Jane Grey

Izvor: Wikipedija

Jane Grey (Bradgate Park 1537. – London Tower 12. veljače 1554)., engleska kraljica.

Bila je najstarija kći Henryja Greya, markiza od Dorseta i Lady Frances Brandon. Po majci je unuka Marije Tudor, sestre engleskog kralja Henrika VIII. i praunuka engleskog kralja Henrika VII. U mladosti je stekla odlično obrazovanje pa se izvrsno služila latinskim, grčkim i hebrejskim jezikom. Kroz svoj odgoj i obrazovanje postala predana protestantica. Imala je reputaciju najobrazovanije žene svoga vremena.

Tijekom bolesti maloljetnog engleskog kralja Edvarda VI. postavljalo se pitanje njegova nasljednika budući da Edvard i i njegov Lord protektor, silno ambiciozni John Dudley, vojvoda od Northumberlanda, nisu, bojeći se restauracije katolicizma, željeli da krunu naslijede Edvardove polusestre, katolkinja Marija ili Elizabeta, iako ih je Henrik VIII. proglasio svojim mogućim nasljednicama. Nakon Marije i Elizabete, koje su ponovno bile isključene iz nasljedne linije zbog toga što su bile rođene u poništenim Henrikovim brakovima, slijedeća u nasljednoj liniji po volji Henrika VIII. bila je Janeina majka Lady Frances Brandon. Niti ona nije bila po volji vojvode od Northumberlanda jer se bojao da bi njezin suprug, a Janein otac, Henry Grey mogao tražiti krunu za sebe.

Stoga je vojvoda od Northumberlanda smislio plan prema kojem bi svog sina Lorda Guildforda Dudleya vjenčao s njihovom kćeri Jane Grey i putem koje bi vojvoda od Northumberlanda vladao i očuvao svoju moć. Stoga je vojvoda od Northumberlanda od Janeinih roditelja zatražio ruku njihove kćeri za svoga sina. Jane je u početku odbijala vojvodin zahtjev jer je smatrala da je Guildford "ružan i glup". No popustila je pod nagovorima svojih roditelja, te se 15. svibnja 1553. vjenčala za Guildforda.

Kako je smatrao da je plan bio dovoljno pripremljen, John Dudley, vojvoda od Northumberlanda, izdao je zapovijed sucima da prije Edvardove smrti sastave oporuku prema kojoj bi krunu naslijedila Jane, a nakon nje njezini muški nasljednici. Povjesničari i pravni stručnjaci osporavaju pravnu valjanost ove oporuke iz više razloga, među kojima su najjači argumenti to što je oporuku sastavio tada maloljetni i teško bolesni Edvard VI. i to što je bila u protivnosti sa Zakonom o sukcesiji (Act of succesion) donešenim u vrijeme Henrika VIII.

Edvard VI. umro je 6. srpnja 1553. godine, a 10. srpnja 1553. proglašeno je da je Jane nasljednica engleske krune. Prvi akt nove kraljice bio je da je odbila svoga muža Lorda Guildforda Dudleya imenovati kraljem, nego ga je imenovala vojvodom.

U trenutku proglašenja Jane kraljicom, Edvardova polusestra i prva po zakonskoj nasljednoj liniji, katolkinja i u narodu mnogo popularnija Marija pobjegla je u Suffolk, skupila vojsku od 20.000 ljudi i do 19. srpnja umarširala u London i svrgnula Jane sa trona. Nakon što je preuzela prijestolje Marija I. je Jane pustila na slobodu jer je smatrala da je ova krunu preuzela pod prisilom svoga oca te vojvode od Northumberlanda, te joj je ponudila da se preobrati na katolicizam što je ova odbila.

No, u siječnju 1554. godine došlo je do protestantske pobune koja je Jane željela vratiti na prijestolje što je Mariju I. natjeralo da tada šesnaestogodišnju Jane i njenog muža prvo zatoči u London Tower, optuži za veleizdaju, te ubrzo i pogubi dana 12. veljače 1554. godine.

Život, kratka devetodnevna vladavina i smrt kraljice Jane Grey inspirirala je mnoga literarna, glazbena, likovna i filmska umjetnička djela.