Li Po
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Li Po (LÇ Bó, arhaiÄno) ili Li Bai (æŽç™½, LÇ Bái), (701 - 762) je bio kineski pjesnik. Prezime mu je bilo Li, ime Po (Bai), nadimak: Tai Bai (太白, Tà i Bái), pseudonim: Gospodin iz kuće plavog lotosa (é’莲居士, QÄ«nglián jÅ«shì). Smatra se najvećim kineskim pjesnikom, i Äesto je nazivan „besmrtnim pjesnikom“ ili „božanskim pjesnikom“ – š’-sjen (诗仙, ShÄ«xiÄn).
[uredi] Mladost
Li Po je roÄ‘en 1. godine ÄŒang-an ere carice Vu C’-tijen (701. godine n.e.) u mjestu Sui-je (碎å¶, Suìyè) u danaÅ¡njem Kirgistanu.
Prema „Novim historijskim zapisima dinastije Tang“ (æ–°å”书) on je po oÄevoj liniji direktan potomak kralja Vu-džaoa iz dinastije Lijang, i pripada porodici vladajuće kuće dinastije Tang (Äije је prezime takoÄ‘er Li).
Kada mu je bilo pet godina, sa ocem Li К’-оm (æŽå®¢, LÇ Kè) se preselio na jug Kine (danaÅ¡nji okrug Äijang-jou u S'-Äuanu), u mjesto Ćing-lijen (Plavi lotos).
Za njegovu mladost vezan je i poznati kineski idiom „Trljati gvozdenu motku da postane igla“ (é“æµç£¨æˆé’ˆ, ili samo 磨æµæˆé’ˆ). Ova priÄa kaže kako Li Po u mladosti nije volio da uÄi, već je stalno izlazio napolje da se igra. Jednog dana, igrajući se napolju, ugledao je jednu staricu kako trlja veliku gvozdenu motku od stijenu. Kada ju je upitao Å¡ta radi, odgovorila mu je da trlja motku da bi dobila iglu za vez. Ovo je jako uticalo na djeÄaka, i on je od tog dana poÄeo vrijedno da uÄi, pa je tako postao veliki pjesnik.
Iako je želio da postane državni službenik, ipak nije polagao državni ispit. Umjesto toga, sa dvadeset i pet godina, krenuo je da putuje Kinom.
[uredi] Srednje godine i starost
Njegov naÄin života, koji je znatno odudarao od ideala konfuÄijanskog plemenitog gospodina, impresionirao je podjednako i aristokratiju i obiÄan svijet. To mu je obezbijedilo da bude predstavljen caru Sjuen-cungu oko 742. godine.
Ovo mu je omogućilo da dobije mjesto savjetnika i dvorskog pjesnika na carskoj akademiji. MeÄ‘utim, na tom je položaju ostao nepune dvije godine, poslije Äega je nastavio da luta Kinom. Ujesen 744. godine prvi put se sreo sa pjesnikom Du Fuom, i postali su dobri prijatelji. Mada su se sreli samo joÅ¡ jednom, ovo je prijateljstvo bilo jako i znaÄajno, pogotovo za Du Fua.
U vrijeme An Lu-šanove pobune bio je na strani pobunjenika, mada se ne zna koliko je to bilo na dobrovoljnoj osnovi. Poslije propasti pobune, bio je protjeran u Je-lang (夜郎, Yèláng, u današnjoj provinciji Gui-džou). Međutim, na pola puta je pomilovan. Tada mu je bilo 59 godina.
Posljednje godine života proveo je lutajući po jugu Kine. U 61. godini krenuo je sa kaznenom ekspedicijom Li Guang-bija protiv ostataka An Lu-Å¡anove ustaniÄke vojske. Na pola puta se vratio nazad zbog bolesti. Sljedeće godine, krajem 762., umro je od bolesti u Dang-tuu.
Prema „Starim historijskim zapisima dinastije Tang“ Li Po je umro od trovanja alkoholom. Tradicionalna legenda govori da se utopio u rijeci pokuÅ¡avajući da dohvati odraz mjeseca na vodi. Treća verzija govori da je umro od trovanja živom zbog dugotrajnog pijenja daoistiÄkih eliksira besmrtnosti. Grob mu se nalazi u Cai-Å¡'-Ä‘iju.
[uredi] Poezija
Li Po je jedan od najplodnijih kineskih pjesnika, i do danas je saÄuvano preko hiljadu njegovih pjesama.
Pisao je pjesme brzo i lako, bez mnogo naknadnih prepravki. NajviÅ¡e je pisao u Äije-Ä‘i (ç»å¥, juéjù) formi - katrenima sa pet ili sedam karaktera/slogova po stihu. Njegov stil ne posjeduje akademsku prefinjenost Du Fua, ali i bez obzira na to posjeduje izuzetnu maÅ¡tovitost i slobodu u oblikovanju pjesniÄkih slika. Neke od tema koje je najÄešće opisivao u svojim pjesmama su priroda, prijateljstvo, piće i život, podjednako život aristokratije i život obiÄnih ljudi.
Pjesma „Pitanje i odgovor na planini“ (å±±ä¸é—®ç”) oslikava Li Poov cijeli životni put:
问余何æ„æ –ç¢§å±±ï¼Œ
笑而ä¸ç”心自闲。
桃花æµæ°´çª…然去,
别有天地在人间。
Pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini,
Smiješim se u tišini, dok mi duša slobodno luta.
Potok nosi pupoljak breskvinog cvijeta u nepoznato,
Odvojen od svijeta ljudi, imam svoje nebo i zemlju.