Hrvatsko proljeće
Izvor: Wikipedija
Hrvatsko proljeće je bio politički pokret koji ranih 1970-ih tražio veća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije. Politički protivnici nazivali su ga i masovni pokret, odnosno MASPOK.
Sadržaj |
[uredi] Razvoj
Objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. pokrenuo je javnu debatu o položaju Hrvatskog naroda u Drugoj Jugoslaviji. Hrvatsko proljeće je bio pokret koji je bio prihvaćen od naroda, i mnoge studentske skupine podržavale su ovaj pokret. Jedan od glavnih ciljeva pokreta bila su vraćanje civilnih prava Hrvatima, tj. vraćanje ponosa pripadnosti hrvatskom narodu što je bilo oduzeto nakon rata sustavnom negativnom propagandom jugoslavenskog režima, zbog grijeha NDH. Ovo sustavno potiskivanje nacionalne pripadnosti režim je objašnjavalo potrebnim da bi se očuvao mir između dva najbrojnija naroda u Jugoslaviji: Hrvatima i Srbima, no te mjere su išle iznad očuvanja "delikatnog mira". U to vrijeme u Jugoslaviji ekonomija Hrvatske bila je izrabljivana od strane federalne vlade: 50% deviza ulazilo je preko Hrvatske dok je hrvatska zadržavala samo 7%, isto tako od federalne vlade SR Hrvatska je dobivala samo 16.5% proračuna dok je SR Srbija dobivala oko 46.6% (1965 do 1970). Mnogo puta SR Hrvatska se "odricala" svoje alokacije u korist "nerazvijenih krajeva". Hrvatsko proljeće nije se samo zaustavilo na rješavanju nacionalnog pitanja, već je išlo i na ekonomiju, novčanu politiku, raspodijelu novca iz federalnog proračuna, te pripajanje prostora Hercegovine Hrvatskoj.
[uredi] Poznati proljećari
- Savka Dabčević-Kučar
- Dragutin Haramija
- Srećko Bjelić
- Pero Pirker
- Franjo Tuđman
- Bruno Bušić
- Miko Tripalo
- Ivan Zvonimir-Čičak
- Dražen Budiša
- Petar Kriste
[uredi] Utjecaj
Hrvatsko proljeće nakon svoga gašenja imalo je veliki utjecaj na Tita. Jugoslavenski ustav bio promjenjen 1974. na taj način da je ispunio pojedine uvjete Hrvatskog proljeća: dozvoljena je secesija, svaka republika imala je svoju autonomnost. Ovim promjenama u ustavu, te kasnijim egzilom mnogih aktivista Hrvatskog projeća udarilo je klicu novog hrvatskog pokreta za samostalnost. Dolaskom Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji, demokratskim promjenama u Jugoslaviji, padom Berlinskog zida mnogi proljećari se aktiviraju i vraćaju iz inozemstva, te stvaraju nove hrvatski orijentirane stranke. Godine 1990. ostvaren je cilj Hrvatskog proljeća, osamostaljenje Hrvatske, koja je kasnije trebala obraniti svoje pravo na slobodu na bojištu u Domovinskom ratu.
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Hrvatsko proljeće koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
