Milij Aleksejevič Balakirev
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Milij Aleksejevič Balakirev (rus. Милий Алексеевич Бала́кирев, Nižnji Novgorod, 2. januar 1837. - St. Petersburg, 29. maj 1910.), ruski kompozitor, pijanist i dirigent.
Predstavnik je ruskog nacionalnog muzičkog smjera, utemeljitelj i idejni vođa kompozitorske grupe po njemu nazvane Balakirevljev kružok ili Petorica. Utemeljio je u St. Petersburgu besplatnu muzičku školu. Nadovezujući se na Glinku, izgradio je svoj muzički stil na elementima folklora, prvenstveno ruskog i orijentalnog te na živopisnoj programatskoj osnovi. Najpoznatija su mu djela koloristički bogate simfonijske pjesme "Tamara" i "Rusija", uvertira na tri ruske teme, muzika za "Kralja Leara", klavirske kompozicije, posebno fantazija "Islamej", jedno od vrhunskih djela postchopinovskog klavirskog virtuoziteta. Jak poticaj istraživanju ruske narodne pjesme dale su njegove stilski vjerne obrade.
