Uran (planet)

Izvor: Wikipedija

Planet Uran

Uran je sedmi planet u SunÄevu sustavu i treÄ‡i po veliÄini. Uran je udaljen 19.218 AJ ili 2,870,990,000 km od Sunca. Ima promjer 51,118 km (na ekvatoru) i masu 8.683 Ã— 10²⁵ kg. U orbiti oko Urana do sada je otkriveno 27 prirodnih satelita i 11 planetarnih prstenova.

Uran odbija oko 51% sunÄeva svjetla (albedo 0.51). Za prosjeÄne opozicije (kada je najbliÅ¾i Zemlji) vidi se pod kutem od 4 luÄne sekunde, a magnituda mu je oko 5.3. BuduÄ‡i da naÅ¡e oko moÅ¾e vidjeti objekte svjetlije od magnitude 6.5, Uran se moÅ¾e vidjeti i golim okom, ali ga je teÅ¡ko razaznati od okolnih zvijezda. Mali teleskop je dovoljan da se iz toÄke pretvori u mali plavo-zeleni disk.

Uran je u grÄkoj mitologiji bog neba i otac Titana.

SadrÅ¾aj

[sakrij]

1 FiziÄka svojstva
2 Uranovi sateliti
3 Uranovi prstenovi
4 Povijest ljudskog istraÅ¾ivanja
5 Vanjske poveznice

[uredi] FiziÄka svojstva

Uran spada u plinovite divove, kao i Jupiter, Saturn i Neptun. Smatra se da, kao i Neptun, ima malu kamenu jezgru. Na jezgru se nastavlja omotaÄ od vodenog leda, metana i amonijaka, koji prema van postupno prelazi u atmosferu. Uran, za razliku od ostalih plinovitih divova, nema vlastiti izvor topline u unutraÅ¡njosti.

NajniÅ¾a temperatura je izmjerena na razini s tlakom od 100 milibara i iznosi 52 K. Iznad tog sloja temperatura raste do 150 K (-123Â°C) u razrijeÄ‘enoj gornjoj atmosferi. Temperatura prema unutraÅ¡njosti raste do nekoliko tisuÄ‡a Â°C. Za vrijeme prolaska letjelice Voyager 2 Uranov juÅ¾ni pol je bio okrenut Suncu. Iz toga proizlazi da bi polarna podruÄja trebala biti toplija od ekvatorskih Å¡to, iz nepoznatih razloga, ipak nije sluÄaj.

[uredi] Atmosfera

Uranova atmosfera se sastoji velikom veÄ‡inom od vodika (83%) i helija (15%), neÅ¡to malo metana (2%), a vode i amonijaka ima u tragovima. Metan u atmosferi daje Uranu karakteristiÄnu modrozelenu boju jer upija svjetlost komplementarnih boja. Atmosfera Urana je gotovo bezliÄna. Providna je i Äista do velikih dubina gdje se nalaze oblaci smrznutog metana. Polarno je podruÄje prekriveno sumaglicom. Vjetrovi na ekvatoru puÅ¡u brzinama do 50 m/s, znatno sporije nego na drugim plinovitim divovima.

Uran pokazuje pojaseve paralelne s ekvatorom, ali vrlo teÅ¡ko uoÄljive, Äak i uz raÄunalnu obradu slika. MeÄ‘utim, novije fotografije teleskopa Hubble (HST) pokazuju sve veÄ‡u i veÄ‡u aktivnost u Uranovoj atmosferi. HST je tijekom 1998. snimio Äak 20 svijetlih oblaka na razliÄitim visinama. Svijetle oblake vjerojatno Äine kristali metana. Sumnja se da su promjene nastale uslijed promjene orijentacije Urana prema Suncu. Naime, Sunce obasjava podruÄja sve bliÅ¾e ekvatoru, pa izmjena dana i noÄ‡i ima sve veÄ‡u utjecaj na temperaturu pojedinih dijelova Urana. Na Uranu se, zapravo, dogaÄ‘a izmjena godiÅ¡njih doba. Oko godine 2007., Sunce Ä‡e biti iznad Uranova ekvatora.

[uredi] Orbita i rotacija

Jedan Uranov obilazak oko Sunca traje 83.83 godine. Okrene se oko svoje osi za 17 sati i 14 minuta. Kao i sva plinovita tijela ima diferencijalnu rotaciju (trajanje dana ovisi o udaljenosti od ekvatora), ali brÅ¾u pri polovima.

Uran je neobiÄan po tome Å¡to je okrenut "na bok", t.j. os rotacije mu je nagnuta Äak 98Â° u odnosu na putanju oko Sunca (retrogradno gibanje). MoguÄ‡i uzrok bi nekoliko uzastopnih sudara s manjim tijelima iz istog smjera.

[uredi] Magnetsko polje

Uranovo magnetsko polje je nagnuto Äak 55Â° prema osi rotacije, a smatra se da nastaje relativno blizu povrÅ¡ine. Intenzitet Uranovog magnetskog polja otprilike odgovara Zemljinom polju, iako Uranovo polje znatno varira od mjesta do mjesta zbog velikog odmaka izvora polja od srediÅ¡ta planeta. Izvor magnetskog polja je nepoznat.

Kao i kod ostalih planeta s magnetskim poljima, postoji magnetski rep u smjeru suprotnom od Sunca, koji se kod Urana proteÅ¾e najmanje 10 milijuna km iza planeta. Veliki nagib osi rotacije planeta zajedno s nagibom magnetskog polja Äine magnetski rep zavijenim u spiralu.

[uredi] Uranovi sateliti

Vidi: Uranovi prirodni sateliti

Do danas je pronaÄ‘eno ukupno 27 Uranovih satelita. Uran je sve do nedavno, sa svojih tadaÅ¡njih 20 poznatih satelita, drÅ¾ao rekord u SunÄevu sustavu, dok ga nedavno nisu pretekli Saturn sa 31 i Jupiter s ukupno 61 satelitom. Za razliku od ostalih planeta Äiji sateliti dobivaju imena po mitskim likovima, Uranovi dobivaju imena likova iz djela Williama Shakespearea i Alexandera Popea.

MoÅ¾emo ih podijeliti u tri skupine:

Prvu skupinu Äine 13 unutarnjih satelita koji su vrlo mali i tamni, otkriveni veÄ‡inom na fotografijama Voyagera 2. To su, redom od Urana prema van: Kordelija (Cordelia), Ofelija (Ophelia), Bjanka (Bianca), Kresida (Cressida), Dezdemona (Desdemona), Julija (Juliet), Porcija (Portia), Rozalinda (Rosalind), Kupid, Belinda, Perdita, Pak (Puck) i Mab.

Drugu skupinu Äine 5 velikih satelita: Miranda, Ariel, Umbriel, Titanija i Oberon

TreÄ‡u skupinu Äine 7 vanjskih satelita, otkrivenih tijekom 1997. i kasnije, koji su mnogostruko viÅ¡e udaljenih od Oberona: Francisco, Caliban, Stephano, Trinculo, Sycorax, Prospero, Setebos i Ferdinand.

[uredi] Uranovi prstenovi

Uranov sustav prstenova

Godine 1977., za vrijeme okultacije (pomraÄenja) zvijezde Sigma Kentaura Uranom, zamijeÄ‡ena je jedna nepredviÄ‘ena pojava. Naime, zvijezda nije naglo nestala iza Urana, veÄ‡ je prije i poslije pomraÄenja 9 puta zatitrala. To je bio rezultat prolaska iza Uranovih 9 prstenova.

Deseti i jedanaesti prsten su otkriveni kasnije, 1985. godine (Voyager 2). Redom od Urana prema vani nalaze se prstenovi: 1986U2R, 6, 5, 4, Alfa, Beta, Eta, Gama, Delta, Lambda (bivÅ¡i 1986U1R) i Epsilon.

VeÄ‡ina prstenova je Å¡iroka tek nekoliko kilometara, osim prstena 1986U2R koji je Å¡irok 2500 km. Albedo prstenova je samo 0.03 (odbijaju tek 3% svjetlosti). Prstenovi su eliptiÄni, posebno vanjski, i ne izgledaju cjelovitima poput Saturnovih prstenova. VeliÄina Äestica je u rasponu od praÅ¡ine do 10-metarskih gromada.

Najudaljeniji prsten, Epsilon, je ujedno i najsvjetliji. Radio-mjerenja su pokazala da ovom prstenu nedostaju Äestice manje od nekoliko decimetara. Rijetka Uranova vanjska atmosfera vodika bi mogla biti odgovorna za ovaj nedostatak.

[uredi] Povijest ljudskog istraÅ¾ivanja

Uran je prvi planet otkriven u moderno doba. Otkrio ga je William Herschel, za vrijeme sustavnog pretraÅ¾ivanja neba, 13. oÅ¾ujka 1781. godine. Herschel je u poÄetku mislio da je ugledao komet. Uran je, zapravo, viÄ‘en i mnogo puta prije (na granici je vidljivosti golim okom), ali je bio uvrÅ¡ten u karte kao obiÄna zvijezda. John Flamsteed ga je 1690. katalogizirao kao 34 Tauri (34 Bika).

Herschel je nakon nekoliko godina (1787.) otkrio i 2 velika Uranova satelita Titaniju i Oberon, a Lassell je 1851. otkrio Ariel i Umbriel. Miranda, najmanji od 5 velikih Uranovih satelita, otkrivena je 1948. (Kuiper).

Godine 1977, za vrijeme okultacije (pomraÄenja) zvijezde sigma Kentaura Uranom, praÄ‡enjem treperenja pomraÄene zvijezde prije zalaska za Uran, otkriveno je devet prstenova.

Samo je jedna letjelica posjetila Uran: Voyager 2, koji je 24. sijeÄnja 1986. proÅ¡ao 81 500 km iznad vrhova Uranovih oblaka. Tada je fotografirano 5 poznatih Uranovih satelita, te otkriveno novih 10 satelita unutar Mirandine putanje (Kordelija, Ofelija, Bjanka, Kresida, Dezdemona, Julija, Porcija, Rozalinda, Belinda i Pak). Voyager 2 je otkrio i dva nova Uranova prstena.

U novije vrijeme se ponovo (uz pomoÄ‡ starih Voyagerovih fotografija, te promatranja modernim teleskopima) otkrivaju novi Uranovi sateliti. Tako su 1997 otkriveni Caliban i Sycorax (Gladman), a 1999 joÅ¡ tri satelita: Prospero (Holman), Setebos (Kavelaars) i Stephano (Karkoscha).