeme izuzetno dobro organiziranom kampanjom koja je naglaÅ¡avala njegove ratne uspjehe, isto kao i južnjaÄko porijeklo njegovog potpredsjedniÄkog kandidata Johna Tylera, pri Äemu je vigovcima izvrsno dobro poslužila teÅ¡ka ekonomska kriza, koja je bila izbila za vrijeme Van Burenovog mandata.
[uredi] Predsjednik
Harrison je glatko osvojio većinu glasova i elektorskog kolegija. MeÄ‘utim, nastojanje njegove stranke da eksploatira slavnu ratnu proÅ¡lost se pokazalo kobnim. Sa 68 godina života, Harrison je bio najstariji predsjednik dotada izabran u ameriÄkoj historiji. Dana 4. ožujka 1841., kada se imala održati inauguracija, Washington je pogodilo neobiÄno hladno i kiÅ¡ovito vrijeme. Harrison je tom vremenu prkosio, odbivÅ¡i prekinuti svoj inauguracijski govor - najduži u ameriÄkoj historiji - kao i prijedlog da odjene kaput ili Å¡eÅ¡ir. Harrison se nedugo nakon inauguracije teÅ¡ko razbolio i umro nakon mjesec dana od upale pluća ili teÅ¡ke prehlade. Po Ustavu ga je naslijedio njegov potpredsjednik Tyler.
Harrison je tako ostao upamćen s ameriÄki predsjednik s najkraćim mandatom u historiji. Njegova prijevremena smrt, kao i neki drugi sliÄni sluÄajevi, stvorili su mit o indijanskoj kletvi koja pogaÄ‘a ameriÄke predsjednike izabrane svake dvadesete godine.
Harrison je iza sebe ostavio niz potomaka koji su se nastavili baviti politikom, a njegov unuk Benjamin Harrison je i sam bio predsjednik pola stoljeća kasnije.