Švicarska garda

Izvor: Wikipedija

Pripadnik Papinske švicarske garde na straži

Švicarska garda je švicarska plaćenička vojska koja je još od srednjeg vijeka služila u vojskama mnogih europskih zemalja, sukladno ugovorima koje su sklapali pojedini njihovi kantoni. Među najpoznatijim plaćeničkim postrojbama bile su one u službi francuskog monarha i pape.

Papinska Švicarska garda (lat. Pontificia Cohors Helvetica, također i Cohors Pedestris Helvetiorum a Sacra Custodia Pontificis; tal. Guardia Svizzera Pontificia) jedini je ostatak nekadašnje švicarske vojne tradicije, jer švicarski ustav, osim za Vatikan, više ne dopušta novačenje svojih građana u strane vojne postrojbe. Današnju postrojbu papinske Švicarske garde u pravilu čine pet časnika, 26 dočasnika i 78 helebardira, i jedina je na svijetu kojoj se zastava mijenja, s obzirom na to da su joj sastavni dijelovi grbovi i trenutačnog pape i njihova zapovjednika. Papinska Švicarska garda zadužena je sigurnost Apostolske palače, ulaze u Vatikanski Grad, ali i za sigurnost samog Pape.

Sadržaj

1 Povijest
2 Uvjeti za službu
3 Činovi i zapovjedna struktura
4 Dosadašnji zapovjednici Švicarske garde
5 Odore
6 Naoružanje
7 Zastava
8 Dužnosti
9 Vanjske poveznice

[uredi] Povijest

Još je veliki rimski povjesničar Tacit zapisao:

"Helveti su narod ratnika, poznati po odvažnosti njihovih vojnika."

Iako su Švicarci kao vojnici služili pape još od početka XIV. stoljeća, do njihova pravog osnutka kao vojske podložne izravno papi došlo je tek za pape Julija II. (1503. - 1513.). Na temelju ugovora s kantonima Züricha i Luzerna, on je zatražio da u Rim dođe 200 vojnika pod zapovjedništvom Petera von Hertensteina kao condottiera i Caspara von Silenena kao kapetana. U Rim su stigli 22. siječnja 1506. i sam ih je papa blagoslovio na Trgu sv. Petra. Upravo se taj datum smatra danom službenog osnutka te najstarije vojne postrojbe na svijetu.

Najcrnji dan u povijesti Švicarske garde dogodio se 1998. godine kada je gardist Cedric Tornay na misteriozan način ubio zapovjednika Aloisa Estermanna i njegovu ženu, a potom i sebe. Vatikan je tada objavio da je Tornay potpuno izgubio razum jer ga Estermann nije promaknuo, no njegova obitelj sumnja u službenu verziju crkvenog vrha

[uredi] Uvjeti za službu

Za služenje u papinskoj švicarskoj gardi svaki kandidat mora ispunjavati sljedeće uvjete: mora biti katolik, besprijekornog vladanja, neoženjen, imati švicarsko državljanstvo, završiti vojnu školu u Švicarskoj. Kandidat mora biti star između 19 i 30 godina, biti visok najmanje 174 cm, i mora biti obrazovan (mora imati najmanje srednjoškolsko obrazovanje). Žene ne mogu služiti u gardi.

Svaki kandidat mora se prijaviti za služenje u gardi. Nakon što budu primljeni, novi gardisti polažu prisegu na vjernost papi. Prisega se polaže 6. svibnja svake godine. Ceremonija prisege odvija se u dvorištu San Damaso u Vatikanu. Vojni kapelan naglas pročita tekst prisege na jeziku gardista (uglavnom na njemačkom, ponekad na francuskom ili talijanskom).

Služba u Gardi traje najmanje dvije godine (potpisuje se ugovor), a većina pripadnika odlazi nakon isteka tog perioda.

[uredi] Činovi i zapovjedna struktura

U Švicarskoj gardi postoje slijedeći činovi:

Časnici

Oberst (koji odgovara današnjem hrv. brigadir) - zapovijednik Garde (1)
Oberstleutnant (koji odgovara današnjem hrv. pukovnik) - zamjenik zapovjednika (1)
Kaplan (koji odgovara današnjem hrv. kapelan) - zadužen za dušebrižništvo, u istom je rangu kao i pukovnik, ali zapravo nema vojni čin (1)
Major (koji odgovara današnjem hrv. bojnik) (1)
Hauptmann (koji odgovara današnjem hrv. satnik) (2)

Dočasnici

Feldwebel (koji odgovara današnjem hrv. časnički namjesnik) (1)
Wachtmeister (koji odgovara današnjem hrv. desetnik) (5)
Korporal (koji odgovara današnjem hrv. skupnik) (10)
Vizekorporal (koji odgovara današnjem hrv. razvodnik) (10)

Gardisti

Hellebardier/Gardist (hrv. helebardir/gardist) (78)

Zapovjednu strukturu Švicarske garde čine Zapovjednik, njegov zamjenik, tri časnika te dočasnici. Kapelan, koji ima isti rang kao zamjenik zapovjednika, zadužen je za dušebrižništvo.

Gardisti su raspoređeni u tri voda (njemački Geschwader - eskadrila). U Prvom vodu su uglavnom njemački govornici, u Drugom francuski, a u Trećem su vodu gardisti koji govore različitim materinjim jezicima (uglavnom pripadici vojnog orkestra).

Zapovjednik, s činom brigadira, odgovoran je za dobro vođenje i discipinu u Gardi. On zastupa Gardu izvan Vatikana. Pukovnik obnaša dužnost zamjenika zapovjednika, a njegova uloga može se usporediti s načelnikom glavnog stožera vojske. On je ujedno zapovjednik Drugog voda. Bojnik zapovjeda Trećim vodom. Osim toga, zadužen je i za opremanje Garde te vođenje arhive. Jedan od satnik zadužen je za sve administrativne i financijske poslove, dok je drugi satnik zapovjednik Prvog voda, ali i zadužen za logistiku (struktura, podrška, nabava hrane i pića). Časnički namjesnik, kao prvi dočasnik, zadužen je za sve kadrovske poslov. Osim toga zadužen je za vođenje svakodnevnih poslova.

[uredi] Dosadašnji zapovjednici Švicarske garde

Kaspar von Silenen, Uri (1506-1517)
Markus Röist, Zürich (1518-1524)
Kaspar Röist, Zürich (1524-1527)
Jost von Meggen, Luzern (1548-1559)
Kaspar Leo von Silenen, Luzern (1559-1564)
Jost Segesser von Brunegg, Luzern (1566-1592)
Stephan Alexander Segesser von Brunegg, Luzern (1592-1629)
Nikolaus Fleckenstein, Luzern (1629-1640)
Jost Fleckenstein, Luzern (1640-1652)
Johann Rudolf Pfyffer von Altishofen, Luzern (1652-1657)
Ludwig Pfyffer von Altishofen, Luzern (1658-1686)
Franz Pfyffer von Altishofen, Luzern (1686-1696)
Johann Kaspar Mayr von Baldegg, Luzern (1696-1704)
Johann Konrad Pfyffer von Altishofen, Luzern (1712-1727)
Franz Ludwig Pfyffer von Altishofen, Luzern (1727-1754)
Jost Ignaz Pfyffer von Altishofen, Luzern (1754-1782)
Franz Alois Pfyffer von Altishofen, Luzern (1783-1798)
Karl Leodegar Pfyffer von Altishofen, Luzern (1800-1834)
Martin Pfyffer von Altishofen, Luzern (1835-1847)
Franz Xaver Leopold Meyer von Schauensee, Luzern (1847-1860)
Alfred von Sonnenberg, Luzern (1860-1878)
Louis-Martin de Courten, Wallis (1878-1901)
Leopold Meyer von Schauensee, Luzern (1901-1910)
Jules Repond, Freiburg (1910-1921)
Alois Hirschbühl, Graubünden (1921-1935)
Georg von Sury d'Aspremont, Solothurn (1935-1942)
Heinrich Pfyffer von Altishofen, Luzern (1942-1957)
Robert Nünlist, Luzern (1957-1972)
Franz Pfyffer von Altishofen, Luzern (1972-1982)
Roland Buchs, Freiburg (1982-1998)
Alois Estermann, Luzern (1998)
Pius Segmüller, St. Gallen (1998-2002)
Elmar Theodor Mäder, St. Gallen (2002-)

[uredi] Odore

Gardist u svečanoj uniformi s crnom kacigom

Pripadnici Garde u pravilu su naoružani helebardama i odjeveni u živopisne renesansne plavo-žuto-crvene odore, za koje se vjeruje da ih je osmislio Michelangelo, iako je mnogo vjerojatnije da su njihov kroj i boje u uskoj svezi s obitelji Medici. Izgled današnjih odora osmislio je zapovjednik Garde Jules Repond oko 1914. godine.

Načelno postoje dvije vrste odora, svečana i radna, među kojima postoje određene razlike u dizajnu i boji.

Svečana odora:

časnička odora je od crvenog samta (sa svijetlozelenim svilenim naborima);
odora časničkog namjesnik i desetnik sastoji se od crnog prsluka s crvenim naboranim rukavima i crnim prugama, crvenim hlačama s vinsko crvenim prugama;
odora ostalih gardista: prsluk s naboranim rukavima, hlače s naborima, sve u crvenoj boji sa žutim i plavim prugama (boje s grba obitelji Medici). Na odori nižih dočasnika (skupnika i razvodnika) prišivene su dvije kratke, crvene vrpce, kako bi se raspoznali od običnih gardista;
odora bubnjara (koju nose samo na svečanosti polaganje prisege) je plave, crne i žute boje (boje s obiteljskog grba obitelji Pfyffer von Altishofen).

Gardist u plavoj radnoj odori

Na svečanosti polaganja prisege 6. svibnja gardisti nose metalni oklop na prsima, kao i kacigu (tzv. Grangala odora).

Radna odora:

Plavu radnu odoru nose časnici te ostali gardisti u raznim nesvečanim prilikama. One se nose na vježbi, u noćnoj službi, te nedjeljom i praznicima na straži pred vatikanskim vratima Sant'Anna.

Beretke/kacige:

Tamnoplave beretke s oznakama činova sastavni su dio i svečane i radne odore. U posebnim prilikama, kao sastavni dio svečane odore, na glavi se nosi metalna kaciga bijele (metalne) boje, dok se nedjeljom i praznicima nosi kaciga crne boje, s nojevim perjem na vrhu (bijelo za brigadira i časničkog namjesnika, ljubičasto za časnike, crveno za ostale dočasnike i gardiste, prljavožuto za pripadnike vojnog orkestra - bubnjare).

Časnici i časnički namjesnik nose civilnu odjeću dok obavljaju svakodneve dužnosti. Odoru nose u svečanim formalnim prilika (svečanu odoru) te kad su na vježbi (radnu odoru). Gardisti koji su zaduženi za neposrednu tjelesnu zaštitu Svetog Oca također nose civilnu odjeću.

[uredi] Naoružanje

Pripadnici Papinske Švicarske garde naoružani su tradicionalnim oružjem - helebardama i mačevima - koje danas služi uglavnom u ceremonijalne svrhe, odnosno kao sastavni dio odore. Helebarde, koje su stoljećima bile sastavni dio naoružanja osobnih straža na europskim dvorovima, dugačke su preko dva metara, a na vrhu imaju oštricu s četiri vrha. Helebarda se nosi s desne strane. Mač je sastavni dio svečane časničke odore (rapir ili duža sablja), ali i viših dočasničkih.

Danas su pripadnici Garde naoružani i suvremenim vatrenim oružjem - pištoljima (vjerojatno P220 i Sturmgewehr 550) i automatskim puškama (vjerojatno švicarskom Herstellers SIG), budući da osim ceremonijelne uloge imaju i zaštitnu ulogu, tj. služe kao osobna tjelesna straža Svetog Oca.

[uredi] Zastava

Zastava Švicarske garde je promjenjiva. Bijeli križ dijeli zastavu na četiri polja. Na prvom gornjem polju (bliže koplju) nalazi se grb trenutnog pape, a na četvrtom polju je grb pape Julija II. Oba su ta polja crvene boje. Drugo i treće polje sadrže boje Garde - plavu, žutu i crvenu. U sredini zastave nalazi se grb trenutnog zapovjednika. Grb zapovjednika baziran je na tradicionalnim bojama kantona iz kojega dolazi. Dimenzije zastave su 2.2 m x 2.2 m.

[uredi] Dužnosti

Pripadnici Garde na straži

Glavna je zadaća Papinske Švicarske garde skrb za sigurnost Svetog Oca te njegovih rezidencija. Druge zadaće ukljućuju praćenje Svetog Oca na njegovim putovanjima, nadziranje ulaza u Državu Vatikanskog Grada, te obavljanje drugih službenih i ceremonijalnih dužnosti (kao što su držanje počasne straže).

Za vrijeme audijencija i misa, pripadnici Garde nadgledaju sudionike na ulazu. Oni osiguravaju da ulazi i izlazi budu slobodni, te osiguravaju komunikaciju, posebice s medicinskom službom. Od svog je osnutka Švicarska garda imala zadaću obavljanja počasne straže, iako je to samo manji dio posla. Pripadnik Garde koji drži helebardu nalazi se na straži. Počasna garda obalja svoju dužnost u posebnim prigodama, kao i kada u službeni posjet Svetom Ocu dolaze šefovi država, veleposlanici, ministri te drugi duhovni i sekularni dužnosnici.

Pripadnici Švicarske garde zaduženi za osobnu tjelesnu zaštitu

Neposredna zaštita Svetog Oca je isključiva zadaća Švicarske garde. Za to su zaduženi stariji dočasnici koji su za to posebno trenirani. Najveći dio svakodnevnog posla odnosi se na zaštitu ulaza u Vatikan te Apostolsku palaču (prije svefa dvorište San Damaso, dvorište Belvedere, na katovima raznih "Loggias", u Sali Regia, ispred ureda državnog tajnika, kao i ispred ulaza u papin privatni apartman). Gardisti se nalaze i na ulazima u Vatikan - Arco delle Campane, Portone di Bronzo te Sant'Ann, ispred kojih se nalazi po jedan od mlađih pripadnika Garde. Područja unutar Vatikana koja su pod nadzorom Švicarske garde nisu otvorena za javnost. Ovisno o zoni, postoje mjesta na koja ne mogu ulaziti niti članovi Rimske Kurije, osim onih koji su na to posebno ovlašteni, stoga gardisti moraju znati prepoznati one kojima je dopušten ulazak, a ostale spriječiti. Ostala područja u Vatikanu koja nisu pod nadzorom Garde, nalaze se pod nadzorom žandarmerije.

Dvije trećine gardista potrebno je za redovno obavljanje svih svakodnevnih dužnosti. Ostali se nalaze na vježbama, učenje talijanskog (mlađi pripadnici), te slobodne aktivnosti.