Henrik V., kralj Engleske

Izvor: Wikipedija

Henrik V.

Henrik V. (Monmouth, Wales, 16. rujna 1387. - Meaux, 31. kolovoza 1422. godine), engleski kralj.

Rodio se tijekom vladavine Rikarda II. koji se prema njemu tijekom njegove mladosti pravično ophodio bez obzira na sukob s njegovim ocem Henrikom. Kada je 1399. godine njegov otac Henrik IV. osvojio vlast prisilivši Rikarda II. da abdicira, Henrik je postao vojvoda od Lancastera, te je kao takav imao veliki osobni utjecaj na očevu vlast. Već 1403. godine kao šesnaestogodišnjak vodio je kraljevu vojsku u borbi protiv pobunjenika predvođenih Henryjem Percyjem. U bici kod Shrewsburyja umalo je poginuo pogođen strijelom u lice, ali se oporavio sa ožiljkom na licu kao trajnom uspomenom na spomenutu bitku. Do 1408. vodio je kraljevu vojsku u više navrata u bitkama protiv velškog pobunjenika Owaina Glandwra. Postepeno, zbog očeve bolesti, preuzima sve veću ulogu u vlasti, pri čemu dolazi i u sukob sa ocem koji ga je 1411. isključio iz kraljevskog vijeća.

Nakon smrti oca u ožujku 1413. godine naslijedio je englesku krunu. Nakon što je okrunjen istupao je kao vladar svih svojih podanika i težio je ka pomirenju, pa stoga na unutarnjem planu nije imao većih problema. Stoga se okrenuo vanjskoj politici te je, iskoristivši kao povod napadu činjenicu da Francuzi podržavaju pobunu Owaina Glandwra i slabost francuskog kralja Karla VI. koji je bio mentalno obolio, pokrenuo vojni napad na Francusku.

1415. godine postigao je veliku pobjedu u bici kod Agincourta. 1417. proširio je vojnu kampanju, osvojio velik dio Normandije, a 1419. osvojio Rouen i sa vojskom došao pred zidine Pariza. Nakon višemjesečnih pregovora, 1420. godine, postignut je sporazum iz Troyesa prema kojem je Henrik oženio kćer francuskog kralja Karla VI. Katarinu od Valoisa i postao nasljednik francuske krune. Henrik je tim sporazumom postao prvi engleski kralj koji je i faktički i pravno, svojim pravom na nasljedstvo francuske krune, ujedinio francusku i englesku krunu. Sa Katarinom od Valoisa Henrik je imao sina Henrika.

Ubrzo je Henrik, 31. kolovoza 1422., prilikom opsade Meauxa u Francuskoj, izgubio život, a naslijedio ga je devetomjesečni sin Henrik koji je naslijedio sklonost mentalnim bolestima od djeda Karla VI. i majke Katarine od Valoisa, pa je njegova kasnija nesposobnost za vladanje izazvala građanski rat u Engleskoj, kasnije nazvan Ratovima dviju ruža.

Prethodnik:	Kralj Engleske	Nasljednik:
Henrik IV., kralj Engleske	Kralj Engleske	Henrik VI., kralj Engleske

v·d·e

Engleski vladari

something	Alfred Veliki • Edvard I. Stariji • Aelfweard • Ethelstan Sjajni • Edmund I. Veličanstveni • Edred • Edwy • Edgar I. Miroljubivi • Edvard II. Mučenik • Ethelred II. Nespremni • Edmund II. Željeznoboki • Sven I. Rašljobradi^† • Knut Veliki^† • Harold I. • Hartaknut* • Edvard III. Ispovjednik • Harold II. • Edgar II. • Vilim I. Osvajač • Vilim II. Riđi • Henrik I. • Stjepan • Matilda • Henrik II. • Rikard I. Lavljeg Srca • Ivan Bez Zemlje • Henrik III. • Edvard I. Dugonogi • Edvard II. • Edvard III. • Rikard II. • Henrik IV. • Henrik V. • Henrik VI. ^¶• Edvard IV. • Edvard V. • Rikard III. • Henrik VII. • Henrik VIII.^‡ • Edvard VI.^‡ • Jane Grey ^‡ • Marija I. Krvava^‡ • Elizabeta I.^‡ • Jakov I.^‡^§ • Karlo I.^‡^§ • Interregnum • Karlo II.^‡^§ • Jakov II.^‡^§ • Marija II.^‡^§ i Vilim III. Oranski^‡^§ (kao suvladari Marija II. i Vilim III. Oranski) • Ana^‡^§
* ujedno i vladar Danske • ^† ujedno i vladar Norveške • ^‡ujedno i gospodar Irske • ^§ ujedno i vladar Škotske • ^¶ ujedno i vladar Francuske•

v·d·e

Britanski vladari

	Vladari Kraljevine Velike Britanije Ana • Đuro I. • Đuro II. • Đuro III.
	Vladari Ujedinjenog kraljevstva Đuro III. • Đuro IV. • Vilim IV. • Viktorija • Edvard VII. • Đuro V. • Edvard VIII. • Đuro VI. • Elizabeta II.•