Fëanor
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Feanor (Fëanor) je jedan od najvažnijih fiktivnih likova Tolkinove knjige "Silmarilion", u kojoj je opisan kao Vilenjak "najprefinjenijeg uma i najvještijih ruku". Rođen je 4679. godine Drveta, kao jedini sin Finwea i Miriel, a po ocu je imao polubraću Finarfina i Finglofina. Majka mu je dala kvenijsko ime Feanaro "Duh vatre", ali je uvijek bio poznat po sindarinskom obliku ovog imena - Feanor. Njegova titula je bila Vilinkralj Noldora.
Po Silmarilionu, Feanor je zaslužan za stvaranje pisma Tengwar, koji je služio za pisanje različitih vilenjačkih jezika, uključujući Kveniju i Sindarin. Načinio je sedam Palantira, Svevidećih Kamenova i tri Silmarila, zbog kojih je poveo pobunu Noldora i predvodio njihov egzil iz Valinora u Međuzemlje.
4997. godine Drveća, nakon velike Bitke pod Zvijezdama (Dagor-nuin-Giliath) u kojoj je njegova vojska uspjela poraziti armije Morgotha, Feanor sa svojim sinovima vojsku vodi ka Angbandu (Željeznom Zatvoru), Morgothovoj tvrđavi, gdje umire od rana koje mu je zadao kapetan Balroga, Gothmog.
