Srbi
Izvor: Wikipedija
Srbi Narod iz grupe Južnih Slavena nastanjen u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini (većinom u Republici Srpskoj), te dijelovima Hrvatske.
Sadržaj |
Kratka povijest
Srbi pripadaju južnoslavenskoj skupini Indoeuropljana. Prema njihovoj tradiciji, po kulturi, jeziku, vjerovanjima i običajima, etnogeneza Srba vodi nas do srpskih predaka Proto-Slavena i Starih Srba koje Herodot u 5. stoljeću prije Krista opisuje pod imenima Neuri i Budini, koji su naseljavali sjeverno od Dunava u području između Dnjepra i Karpata. Prvi puta pod srpskim imenom spominje ih Plinius Caecilius Secundus u 1. stoljeću prije Krista) u svojoj 'Historia naturalis' kao ljude naseljene na obali Crnog mora. U 2. stoljeću iza Krista Klaudije Ptolomej piše u svojoj 'Geographica' da 'Serboi' žive u zaleđu Crnog mora. Srbi na području bliskom današnjem spominju se prvu puta 822. u 'Annales regni Francorum'.
Tijekom velike migracije u Europi u 5. i 6. stoljeću, Srbi na Balkan dolaze iz više smjerova i prodiru na područja između Crnog, Egejskog, Jonskog i Jadranskog mora. Ovdje im se pripisuje stvaranja država Raške i Duklje. Dukljani naseljavaju područje današnje Crne Gore, a ona dobiva ime po starom plemenu Dokleata. Crnogorci međutim odbijaju da su Srbi i smatraju sebe posebnim narodom, dapače odbijaju i da govore srpski, nego hrvatski, kako su u Carigradu izjavili u 'Srbobranu' još u 19. stoljeću. Od druge polovice 12. stoljeća Raška se počinje širiti preko Bizantskog teritorija. Srednjovjekovna Srpska država uspinje se pod vodstvom Nemanjičeve dinastije (1166.-1371.). Od 1217. Srbija postaje kraljevina, a od 1346. carstvo. Srpska pravoslavna crkva stječe svoju neovisnost 1219. zahvaljujući Svetom Savi Nemanjiću (1175-1235), čovjeku širokih pogleda koji je inspiriran oživljavanjem srpske literature, razvojem medicine, zakona i drugog. Srednjovjekovna Srbija svoj najveći razvoj doživljava tijekom vladavine cara Dušana Nemanjića. U ovo vrijeme srednjovjekovna Srbija dala je u arhitekturi i slikanju fresaka znatan doprinos. Manastiri (Sopočani, Mileševa i Studenica) uključeni su u Svjetsku kulturnu baštinu i pod zaštitom su UNESCO-a.
Invazijom Turaka krajem 14. stoljeća prekinut je razvoj srpskih zemalja. Srbi gube bitke sa Turcima na rijeci Marici (1371) i Kosovu (1389). Okupacija završava na koncu 15. stoljeća a potrajat će slijedećih nekoliko stoljeća. Kroz ovih nekoliko budućih stoljeća Srbe čekaju teški dani, najtragičnijih u njihovoj povijesti. Turci nabijaju Srbima namet poznat kao 'harač' kako bi se financirala imperijalna mašinerija. Najgori 'harač' postao im je 'harač u krvi', namet koji su plaćali u mladićima koje su otimani od roditelja da bi ih odgojili kao turske vojnike 'janjičare'. Odvođene su i mlade srpske djevojke koje bi završavale po haremima.
Srpske pravoslavne crkve i freske Turci uništavaju, pale žive ljude i nabijaju ih na kolac. Blizu Niša još postoji toranj sa uzidanim glavama brutalno ubijenih Srba, takozvana Ćele-kula. Turska okupacija natjerala je mnoge Srbe na migracije, oni bježe na zapad i sjever. Najveća je bila 1690. pod vodstvom patrijarha Crnojevića u Panoniju (Austrijsko carstvo). Ponovno oživljavanje srpske države počinje Prvim srpskim ustankom protiv Turaka (1804.-1813.) kojeg je poveo Karađorđe Petrović. Srbija polako jača. Godine 1815. ona postaje kneževina, a od 1882. Kraljevina pod vodstvom dinastije Obrenovića. Tijekom Karađorđeve dinastije (1903.-1945.) Srbija se već sastoji od Stare Srbije, Kosova i Južne Srbije koju oslobađa od Turaka 1912. Nakon Ferdinandovog ubojstva (28. lipnja [[1914].]) u Sarajevu, Austro-ugarsko carstvo objavilo je rat Kraljevini Srbiji. Francuska, Engleska, Rusija i Sjedinjene Države na strani su Srba.
Godine 1918. Kraljevina Srbija i Crna Gora s područjima Slovenije i Hrvatske formiraju novu državu, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja 1929. dobiva naziv Kraljevina Jugoslavija. Ovu multietničku i multiregionalnu tvorevinu vodio je kralj Aleksandar Karađorđević, ubijen 1934 u Marseillesu. Godine 1941. Njemačka napada Beograd i Srbiju. U desetom mjesecu iste godine, prema srpskim izvorima, njemački vojnici pobili su 7,000 Srba u Kragujevcu. Hrvatska se odvaja i osniva vlastitu nezavisnu državu. Srbi će još od završetka rata u Jugoslaviji živjeti još do njenog neizbježnog kraja, ranih devedesetih kada će bivše republike (osim Crne Gore) proglasiti neovisnost.
U Eri Slobodana Miloševića dolazi do gospodarstvenog sunovrata uslijed ratova protiv bivših susjednih jugoslavenskih država, ekonomskih sankcija i općeg kriminaliteta u zemlji, a na koncu devedesetih došlo je do bombardiranja Jugoslavije od strane NATO pakta zbog agresije i gušenja albanske manjine na Kosovu. Od 2000 pa na ovamo Srbija prolazi kroz procese reintegracije u svijetu i ekonomske tranzicije, 2006 dolazi do mirnog razdvajanja Srbije i Crne Gore na dvije neovisne države, čime je broj Srba u okolnim državama van matične države dosegao 1/3 od cijelog broja.
Etnografija
Vjerovanja
Srbi srednjeg vijeka poprimili su kršćanstvo i zadržali ga do danas. Računa se da je 95% Srba 1991. godine pripada istočnoj pravoslavnoj crkvi. U narodu su se ipak održala do naših dana stara poganska slavenska vjerovanja, kao kult predaka i vjerovanje u život poslije smrti (zadušnice), dani kada se posjećuju grobovi i pale svijeće dušama pokojnih, te im donose hranu i piće. Vjerovanje u urokljive oči , vampire, vještice i nečiste objekte očuvao se također još kod starije populacije.
Običaji - Život na selu
Rođenje, brak i smrt za Srbe su glavne stvari koje se događaju u ljudskom životu. Do nedavnih vremena vjerovalo se da su rođenje i smrt, prelazak iz jednog svijeta u paralelni i nazad. Smrt znači rođenje u drugom i vice versa.
Glavnina stanovništva Srbije, ona ruralna, sve donedavno provodila je život na mjestu rođenja, baveći se poljoprivredom, voćarstvom i stočarstvom. Većina hrane porijeklom je od domaće proizvodnje. Kruh se proizvodio sa ili bez kvasca (pogača) za posebne prigode. U starija vremena uobičajen je bio kruh od kukuruznog brašna (proja) a izrađivao se i od ječma, prosa i raži. Jela kao što su, inače omiljena, sir, kajmak, kuhana jaja ili šunka, poslužuju se kao hors d'oeuvres ("meze"), hladna predjela uz druženje, odnosno onako, kad netko svrati. Uz ovo se obično popije šljivova rakija (šljivovica), što je veoma poznato i omiljeno i u Lici i Slavoniji. Od poljoprivrednih proizvoda Srbi uzgajaju grah, krumpir, luk, kupus, rajčicu i papriku. Od poznatih jela vole 'sarmu', koja se priprema kuhanjem mljevenog mesa umotanog u list kupusa, nadalje poznata im je 'srpska salata' sa mnogo rajčice, paprike, sira i luka. U području Dunava značajnija je upotreba ribe u prehrani, a ime si je stekla i 'alaska čorba' (nastalo od alasi =riječni ribari). Razne vrste pita, slanih i slatkih, također se često nađu na srpskom stolu, a osobito obožavaju 'gibanicu'.
Odjeća
Do svršetka 19. stoljeća žene su same proizvodile materijal i izrađivale odjeću za sebe i svoje obitelji. Tek kasnije počela je uporaba industrijske tkanine, prvo po urbanim središtima pa tek onda po seoskim zajednicama. Obuća se izrađivala od štavljene goveđe kože ('opanci'). Čarape, ili polu-čarape (nazuvice) pletene su od vune. Hlače su oblika nikerbokerica (čakšire), uz njih muškoj odjeći treba pridodati nepromočivi bezrukavni kaputić 'zubun', krznenu kapu 'šubara' ili nacionalnu kapu 'šajkača'.
Populacija
|
С Р Б И |
|
 |
|
| Ukupna populacija: | 12-15 milijuna (procjena) |
| Populacija: |
|
| Jezik | Srpski jezik |
| Religija | Dominira pravoslavna uključujući ateističku, protestantsku]] manjinu. |
| Etnička skupina |
|
Većina Srba živi u matici Srbiji i Crnoj Gori. Velik dio srpske populacije također živi i u Bosni i Hercegovini (gdje su konstitutivni narod), točnije u Republici Srpskoj, jednoj od dvaju entiteta BiH, te u Hrvatskoj. Mnogo manje Srba živi u Makedoniji, Sloveniji, Rumunjskoj, Albaniji i Mađarskoj. Dosta Srba također živi i u iseljeništvu, poglavito u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, SAD-u, Kanadi i Australiji.
Srbi čine gotovo dvije trećine populacije Srbije i Crne Gore, oko 6.7 milijuna. Ostalih 1.5 do 2 milijuna živi u okolnim državama jugoistočne Europe. Broj Srba u iseljeništvu je nepoznat, i postoje razne protuslovne procjene.
Značajnije urbane populacije
Najveće urbane populacije Srba u Srbiji i Crnoj Gori su u Beogradu (1.417.187; 2002, po beogradskim podacima), Novom Sadu (oko 250.000), Nišu (300.000), Kragujevcu (200.000).
Od gradova sa značajnim brojem Srba u Bosni i Hercegovini, valja navesti Sarajevu (200.000) i Banju Luku u Bosni i Hercegovini (200.000).
Ostale značajne srpske gradske zajednice u inozemstvu vrijedne spomena su Chicago i dijeli Illinoisa gdje je najveća srpska izvaneuropska gradska populacija, zajedno sa Torontom i južnim Ontariom, te njemački gradovi München, Frankfurt i Stuttgart.
Poznati Srbi
Znanstvenici: Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, Milutin Milanković, Mileva Marić (matematičarka i prva žena Alberta Einsteina), pisac Miloš Crnjanski;
Športaši: Aleksandar Đorđević, Dragan Džajić, Predrag Stojaković, Dejan Bodiroga, Vlade Divac
Umjetnici: skladatelj Josip Runjanin, Miodrag Petrović-Čkalja, umjetnik i povjesničar umjetnosti Davor Džalto, Rade Šerbedžija, glumac (hrvatski Srbin).
Prema listu National Enquirer pisac Ian Fleming je stvorio James Bonda po Dušku Popovu, srpskom tajnom agentu sa nadimkom Tricikl ("The Tricycle").
Jezik
Srbi govore srpskim jezikom. Za detaljniji prikaz srpskog jezika, pogledajte članak srpski jezik.
Srbi izvan Srbije
- Srbi u Bosni i Hercegovini
- Srbi u Crnoj Gori
- Srbi u Hrvatskoj
Vanjske poveznice
- Serbian Legends, Tales, and Anecdotes
- On-Line Gallery
- Cookbook
- On Some of the Customs and Traditions of the Serbian People
- Information Service of the Serbian Orthodox Church
Posebno:Categories: Slaveni | Etničke grupe Srbije | Etničke grupe Bosne i Hercegovine | Etničke grupe Crne Gore | Etničke grupe Hrvatske | Etničke grupe Slovenije | Etničke grupe Makedonije | Etničke grupe Rumunjske | Etničke grupe SAD-a | Etničke grupe Kanade | Etničke grupe Australije | Zaštićene stranice za neprijavljene suradnike
