Kazan
Izvor: Wikipedija
Kazan (rus. Каза́нь, tatarski: Qazan) je glavni grad Republike Tatarstan i jedan od najvećih gradova Ruske Federacije. Veliko je industrijsko, trgovinsko i kulturno središte, i najvažnije središte tatarske kulture. Kazan leži na sutoci rijeke Kazanke (tatarski: Qazansu) u Volgu (nom. tatarski: İdel), u središnjoj europskoj Rusiji.
| Kazan | |
|---|---|
| Jezici | tatarski, ruski |
| Gradonačelnik | Kamil Ísxaqov |
| Zemljopisni položaj | 55°47′ N 49°10′ E |
| Površina | 425.2 km² |
| Broj stanovnika | 1.154.000 |
| Utemeljen | osnovali su ga Povolški Bugari oko 1005. |
| Vremenska zona | UTC +3 |
| Dan grada | 30. kolovoza |
| Pozivni broj | 7 8432 |
| Vjere | Sunitski islam, Ruska pravoslavna crkva, ostali |
Sadržaj |
[uredi] Ime
Podrijetlo imena je nejasno. Doslovni prijevod s tatarskog bi bio "kotao". Alternativno, može biti izvedeno od qazğan, tatarske riječi za jamu, iskop.
"Qazan" je izvorno ime za posebnu vrstu tave, prosulje, obla dna, ali čvršće i teže (za razliku od turcizma "kazan" u hrvatskom – kotao). Među Tatarima se vjeruje da je grad imenovan prema ovom predmetu zbog sličnosti sa zemljopisnim oblikom mjesta gdje se nalazi, nizine U-oblika.
Postoji i romantičnija legenda o tatarskoj kraljevni po imenu Söyembikä koja je ispustila zlatnu posudu (kazan) u rijeku dok ju je prala, a na mjestu gdje je današnji grad.
[uredi] Povijest
Godina kada su Kazan osnovali Povolški Bugari predmet je rasprava, budući da su spisi iz tog razdoblja rijetki. Procjene se kreću od ranog 11. stoljeća do kasnog 13. stoljeća (vidi Iske Qazan). Kazan je bio utvrđena utvrđena postaja na granici između Povolške Bugarske i ugro-finskih plemena Marijaca i Udmurta.
Drugo pitanje u svezi s gradom jest gdje je gradska tvrđa izvorno sagrađena. Arheološkim istraživanjima pronađeni su ostatci gradskog naselja na tri mjesta u današnjem gradu:
- u Kazanskom kremlju
- u Bişbalti na mjestu današnjeg samostana Zilantaw i
- blizu jezera Qaban.
Najstariji je kremlj, kojeg se datira najkasnije u 11. stoljeće.
U 11. i 12. stoljeću, Kazan je moždab štitio povolški trgovački put koji je išao od Skandinavije do Perzije. Bio je trgovačko središte, glavno naselje Povolško-Bugarskih doseljenika u širem području.
U 13. stoljeću, Kazan su ponovo naselili stanovnici Bolğara i Bilära, koje su razorili Mongoli. Kazan je postao središte kneževine, koja je bila u vazalnom odnosu prema Zlatnoj hordi.
Po uništenju Zlatne horde, Kazan je 1438. godine postao glavni grad moćnog Kazanskog kanata. Gradska tržnica Taş Ayaq (Kamena noga) postala je najvažnije trgovinsko središte u cijeloj regiji, posebice za namještaj. Tvrđava i kanal Bolaq su obnovljeni čime je pojačana obrambena sposobnost grada. Ipak, Rusi su uspjeli nakratko zauzeti grad, ali su se 1487. godine povukli.
Godine 1552. grad je nasilno pripojila Rusija pod Ivanom IV. Groznim. Za vrijeme uprave Aleksandra Gorbatji-Šujskog, većina kazanskih Tatara bila je ubijena, prognana ili prisilno pokrštena, a džamije i palače su razrušene. Preživjelo tatarsko pučanstvo preseljeno je na mjesto 50 km udaljeno od grada, a ovo je područje naseljeno ruskim poljodjelcima i vojnicima. Tatari u ruskoj službi naseljeni su u predgrađu Tatar Bistäse pokraj gradskih zidina. Ondje su se nastanili i kasniji tatarski doseljenici, trgovci i obrtnici.
Kazan je uvelike uništen velikim požarima. Nakon jednog od njih, 1579. godine, u gradu je otkrivena ikona Gospe Kazanske.
Za vrijeme Doba nevolja u Rusiji, neovisnost Kazanskog kanata ponovno je uspostavljena uz pomoć ruskog stanovništva. Razdoblje neovisnosti okončao je Kuzma Minjin 1612. godine. O povijesti tog razdoblja nema puno podataka.
Godine 1708. Kazanski je kanat ukinut, i grad je postao sjedište gubernije. Nakon što ga je posjetio Petar Veliki, Kazan je postao brodograđevna baza za Kaspijsku flotu.
Uvelike je razoren 1774. tijekom pobune pograničnih postrojba i seljaka, predvođenih atamanom Donskih Kozaka Jemeljanom Pugačovim. Grad je uskoro, tijekom vladavine Katarine II. Velike, obnovljen . Katarina je izdala ukaz kojim je ponovno dopuštena gradnja džamija u Kazanu, ali diskriminacija prema Tatarima je nastavljena.
Početkom 19. stoljeća osnovano je Kazansko državno sveučilište i počelo se znatnije razvijati tiskarstvo. Kuran je prvi put tiskan u Kazanu 1801. godine.
Do konca 19. stoljeća, Kazan je postao industrijsko središte Srednjeg Povolžja. Stanovništvo je iz okolnih sela dolazilo u Kazan tražeći posao. 1875. godine pojavila se konjska željeznica, a 1899. Kazan je dobio tramvaj.
Nakon ruske revolucije 1905., Tatarima je dopušteno oživljavanje Kazana kao tatarskog kulturnog središta. Osnovano je prvo tatarsko kazalište i pokrenute prve tatarske novine.
Kazan je 1918. godine postao sjedište Povolško-Uralske države (Idel-Ural) koju je boljševička vlada zatrla. Kazan je bio središte i anti-boljševičke republike Bolaq artee.
Nakon listopadske revolucije, 1919. godine, Kazan je postao sjedištem Tatarske ASSR. 1920-ih i 1930-ih godina većina gradskih crkava i džamija je srušena u sklopu proturelgijske kampanje koja je tada trajala u cijelom SSSR-u.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, brojni industrijski pogoni preseljeni su u Kazan, izvan dometa snaga Trećeg Reicha, pa je grad postao središte vojne industrije s proizvodnjom tenkova i zrakoplova.
Po raspadu SSSR-a, 1990-ih, Kazan je opet postao središte tatarske kulture, a separatističke su težnje ojačale.
Od 2000. godine Kazan se ubrzano obnavlja. Prva linija podzemne željeznice otvorena je 27. kolovoza 2005. Ova "Središnja linija" (Centraljnaja linija) vozi smjerom sjever-jugoistok. Ima pet postaja. a postoje planovi za proširenje linije u oba smjera, tako da bi broj postaja bio 11; 5 postaja na kraku koji bi prelazio rijeku Kazanku i išao dalje prema sjeveru, dok bi jedna postaja upotpunila jugoistočni kraj linije.
Kazan je proslavio svoju tisućgodišnjicu 2005., kada je u kremlju otvorena Džamija Qolsharif, najveća u Rusiji, a ikona Gospe Kazanske vraćena je u grad. Ipak, nadnevak "tisućljetnice" postavljen je poprilično odoka.
[uredi] Broj stanovnika
- 1550.: 50.000
- 1708.: 40.000
- 1830.: 43.900
- 1839.: 51.600
- 1859.: 60.600
- 1862.: 63.100
- 1883.: 140.000
- 1897.: 130.000
- 1917.: 206.600
- 1926.: 179.000
- 1939.: 398.000
- 1959.: 667.000
- 1979.: 989.000
- 1989.: 1.094.400
- 1997.: 1.076.000
- 2000.: 1.089.500
- 2002.: 1.153.000
[uredi] Povijesna imena
- nepoznato
- 1103.-1220. Öçil
- 1220.-1278. Ğazan/Qazan
- 1278.-1350. Aqbikül
- 1350.-1430. Bolğar âl-Cädid/Yaña Bolğar (Novi Bolğar
- 1430-
Vjerojatno je da je "Qazan" kao neformalno ime korišten u razdoblju 1278.-1430.
Vidi još: Iske Qazan
tatarski:
(sada, 1928.-1939.): Qazan;
(1939.-2000.): Казан
(1918.-1928).: ﻦﺍﺯﺎﻘ
(1922.-1918).:,
arapski: ﻦﺍﺯﻘ
ruski: Каза́нь [Kazań]
arapski (povijesno): Bulgar al-Jadid (u tatarskom prijevodu: Bolğar âl-Cädid) - Novi Bolğar
njemački: Kasan,
latinski: Casan,
francuski: Kazan
[uredi] Poznati Kazanjani
- Aleksandr Fadjejev, klizač na ledu
- Ana Gurari, klaviristica
- Vladimir Aleksandrovič Kotelnjikov, matematičar
- Karl Ludwig von Littrow, njemački astronom
- Aleksandr Romanovič Lurija, psiholog
- Georgij Konstantinovič Mosolov, testni pilot i učitelj zrakoplovstva
- Fjodor Fjodorovič Radecki, general
- Fjodor Ivanovič Šaljapin, operni pjevač
- Jevgenij Ljvovič Švarc, pisac i dramaturg
