Halleyev komet

Izvor: Wikipedija

**1P/Halley**
Komet (Popis kometa)
Komet Halley snimljen sa kamerom Halley Multicolor Camera na ESA-inoj letjelici Giotto. Jezgra je osvijetljena s lijeve strane, a vidljivo je i nekoliko mlazeva plina i prašine
Otkriće
Otkrio:	pretpovijest; Nazvan po Edmondu Halleyu
Datum otkrića	1758 (prvi put predviđen datum perihela)
Mjesto otkrića	-
Privremena oznaka	Halleyev komet, 1P
Orbitalni elementi Epoha 2449400.5 (17. veljače, 1994.)
Ekscentricitet (e)	0.967
Velika poluos (a)	17.8 AJ
Perihel (q)	0.586 AJ
Afel (Q)	35.1 AJ
Orbitalni period (P)	75.3 a
Prosječna orbitalna brzina	{{{speed}}}
Inklinacija (i)	162.3°
Longituda uzlaznog čvora (Ω)	{{{asc_node}}}
Argument perihela (ω)	{{{arg_peri}}}
Srednja anomalija (M)	{{{mean_anomaly}}}
Posljednji prolaz perihelom	9. veljače, 1986.
Slijedeći prolaz perihelom	28. srpnja, 2061.
Fizičke osobine
Dimenzije	{{{dimensions}}}
Masa	{{{mass}}}
Gustoća	{{{density}}}
Gravitacija na površini	{{{gravity}}}
Brzina oslobađanja	{{{escape_velocity}}}
Period rotacije	{{{rotation}}}
Albedo	{{{albedo}}}

Komet Halley, službene oznake 1p/Halley poznat je pod imenom Halleyev komet i vrlo je vjerojatno najpoznatiji komet u povijesti čovječanstva. Nazvan je tako po svojem otkrivaču Edmondu Halleyu. Sam komet spada u skupinu sjajnih kometa kratkog perioda.

Prvi zapisi o Halleyevu kometu sežu sve do 240.g. pr. Kr. Kad su ga vidjeli u Kini i optužili za smrt udove carice. Od tada nas on nije nijednom posjetio a da to netko negdje u svijetu nije zabilježio. Babilonci su ga vidjeli 164. i 87.pr. nove ere. Godine 12. pr. Kr. Rimljani su vjerovali da on simbolizira smrt vojnika i državnika Marka Vipsanija Agripe. Godine 295. Kinezi su shvatili da je komet što su ga vidjeli na istoku (kako se primiče Suncu) istovjetan onom koji su vidjeli kasnije, istog mjeseca, na zapadu (kako se udaljava od Sunca). Godine 451. njemu je pripisana rimska pobjeda nad hunskim vođom Atilom, a 684. ga optužiše za kugu. Taj se komet Zemlji najviše približio 837., kada mu se rep protegao preko polovice neba. Godine 1066. u Engleskoj se normansko osvajanje i smrt kralja Harolda II. u boju kod Hastingsa pripisalo njegovu utjecaju.

Godine 1222. Džingis-kan, koji je taj komet smatrao svojim vlastitim zvjezdanim glasnikom, sa svojim je Mongolima pobio milijune, a koerjski su promatrači neba zabilježili da je rep kometa bio crvene boje. Johannes Kepler ga je vidio 1607. godine. U rujnu 1682. promatrao ga je i sam Halley. Godine 1910. razikani je ponovni dolazak Halleyeva kometa izazvao silnu paniku, napose kad su novine javile da su mu u repu otkriveni otrovni plinovi. U članku objavljenom na naslovnoj stranici, „The New York Times“ je javio kako je francuski astronom Camille Flammarion prorekao da će, prođe li Zemlja kroz kometov rep, „plin cijanogen prožeti svu atmosferu i moguće utrnuti sav život na planetu“. Drugi su znanstvenici isticali da je rep kometa tako neizrecivo tanak da ga, sve da je i sav sazdan od otrovnih plinova, ne bismo ni osjetili. Šteta je, međutim, već bila učinjena. Neka je vremešna gospođa, užasnuta svime što komet može donjeti, izvršila samoubojstvo. Zemlja je doista prošla kroz kometov rep ali posljedica nije bilo.

1986. g. je komet posjetila čitava međunarodna armada svemirski sondi. Znanstvenici su se po prvi put našli u prilici da ga promotre izbliza.

Kao i drugi kometi, i Halleyev je potekao iz sferičnog roja bilijuna kometa što okružuju Sunčev sustav. Taj se Oortov oblak (nazvan tako prema nizozomskom astronomu Janu Hendriku Oortu), nalazi otprilike godinu svjetlosti daleko od Sunca te se vjerojatno sastoji od razmjerno gustog unutrašnjeg i rjeđe naseljenog vanjskog oblaka. Povremeno poneki oblak međuzvjezdanoga plina u prolazu iz Oortova oblaka izbaci komet i tako on počinje svoj polagani dugi pad prema Suncu. Kometi Suncu prilaze sa svih strana, poneki od njih i eliptičnim stazama tako dugim da im za jedan obilazak trebaju milijuni godina. Drugi se pak, poput Halleyeva, gibaju po razmjerno kratkim putanjama.

Halleyev komet se giba retrogradno, to jest u smjeru kazaljke na satu, dok se planeti gibaju obratno. Njegova jezgra se okreće- to je zapravo prljava gruda snijega duga oko 15 kilometara i široka oko 10. Površina mu je išarana brdima i dolinama, a kora mu je tako tamna da je to jedno od najcrnijih tijela u Sunčevu sustavu, jer odražava samo oko 4% pristiglog svjetla. Kad se komet približi Suncu, džepovi leda u jezgri pretvaraju se u plin, pa izlijeću skupa s oblacima prašine. Ti se plinovi i prašina drže jezgre kao magla te stvaraju komu (kosu) kometa koja se širi i preko 100 000 kilometara u svemir. Ta koma izgleda gusta kao dim, ali je tako rasplinuta da je punih 300 milijardi puta rjeđa od zraka. Još je rjeđa aureola vodika koja okružuje glavu i proteže se milijunima kilometara.

Kada komet obavlja svoj nebeski obilazak, on plovi protiv Sunčeva vjetra, a ovaj plin i prašinu mete u dugi rep protegnut iza kometa. Bez obzira da li komet dolazi ili odlazi, rep mu je uvijek usmjeren od Sunca. Rep je obično podijeljen u ravne pramenove blijedomodrog plina i zakrivljene pramenove prašine, obojene u nijansu žutog, a svi oni s vremenom mijenjaju oblik. U ožujku 1986. dio se repa Halleyeva kometa odlomio i raspao. U veljači 1991. astronomi su s iznenađenjem otkrili da se Halley, negdje između putanja Saturna i Urana, neobjašnjivo posvjetlio. Možda je tome uzrok zakašnjela erupcija plina ili nepredviđeni udarac međuplanetarnog pirata- iako je ovo posljednje manje vjerojatno zato što se to dogodilo u slabo napučenom dijelu Sunčeva sustava.

Slijedeće pojavljivanje Halleyeva kometa u unutarnjem Sunčevom sustavu predviđa se 2061. godine.