CD

Izvor: Wikipedija

CD (ili hrv. "zbitica"^{[nedostaje referenca]}) je kratica za Compact Disc ili kompaktni disk. CD je optički zapis koji je razvijen u kasnim 1970-tim godinama i prvotno je služio samo kao medij za glazbu, kasnije se medij razvio za spremanje podataka na računalu, tako da je danas standardni dio računala. Pojavom DVD-a 1996. dobili smo novi standard koji na mediju iste veličine (120 mm) čuva sadržaj 6 ili više CD-ova, pa se s padom cijena uređaja i medija može očekivati zamjena CD-a s DVD-ovima u svijetu računala (cijena dvoslojnog DVD snimača je ispod 800 kuna, 10 CD-R medija:10 DVD-R medija 1:3 u prosincu 2004.)

[uredi] Povijest

CD kao proizvod razvili su zajedno Philips i Sony, Philips je osmislio proizvodni proces (idejno baziran na Laserdisc-u, koji se nije proslavio s medijima promjera 18-30 cm), a Sony je usavršio korekciju grešaka pri čitanju CD medija, čime je proizvod bio spreman za tržište. Masovna proizvodnja je krenula 1982.

1979 Philips i Sony udružili su snage svojih inženjera čija je misija bila da dizajniraju novi digitalni audio disk. Istaknuti članovi tima bili su Kees Immink i Toshitada Doi. Nakon godine dana pokusa i diskusije, izradili su tzv. “Crvenu knjigu” - audio standard kompaktnog diska. Philips je doprinio procesu proizvodnje i EFM (Eight – to – Fourteen Modulation). Taj način modulacije omogućio je dugo korištenje i otpornost na površinska oštećenja, Sonyjev doprinos bila je CIRC (Cross-Interleaved Reed-Solomon Coding)– metoda popravljanja greški. Više o povijesti CD-a može se vidjeti iz dokumentarca “The Compact Disc Story” - ispričanog od strane bivšeg pripadnika tima. Dokumentarac daje informacije o odlukama o mnogim tehničkim detaljima, kao što su: frekvencija uzimanja uzoraka, vrijeme sviranja, čak i promjer diska. Philipsa je dao izjavu da je CD “proizvod velike grupe ljudi koja je radila kao tim”. CD je u početku bio zamišljenm kao zamjena za gramafonsku ploču, a ne kao medij za spremanje podataka, što je postao tek kasnije, 1985. standardom “Žuta knjiga” kojeg su donjeli Sony i Philips. U lipnju, 1985, predstavljen je CD-ROM (read-only memory) a 1990 CD-R (za snimanje), razvijen također od strane tvrtki Sony i Philips.

[uredi] Fizička svojstva

Zapisivanje podataka na CD-u počinje u sredini diska i nastavlja se prema rubu što omogućava prilagodbu za razne veličine. CD-i su dostupni u dvije standardne veličine: najrašireniji su 120mm promjera, kapaciteta 74 minute i 650 MB podataka i 80 minutni za 700 MB podataka. Dostupni su i 80 mm tzv. MiniCD-i kapaciteta 21 minute i 184 MB (još zove i CD3 – medij je oko 3 poprijeko)

CD je napravljen iz 1.2mm debela diska čiste poli-karbonske plastike. Tanak sloj super čistog aluminija (ili rijeđe zlata – kod potrebe za dužim vjekom trajanja) je nanesen na površinu da bude reflektivna. Površina je zaštićena tankim slojem laka. Na lak se može i pisati. Podaci na mediju pohranjeni su kao niz mikro-udubina - oko 100nm duboke i 500nm široke, a duge oko 850nm do 3.5 μm. CD se čita uz pomoć 780 nm lasera fokusiranog kroz dno polikarbonskog sloja. Razlika između udubina i tzv. ”dolina” (ravni dio, eng. “land”) dovodi do promjene između faze svjetla reflektiranog u slučaju udubine i svjetla reflektiranog u slučaju “doline”. Podatke je moguće pročitati mjerenjem intenziteta reflektiranog svijetla fotodiodom. Same udubine i izbočine ne predstavljaju jedinice i nule, već prijelaz iz udubine u “dolinu”, ili iz doline u “udubinu” simbolizira jedinicu, a ukoliko nema prijelaza (odnosno nema promjene), to se čita kao nula. Ovakav zapis invertiran EFM-om i CIRC-om daje pravi oblik audio podatka pohranjenog na disk. Udubljenja su bliža reflektivnoj strani tako da izobličenja i prašina na čistoj strani mogu biti zanemarena, no disk zbog toga trpi više štete u slučaju oštećenja na reflektivnoj strani.

[uredi] Vrste medija

CD-DA
CD-ROM (Compact Disk Read Only Memory) CD-ROM koristimo za čitanje podataka (podaci se snimaju u tvornici)
CD-ROM/XA
CD-I

CD-R (Compact Disk Recordable, "Kompaktni disk za snimanje") CD-R koristimo za čitanje i pisanje podataka (svaki korisnik koji ima CD-R uređaj i odgovarajući medij može i zapisati podatke na njega - jednokratno). CD-R, CD-i s mogućnošću zapisa su CD-i izrađeni sa “praznom” podatkovnom spiralom. Na medij se nanosi fotoosjetljiva boja. Laseru za zapisivanje mijenja boju na djelovima sloja što omogućuje laseru za čitanje da “vidi” iste kao da su udubine. CD-R-ovi slijede standard “Narančaste knjige”.

CD-RW (Compact Disk ReWritable, "Ponovno ispisivi kompaktni disk") CD-RW koristimo za čitanje i pisanje podataka - višekratno. CD-RW je CD s mogućnošću ponovnog zapisa, koristi metalik sloj(?) umjesto boje. Laser za zapisivanje je u opom slučaju korišten da ga zagrije i promjeni kemijska svojstva i tako promjeni reflektivnost. CD-RW diskovi ipak nemaju toliko razliku između reflektivnosti dijelova koji predstavljaju udubine i “doline”, tako da ih mnogi CD audio svirači ne mogu svirati, iako većina DVD svirača može.