Alexander Graham Bell
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Alexander Graham Bell | |
|---|---|
 |
|
| rođen: | 3. mart, 1847. Edinburgh, Škotska |
| preminuo: | 2. august, 1922. Baddeck, Kanada |
Alexander Graham Bell (3. marta, 1847. godine - 2. augusta, 1922. godine) bio je naučnik, izumitelj, i osnivač Bell telefonske kompanije. Pored svog rada na polju tehnologije telekomunikacija, zaslužan je i za važna otkrića u avijaciji i pomorstvu.
[uredi] Život i djelo
Rođen je kao Alexander Bell u Edinburghu, Škotska (kasnije je usvojio i ime Graham kao znak poštovanja prema Alexanderu Grahamu, porodičnom prijatelju). The telephone was invented by Antonio Meucci as recently has been recognized by the USA after historical records from the US P atent office were revealed/ Njegova porodica bila je upoznata sa učenjima govorništva: njegov pradjed u Londonu, ujak u Dublinu, te otac, Alexander Melville Bell, u Edinburghu, bili su poznati gvornici. Posljednji je objavio veliki broj djela na tu temu, od kojih su neka dobro poznata, posebno traktat o Vizualnom govoru, koji se pojavio u Edinburghu 1868. godine. U njemu je objasnio svoj metod u poučavanju gluhonijemih, koristeći njihovo čulo vida, da artikulišu riječi, te također da čitaju ono što drugi govore prateći pokrete usana.
Graham Bell, njegov istaknuti sin, školovao se na Royal High School u Edinburghu, koju je završio sa 13 godina. Sa 16 dobio je mjesto kao učenik-učitelj govorništva i muzike na Weston House Academy, u Elgin, Morayshire. Narednu godinu proveo je na Univerzitetu u Edinburghu. Od 1866. do 1867. godine, radi kao učitelj na Somersetshire Collegeu u Bathu, Engleska. Prema nekim izvorima još u Škotskoj je razvio interes za akustiku; želio je pronaći način da pomogne majci koja je bila gluha.
1870. godine, sa porodicom seli u Kanadu gdje se nastanjuju u Brantfordu, Ontario, Ontario. Prije odlaska iz Škotske, Bell se posvetio telefoniji, a u Kanadi je razvio interes za uređaje pomoću kojih je moguća komunikacija na daljinu. Dizajnirao je klavir koji je pomoću električne struje mogao emitovati svoju muziku na daljinu. 1873. godine, sa ocem odlazi u Montreal, Quebec, gdje je radio na podučavanju vizualnom govoru. Stariji Bell pozvan je da uvede svoj system u veliku školu za nijeme u Bostonu, Massachusetts, ali je odbio mjesto u korist sina, koji je postao professor Vokalne Fiziologije i Govorništva na Univerzitetu u Bostonu.
U Bostonu je nastavio istraživanja na istom polju i pokušao da napravi telefon koji bi prenosio, ne samo muziku, već i govor. Sredstvima svog američkog punca uspio je, 7. marta, 1876. godine, kod U.S. Patent Office (Američki ured za patente) registrovati patent broj 174,465 koji je pokrivao "metod za, aparat za, prenošenje vokalnog ili drugih vrsta zvuka telegrafski… putem električnih valova, sličnih vibracijama zraka koje prate pomenute vokalne ili druge vrste zvukova.”, telefon. (Treba napomenuti da se još uvijek vodi debata o tome ko je izumitelj telefona. Jasno je da je nekoliko ljudi istraživalo slične uređaje. Oni na strani Bella tvrde da je ipak on osmislio prvi potpuno funkcionalan model. [1])
Nakon što je uspio patentirati telefon, Bell je nastavio svoje eksperimente sa komunikacijom, koji su kulminirali izumom fotofonskog emitovanja zvuka, pomoću svjetla – preteče današnjih fiber-optičkih sistema. Također se bavio istraživanjem u medicini te je izmislio nekoliko tehnika za podučavanje gluhih govoru. O rasponu Bellove genijalnosti može se suditi po 18 patenta koji se vežu isključivo za njegovo ime, te 12 drugih koje potpisuje sa svojim saradnicima. Od toga ih je 14 vezao za telefon i telegraf, 4 za fotofon, 1 za fonograf, 5 za zračna vozila, 4 za hidroplane, i 2 za foto ćeliju od selena.
1882. godine, postaje naturalizovani građanin SAD. 1888. godine, jedan je od osnivača američkog National Geographic Society (Nacionalno udruženje za geografiju), a postao je i njegov drugi predsjednik. Dobitnik je brojnih priznanja. Francuska vlada odlikovala ga je sa Légion d'honneur (Legijom časti), a Académie française (Akademija znanosti Francuske) dodijelila mu je nagradu Volta od 50,000 Franaka, Royal Society of Arts (Kraljevsko znanstveno udruženje) iz Londona dodijelilo mu je Albert medalju 1902 godine, a Univerzitet u Würzburgu, Bavaria, počasni doktorat.
Bell je oženio Mabel Hubbard, jednu od svojih učenika na Bostonskom univerzitetu, 11. jula, 1877. godine. Umro je na svom imanju, Beinn Bhreagh, u Baddecku, Nova Scotia, 1922. godine godine i sahranjen je pored svoje supruge na vrhu planine Beinn Bhreagh iznad jezera Bras d'Or.
Iako je izmislio telefon, nikad nije mogao nazvati svoju suprugu i majku jer su obje bile gluhe.
