Jakov I, kralj Engleske

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Jakov I (Edinburgh, Škotska, 19. juni 1566. – Dvorac Theobalds, Engleska, 27. mart 1625., engleski, škotski i irski kralj. Prvi je kralj iz dinastije Stuart.

Jakov je bio uspješan škotski vladar ali je vladajući u Engleskoj doživio poteškoće. Zbog svoje sklonosti samovlasti i dovođenju na dvor svojih miljenika, sa kojima je imao vrlo intimne odnose, a zbog čega se sumnjalo da je homoseksualac Jakov je bio prilično nepopularan engleski vladar. Zbog svoje nesposobnosti u upravljanju financijama dolazio je tokom vladavine u sukobe sa parlamentom i stvorio temelje za građanski rat koji je nastupio tijekom vladavine njegova sina Karla I Tokom njegove vladavine vlast je bila relativno stabilna, a vjerska politika do 1605. godine tolerantna. Bio je jedan od najintelektualnijih engleskih vladara koji je nastavio tolerantnu Elizabetinu politiku u nauci i umjetnosti. Sam Jakov je bio nadaren naučnik te je i sam napisao mnoga naučna djela. U šali su mu dali epitet «najmudrija budala u kršćanskom svijetu».

Sadržaj 1 Djetinjstvo i vrijeme do vladavine u Škotskoj 2 Vladavina u Škotskoj 2.1 Odnosi sa Engleskom i isticanje prava nasljedstva engleske krune 2.2 Vjenčanje sa Anom od Danske i Norveške 3 Jakov kao engleski i škotski kralj 3.1 Sukobi sa parlamentom 3.2 Religijsko pitanje 4 Posljednje godine vladavine i smrt 4.1 Odnosi sa Španijom 5 Zanimljivost

[uredi] Djetinjstvo i vrijeme do vladavine u Škotskoj

Jakov je bio sin jedinac škotske kraljice Marije I i njezinog drugog supruga, Henryja Stuarta, vojvode od Albanyja, znanog kao Lord Darnley. Bio je praunuk Margarete Tudor, sestre engleskog kralja Henrika VIII. Rodio se 19. juna 1566 u dvorcu Edinburgh i kao jedini Marijin sin postao je i zakoniti nasljednik škotske krune. Puno ime mu je Karlo Jakov, u čast njegovom kumu francuskom kralju Karlu IX.

Jakovljeva majka Marija I i njezin suprug bili su katolici te su se tokom vladavine suočili sa ustankom protestanatskog plemstva. Tokom ustanka Jakovljev otac Lord Darnley udružio se sa buntovnicima te ubio Marijinog osobnog sekretara Davida Rizzia.

Jakovljev otac Lord Darnley bio je ubijen 10. februara 1567. u Edinburghu, vjerojatno iz osvete zbog smrti kraljičinog tajnika Rizzia. Jakovljeva majka Marija ubrzo se u maju 1567. udala za Jamesa Hepburna, grofa od Bothwella koji je bio pod sumnjom da je počinio ubistvo Jakovljeva oca. Nju je to učinilo krajnje nepopularnom pa su je protestantske pristalice u mjesecu junu 1567. zarobili i zatočili. U zatočeništvu je Marija I bila 24. jula 1567. prisiljena abdicirati u korist Jakova koji je u to vrijeme još bio jednogodišnje dijete.

Jakov je u Stirlingu okrunjen kao škotski kralj Jakov VI. 29. jula 1567. u dobi od 13 mjeseci. Jakovljeva majka Marija je bila 19. maja 1568. prisiljena napustiti Škotsku i izbjeći u Englesku gdje je ju je engleska kraljica Elizabeta I ubrzo dala zatočiti. Kasnije, nakon osamnest godina od zatočenja Marija je zbog sudjelovanja u zavjeri Babington koja je htjela srušiti Elizabetu I osuđena zbog izdaje i 8. februara 1587. na osobito okrutan način pogubljena odrubljivanjem glave.

Kako je Marijinom abdikacijom pobijedilo protestantsko plemstvo, Jakov je odrastao i odgajan je u protestantskom duhu. Tokom Jakovljevog djetinjstva i mladosti Škotskom je u njegovo ime vladalo nekoliko regenata. Za njegovo obrazovanje bio je zadužen škotski povjesničar i pjesnik George Buchanan uz kojega je Jakov stekao izvrsno obrazovanje.

[uredi] Vladavina u Škotskoj

Kada je posljednji Jakovljev regent Lord Morton bio 1581. ubijen, Jakov je sam, sa petnaest godina, preuzeo vlast. Tokom samostalne vladavine u Škotskoj najveći izazov mu je bio ustanak katoličkog plemstva 1588. godine. On je doveo do jačanja protestantske Škotske crkve ali i do tolerantnog odnosa prema katoličkim buntovnicima budući da se Jakov bojao izazivanja mogućih vjerskih sukoba u susjednoj Engleskoj u kojoj je Elizabeta I vodila tolerantnu vjersku politiku. 1600. godine formirana je od strane grofa Gowriea katolička zavjera protiv Jakova, no zavjera je završila neuspješno pa su zavjerenici smaknuti.

[uredi] Odnosi sa Engleskom i isticanje prava nasljedstva engleske krune

Sklapanjem ugovora iz Berwicka 1586. godine između Škotske i Engleske kojim su se te dvije zemlje svojim savezništvom htjele osigurati od eventualnog napada od strane katoličkih zemalja, Jakov i kraljica Elizabeta I postali su saveznici. Premda je zakonski i odlukom kralja Henrika VIII (koji se bojao da Škoti ne preuzmu englesko proijestolje) Jakovljeva prabaka, starija sestra Henrika VIII, Margareta Tudor, bila isključena od nasljeđivanja krune, Jakov je istakao svoje pravo na nasljedstvo engleske krune, jer je bio Elizabetin najbliži živući rođak.

Kako je Jakovljeva majka i bivša škotska kraljica Marija, zbog sudjelovanja u zavjeri Babington smaknuta 8. februara 1587. Jakov je zakonski postao presumirani nasljednik (Heir Presumptive) što je podrazumijevalo da će Jakov postati nasljednik ukoliko se do smrti nasljeđivanoga ne pojavi netko sa jačim pravom nasljedstva.

[uredi] Vjenčanje sa Anom od Danske i Norveške

Nakon Marijinog smaknuća u Škotskoj je opao uticaj katoličkog plemstva, a položaj protestanata dodatno je ojačan i Jakovljevim vjenčanjem protestantice Ane od Danske i Norveške, kćerke danskog i norveškog kralja Fridrika II 23. novembra 1589. u Oslu.

Ana je rodila osmoro djece od kojih je preživjelo samo troje: sin Henrik koji je umro od tifusa, sin Karlo koji je kasnije naslijedio krunu i kći Elizabeta, kasnija kraljica Češke.

Vraćajući se brodom sa vjenčanja iz Norveške Jakov je prisustvovao suđenju nekolicini ljudi koji su bili optuženi da su čarolijom i vradžbinama digli oluiu koja je trebala potopiti kraljevski brod. Kako je u to vrijeme Jakov bio opsjednut demonima, te i sam napisao raspravu o demonologiji, u tome periodu je u Škotskoj mnogo osoba bilo osuđeno na smrt zbog vještičarenja.

[uredi] Jakov kao engleski i škotski kralj

Nakon smrti engleske kraljice Elizabete I 24. marta 1603. sastalo se kraljevsko vijeće koje je trebalo odlučiti tko će naslijediti englesku krunu. Isto je donijelo odluku da će Jakov, kako najbliži rođak pokojne kraljice Elizabete I naslijediti krunu. Jakov i njegova supruga Ana su okrunjeni za kralja i kraljicu Engleske dana 25. jula 1603. u Westminsterskoj opatiji. Škotska i Engleska ostale su zasebne države u personalnoj uniji. Tek su se kasnije 1707., Zakonom o uniji (Act of Union) stopile u jedinstvenu državu, Kraljevinu Veliku Britaniju.

20. oktobra 1604. Jakov se proglasio kraljem Velike Britanije. Time je postao prvi vladar koji je to učinio, iako Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije nije nastalo do 1707. godine.

[uredi] Sukobi sa parlamentom

Jakov je vladajući u Škotskoj navikao na prilično bojažljiv i poslušan škotski parlament koji nije previše utjecao na Jakovljevu vlast. No engleski parlament imao je puno veću moć nego škotski i svojim je uticajem u mnogo navrata znao utjecati na vladavinu monarha. Kako je Jakov u Škotskoj navikao na svoj apsolutistički način vladavine neprekidno je dolazio u sukob s parlamentom što je dijelom i obilježilo njegovu vladavinu u Engleskoj.

Prije nego je postao vladar Engleske Jakov je napisao svoje djelo «Istinski zakon slobodnih monarhija» u kojem je isticao božansko pravo kraljeva na vladavinu a koje je potjecalo od samih kršćanskih apostola što je govorilo u prilog njegovim apsolutisttičkim opredjeljenjima kao vladara.

Česti sukobi sa parlamentom događali su se iz mnogih razloga. 1605. Jakov je nametnuo carinske pristojbe bez parlamentarnog pristanka. Nakon toga, godine 1606. Parlament nije htio usvojiti Jakovljev prijedlog koji bi omogućio slobodnu trgovinu između Engleske i Škotske. Uslijed mnogih sukoba koji su kulminirali 1611. oko novog načina oporezivanja i punjenja sve praznije kraljevske blagajne Jakov je iste godine raspustio parlament. Kuriozitet je da je Jakov, da bi napunio praznu državnu blagajanu, uveo praksu plaćanja plemićkih titula pa je tako titula baroneta koštala 1.080 funti, titula barona oko 5.000 funti, titula vikonta oko 10.000 funti, a titula grofa oko 20.000 funti. Uslijed toga naglo se povećao broj plemića za razliku od vremena Elizabetine vladavine.

Kada je Jakovu umro glavni kraljevski savjetnik 1612. godine on se sam uključio u političku borbu sa parlamentom. U to doba zbog njegove loše financijske politike kraljevska blagajna je bila prazna pa je Jakov 1614. pozvao novoizabrani parlament da izglasa nametanje novih poreza. I ovaj parlament oglušio se na kraljeve zahtjeve te nije htio ozakoniti njegove prijedloge pa je Jakov bio ponovno prisiljen raspustiti ga. Nakon toga Jakov je vladao bez parlamenta sedam godina.

[uredi] Religijsko pitanje

Čim je Jakov stupio na englesko prijestolje suočio se sa vjerskim sukobima u Engleskoj. Puritanci su peticijom od njega zahtijevali reformu Anglikanske crkve. Jakov je djelomično pristao na njihove zahtjeve tako što je autorizirao novi službeni prijevod Biblije koja je kasnije bila poznata kao Biblija kralja Jakova iz 1611.

Jakov je tokom svoje vladavine nastojao voditi relativno tolerantnu vjersku politiku iako je u svom odnosu prema katolicima često morao voditi računa o protestantskim pritiscima iz njegova okoline a koji su stremili ka tome da se katolicima ne daju ista vjerska prava kao protestantima.

Godine 1605. Grupa katoličkih ekstremista pod vodstvom Roberta Catesbyja urotili su se protiv Jakova te imali namjeru izazvati eksploziju u parlamentu te time izvršiti atentat na Jakova. Zavjera je bila raskrinkana a svi njezini sudionici smaknuti.

[uredi] Posljednje godine vladavine i smrt

Posljednje godine Jakovljeve vladavine protekle su u daljnjim sukobima sa parlamentom a obilježilo ih je nekoliko događaja među kojima se naričito ističe slučaj Francisa Bacona koji je u to doba bio ministar pravosuđa te je bio optužen za korupciju zbog prodaje titula. Parlament koji je sa Jakovom bio u sukobu osudio je Bacona te je isti zatočen. Jakov se nije suprotstavio vjerujući da će time umiriti opoziciju. No na kraju ga je Jakov sam morao osloboditi iz zatočeništva i pomilovati.

1618. započeo je u Evropi veliki sukob između protestanata i katolika nazvan Tridesetogodišnji rat. Jakov je bio prisljen uključiti se u rat na protestantskoj strani i to stajući uz svoga zeta Fridrika (u kratkom periodu kralja Češke), a i zbog položaja Engleske kao najveće protestantske države u Evropi. Iz toga razloga je u parlamentu izbio novi spor oko većih novčanih izdvajanja radi vojne pomoći Jakovljevom zetu Fridriku. Kako je parlament uskratio Jakovu pomoć uvjetujući to napuštanjem sporazuma sa Španjolskom, on ga je opet raspustio.

[uredi] Odnosi sa Španijom

Već početkom svoje vladavine godine 1604. Jakov je sa Španijom sklopio Londonski sporazum kojim je završio dvadesetogodišnji rat između dviju zemalja. Kako je potkraj svoje vladavine bio suočen s težim financijskim poteškoćama Jakov je pokušao ući u savez sa katoličkom Španijom tako što je jedinog sina i nasljednika Karla pokušao oženiti kćerkom kralja Španije, vjerujući da će mu to donijeti financijske koristi. Ta ženidba donijela mu je dodatnu nepopularnost u narodu, plemstvu i protestantskim krugovima. Naime, 1623., vojvoda od Buckinghama i Jakovljev sin Karlo, princ od Walesa, otputovali su u Madrid u pokušaju da osiguraju brak između Karla i španske princeze. Španski dvor je od njih tražio da Karlo primi katoličku vjeru. Engleski pregovarači vratili su se nazad poniženo. Zatražen je rat sa Španijom u koji se Jakov, zbog financijskih razloga, nije mogao upustiti.

Kraljica Ana umrla je 4. marta 1619. i pokopana je u Westminsterskoj opatiji. Jakov je u starosti obolio od senilnosti, ali je ipak do svoje smrti držao poluge vlasti u svojim rukama te nije dozvoljavao rat za Španijom. Umro je u Palači Theobalds 27. marta 1625. Naslijedio ga je sin Karlo.

[uredi] Zanimljivost

Kralj Jakov I dizajnirao je prvu zastavu personalne unije Engleske i Škotske kombinirajući engleski crveni križ svetog Jurja i škotski bijeli križ svetog Andrije u jedinstvenu zastavu koja je preteča i osnova današnje zastave Ujedinjenog kraljevstva.