Rikard III., kralj Engleske
Izvor: Wikipedija
Rikard III. (2. listopada 1452. – 22. kolovoza 1485.), engleski kralj od 1483. do svoje smrti.
Bio je brat engleskog kralja Edvarda IV. U mladosti bio je povjeren na brigu grofu od Warwicka koji je njegovu bratu Edvardu IV. pomogao zadobiti krunu, te je oženio njegovu mlađu kćer Anne Neville koja je bila udovica iza pokojnog Edvarda, sina i nasljednika kralja Henrika VI.. S njom je imao sina koji je umro u dobi od jedanaest godina.
Tijekom bratove vladavine istakao se lojalnošću, te kao vojni zapovjednik, zbog čega ga je brat nagradio titulom vojvode od Gloucestera i velikim zemljišnim posjedima u sjevernoj Engleskoj. Nakon bratove smrti vladao je kratko kao regent s titulom lorda protektora mladog kralja Edvarda V.. No Rikard nije iskazivao lojalnost mladom kralju nego je, uz pomoć Henryija Stafforda, vojvode od Buckinghama (koji je imao osobni i obiteljski sukob sa Edvardovom majkom Elizabethom Woodville) pred Parlamentom pokrenuo postupak kojim je želio dokazati da njegov nećak nema legitimitet naslijediti englesku krunu.
25. lipnja 1483. godine Parlament je proglasio mladog Edvarda V. i njegovog mlađeg brata Rikarda, grofa od Shrewsburyja (ostala djeca bila su ženskog spola), nelegitimnim nasljednicima krune, jer je dokazano da je Rikardov pokojni brat Edvard IV., prije nego se oženio sa Elizabeth Woodville već bio oženjen sa Lady Eleanor Butler, pa je stoga brak sa Elizabeth bio nevaljan i djeca rođena u tom braku nezakonita. Kako su druga Rikardova braća umrla prije pokojnog Edvarda IV., Rikard je bio jedini zakoniti nasljednik krune jer nije imao protukandidata za prijestolje. Mladi kralj Edvard V. i njegov brat Rikard od Shrewsburyja zatočeni su, tobože radi vlastite sigurnosti, u London Tower i nikada više nisu viđeni. Najvjerojatnije su ubijeni, a za što se optuživalo Rikarda i vojvodu od Buckinghama ali bez dokaza. Rikard se, slijedom navedenih događanja, dao 6. srpnja 1483. okruniti za engleskog kralja pod imenom Rikard III.
Rikard je znan kao pobožan i sposoban vladar, vojnik i organizator, no, niti u jednom trenutku svoje vladavine, nije zadobio povjerenje visokog plemstva koje ga nije smatralo legitimno izabranim kraljem. Nakon preuzimanja krune i umorstva mladog kralja Edvarda V. i njegova brata Rikarda od Shrewsburyija, uklonio je utjecaj klana Woodville (obitelji udovice pokojnog Edvarda IV.), ali je i dalje bio politički vrlo ranjiv jer je svojim sumnjivim preuzimanjem vlasti podijelio do tada ujedinjene pripadnike i pobornike klana York.
Tijekom Rikardove vladavine dogodilo se nekoliko pobuna njegovih oponenata. Prva pobuna bila je povedena od strane klana Woodville, ali ju je Rikard brzo svladao.
Druga pobuna, 1483. godine, bila je predvođena Henryijem Staffordom, vojvodom od Buckinghama, istim onim koji je Rikardu svesrdno pomogao da se uspne na tron, ali se u međuvremenu s njime politički razišao i okrenuo mu leđa. Rikard je uz pomoć sreće i svojih vojnih sposobnosti uspio svladati ovu pobunu, te je vojno porazio vojvodu od Buckinghama i dao mu odrubiti glavu.
Treća i najvažnija pobuna bila je ona Henrika Tudora, pripadnika velške obitelji Tudor iz Penmynydda, čiji je otac Edmund bio oženio Margaret Beaufort, nasljednicu bočne srodničke linije klana Lancaster. Kako je uspravna srodnička linija klana Lancaster bila prekinuta smrću Henrika VI. i njegova sina Edvarda, sin Edmunda Tudora, Henrik Tudor postao je neočekivani nositelj lancasterskih nadanja u borbi protiv klana York. U bici kod Boswortha 22. kolovoza 1485. Henrik Tudor je uz pomoć francuskih snaga napao Rikarda koji je imao vrlo slabu potporu engleskog vodećeg plemstva i zbog toga izdan od preostalog dijela plemstva, te ga teško porazio pri čemu je Rikard poginuo na bojnom polju. On je bio posljednji engleski kralj koji je poginuo u borbi, te posljednji kralj iz dinastije York i njegovim porazom završili su Ratovi dviju ruža. Kako je Rikardov jedini sin umro sa jedanaest godina, pa isti nije imao nasljednika, pobjednik u bici kod Boswortha Henrik Tudor proglasio se 1485. godine (dvije godine nakon početka Rikardove vladavine) engleskim kraljem i bio je začetnik engleske kraljevske dinastije Tudor.
Prema predaji, a i tvrdnjama mnogih povjesničara, Rikard je upamćen kao zla i vlastohlepna osoba, zaslužna ili barem optuživana za mnoga zlodjela kao što su na primjer ubojstvo Henrika VI., osobnu egzekuciju brata Georgea koji je bio izdao zajedničkog brata Edvarda IV., ubojstvo Edvarda (sina Henrika VI.) čiju je udovicu Anne Neville naknadno (navodno pod prisilom) oženio, ubojstvo te iste supruge, te sumnjivo razvlašćivanje i ubojstvo mladog kralja Edvarda V. i njegovog brata Rikarda od Shrewsburyija. No "najzaslužniji" za lošu reputaciju Rikarda III. je William Shakespeare koji je njegovu kratku vladavinu opisao u svojoj povijesnoj drami "Rikard III.", a koja je vjerojatno utjecala na mnoge generacije, ne samo povjesničara.
Prethodnik: | Kralj Engleske | Nasljednik: |
Edvard V. | Henrik VII. |
something | Alfred Veliki • Edvard I. Stariji • Aelfweard • Ethelstan Sjajni • Edmund I. Veličanstveni • Edred • Edwy • Edgar I. Miroljubivi • Edvard II. Mučenik • Ethelred II. Nespremni • Edmund II. Željeznoboki • Sven I. Rašljobradi*† • Knut Veliki*† • Harold I. • Hartaknut* • Edvard III. Ispovjednik • Harold II. • Edgar II. • Vilim I. Osvajač • Vilim II. Riđi • Henrik I. • Stjepan • Matilda • Henrik II. • Rikard I. Lavljeg Srca • Ivan Bez Zemlje • Henrik III. • Edvard I. Dugonogi • Edvard II. • Edvard III. • Rikard II. • Henrik IV. • Henrik V. • Henrik VI. ¶• Edvard IV. • Edvard V. • Rikard III. • Henrik VII. • Henrik VIII.‡ • Edvard VI.‡ • Jane Grey ‡ • Marija I. Krvava‡ • Elizabeta I.‡ • Jakov I.‡§ • Karlo I.‡§ • Interregnum • Karlo II.‡§ • Jakov II.‡§ • Marija II.‡§ i Vilim III. Oranski‡§ (kao suvladari Marija II. i Vilim III. Oranski) • Ana‡§ | |
* ujedno i vladar Danske • † ujedno i vladar Norveške • ‡ujedno i gospodar Irske • § ujedno i vladar Škotske • ¶ ujedno i vladar Francuske• |
Vladari Kraljevine Velike Britanije Ana • Đuro I. • Đuro II. • Đuro III. |
||
Vladari Ujedinjenog kraljevstva Đuro III. • Đuro IV. • Vilim IV. • Viktorija • Edvard VII. • Đuro V. • Edvard VIII. • Đuro VI. • Elizabeta II.• |