Imre Kertész

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Imre Kertész (Budimpešta, 9. novembar 1929.), mađarski književnik

Imre Kertész rođen je u Budimpešti 1929. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata biva deportiran u Auschwitz, a nakon toga i u Buchenwald. Po završetku Drugog svjetskog rata vraća se u Budimpeštu gdje radi kao novinar za Világosság od 1948. Godine 1951. dobija otkaz te se posvećuje pisanju i prevođenju, između ostalog prevodi djela velikana kao što su Nietzsche, Hofmannsthal, Schnitzler, Freud, Roth, Wittgenstein i Canetti.

Svoje najpoznatije djelo Čovjek bez sudbine, u kojem opisuje iskustvo 15-godišnjeg dječaka u koncentracionim logorima Auschwitz, Buchenwald i Zeitz, započinje pisati 1960. a objavljuje ga tek 1975. godine. Ispričana je kao kvazi-autobiografija, ali autor odbacuje jaku biografsku povezanost. Po istoimenom romanu snimljen je i film 2005. godine u režiji Lajos Koltaia.

Imre Kertész dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, a cjelokupni spisateljski rad krunisan je Nobelovom nagradom za književnost 2002. godine.

[uredi] Djela

Čovjek bez sudbine (Sorstalanság), 1975.
Fijasko (A kudarc), 1988.
Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem születetett gyermekért), 1990.
Izviđač (A nyomkereső), 1977.
Engleska zastava (Az angol labogó), 1991.
Dnevnik s galije (Gályanapló), 1992.
Drugačiji ja: kronika metamorfoze (Valaki más: a változás krónikája),´1997.
Holokaust kao kultura (A holocaust mint kultúra), 1993
Trenutci šutnje dok vod za smaknuća puni (A gondolatnyi csend, amíg kivégzőoztag újratölt), 1998.
Izgnani jezik (A száműzött nyelv), 2001.
Likvidacija (Felszámolás), 2003.