Rapko Orman
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rapko Orman, bosanski pjesnik savremenog književnog izričaja, rođen je 1945. u Sturbi pokraj Livna. Akademsko obrazovanje započinje na Filozofskom fakultetu u Zadru. Dugo vremena radio je u Narodnom univerzitetu u Livnu, gdje je aktivno učestvovao na oblikovanju kulturnog života grada Livna, posebice tokom osamdesetih godina. U vrijeme njegovih djelatnosti spadaju organiziranje "Livanjskog kulturnog mozaika" kao i objavljivanje kulturnog časopisa "Tragovi", koji se bavio pitanjima historije i života u livanjskom kraju.
Rapko Orman autor je specifičnog izraza na području cijele bivše Jugoslavije, čiji se rukopis ne da porediti ni sa jednim sličnim autorom. Njegova poezija, koja nikad nije podilazila širim pjesničkim masama, uvijek je nastojala biti drugačija od ostalih. Srodnost sa sličnim pravcima u modernoj poeziji vidi se pokatkad u ortografskom obilježju Ormanove poezije, koja se naslanja na istovjetne tendencije moderne poezije avantgarde. Na stihove Rapke Ormana mladi je livanjski kompozitor Aldo Kezić komponovao oratorij "Jadi Ne Vujadine", koji je 1986. premijerno izveden u Livnu i Mostaru.
Jedan je od priređivača mostarskog časopisa za književnost i kulturu "Most", u kojem se pojavio sa nekoliko najnovijih radova. Rapko Orman živi i radi u Livnu.
[uredi] Najznačajnija djela
- "Jadi Ne Vujadine" (1982),
- "Od vidika do povika" (1985),
- "Žig žive rane" (1996),
- "Svlak gole kože" (1999),
- "Blago pod kupolom" (1999),
- "Glas obojen slikom" (2000).
[uredi] Nagrade
Za svoju poeziju dobio je brojne nagrade, od kojih su najznačajnije "Slovo Gorčina" (1979) u Stocu i Nagradu Teslićkog proljeća (1989) u Tesliću.
