Kotor
Izvor: Wikipedija
| Kotor Котор |
||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||
Kotor, grad i luka u Boki kotorskoj, Crna Gora (5620 stanovnika 2002.). Leži na krajnjem jugoistočnom dijelu Kotorskoga zaljeva.
Opasan je starim, 4 kilometra dugim zidinama kroz koje se u grad ulazi na troja vrata. U gradu su (od 1979. zaštićen od UNESCO-a kao svjetska kulturna baština) pomorski muzej, pomorski fakultet, institut za biologiju mora, kazalište, povijesni arhiv i dr.
Prehrambena, kemijska i metalna industrija. Kotor je sjedište brodarskoga poduzeća Jugooceanija. Ima cestovnu vezu s Cetinjem, Podgoricom, obalom i zaleđem.
Ime grada potječe od srednjovjekovnoga latinskog naziva Catarum, koji se pojavljuje i u oblicima Decadaron, Dekatera, Cathera, Cathara i sl. Arheološki nalazi na području današnjega Kotora upućuju na razmjerno dug život na tom mjestu. Kao grčko naselje Kotor je postojao već u III. stoljeću pr.n.e. Početkom V. st. porušili su ga Goti. Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva Boka kotorska s Kotorom pripala je Bizantu. U VII. stoljeću postao je najvažniji grad cijeloga zaljeva. U tom je stoljeću dio bizantske arhontije, a u IX. stoljeću teme Dalmacije. U srednjem vijeku Kotor je bio autonomna komuna, koja je imala svojega kneza i tri vijeća, a pripadali su joj još Grbalj, Dobrota, poluotok Vrmac i povremeno drugi dijelovi Boke kotorske. Do 1185. smjenjivalo se nad Kotorom vrhovništvo Bizanta i zetskih vladara. Punu autonomiju uživao je Kotor pod Nemanjićima (1186.-1371.) te hrvatsko-ugarskim (1371.-84.) i bosanskim kraljevima (1384.-91.). Nakon kratkoga razdoblja neovisnosti (1391.-1420.), u kojem se branio od moćnih feudalaca Balšića, Đuraševića-Crnojevića i Kosača, grad se predao Mletačkoj Republici, pod čijom je upravom ostao sve do njezina pada 1797. U početku XIV. stoljeća grad je dobio svoj statut. Bio je značajno trgovačko-prometno čvorište na razmeđi balkanskih zemalja i Sredozemlja te pomorsko uporište s vlastitom trgovačkom mornaricom; u njemu su bili razvijeni obrti, cehovi i bratovštine (isticala se Bokeljska mornarica), imao je svoje škole, bolnice, sirotišta, gostinjce, svoje trgovačke kolonije u susjednim zemljama, a mnogi su se Kotorani istaknuli književnim i znanstvenim radom. Pod Venecijom Kotor je bio glavni grad tzv. Mletačke Albanije i sjedište izvanrednoga providura. Tijekom mletačko-osmanskih ratova Kotor se utvrdio snažnim obrambenim zidovima pa je postao jedno od venecijanskih središta otpora Osmanlijama. Unatoč tomu, nekoliko je puta stradao zbog višestrukih turskih opsada (1537., 1657.) i potresa (1563., 1667.). Protiv mletačke uprave i gradske vlastele pučanstvo je više puta dizalo bune (tri veće u Grblju u prvoj polovici XV. stoljeća, jednu na početku XVI. stoljeća). Najšire razmjere dobila je buna koja je oko polovice XV. stoljeća, osim Grbaljske Župe, zahvatila još Lušticu, Krtole i Paštroviće. Ugušio ju je 1452. Stefan Crnojević, koji je za trajanja bune stupio u mletačku službu. Kotor je nakon prve austrijske vladavine (od 1797.), pa ruske (od 1806.), francuske (1807.-13.) i nakon kratkotrajne crnogorske vladavine (1814.) ponovno pripao Austriji i postao značajnom ratnom lukom (do 1918.). Nakon I. svjetskoga rata ušao je u sastav Kraljevine SHS, u okviru Zetske banovine. U II. svjetskom ratu bio je priključen Italiji (1941.-43.), a nakon njezine kapitulacije bio je pod izravnom njemačkom vojnom upravom. Od listopada 1944. bio je u sastavu druge Jugoslavije kao dio Crne Gore. Godine 1979. grad je bio oštećen u potresu. Odvajanje od Dalmacije uzrokovalo je iseljavanje hrvatskoga stanovništva. Istodobno se doseljava crnogorsko stanovništvo iz zaleđa, što je dodatno smanjilo udjel hrvatskog stanovništva, pa je po popisu stanovništva iz 1981. udjel Hrvata u općinskom stanovništvu 8,1%, a 1991. godine bio je 7,2%.
Gospodarski uspon Kotora od početku XIV. stoljeća omogućio je kulturno uzdizanje grada. Mnogi su se Kotorani školovali u inozemstvu, u starije doba u Italiji (Padova), a kasnije u Beču, Grazu i Pragu, a u gradu su djelovali poznati slikari, graditelji, kipari. Katedrala Sv. Tripuna, trobrodna romanička bazilika s kupolom (srušena u XVI. st), bila je sagradena 1166. na mjestu ranije crkve Sv. Tripuna (IX. stoljeće). Godine 809. u nju su donesene iz Carigrada svečeve relikvije, pa je on postao zaštitnikom grada. Rozeta i veliki arhivolt nad glavnim ulazom te zvonici podignuti su potkraj XVII. stoljeća. Iz doba romanike očuvano je nekoliko crkava (Sv. Luka, 1195.; Sv. Marija, tzv. Collegiata, 1221.) i veći broj kuća, s vremenom pregrađivanih, u dijelu grada ispod brda. Rijetke su u cjelini očuvane gotičke i renesansne crkve i palače (cvjetna dekoracija s prijelaza iz gotike u renesansu na palači Bisanti, druga polovica XV. stoljeća). Kotorski su graditelji radili i u susjednim područjima (franjevac Vid iz Kotora sagradio je manastir Dečane, 1335.). U gotici i na prijelazu iz gotike u renesansu kotorski zlatari, poznati i izvan granica svoje domovine, izrađivali su predmete od plemenitih kovina (npr. Tripun Kotoranin radio je 1476. na dvoru Ivana Groznoga u Moskvi). Među najpoznatije predmete zlatarstva ubrajaju se Contarenov križ iz XV. stoljeća i pozlaćena srebrna reljefna pala Sv. Tripuna iz 1440. U srednjem vijeku u Kotoru su djelovali tzv. grčki slikari (pictores graeci), među kojima Nikola i Manojlo na početku XIV. stoljeća. Nakon potresa 1667. barok je u Kotoru zastupljen na gotovo svim spomenicima crkvenoga, svjetovnoga i vojnoga graditeljstva: pregradnja gradskih zidina, zvonik Gospe od Zdravlja, palače Pima, Grgurina (danas Pomorski muzej) i Providurova palača, a od javnih spomenika Daudov kip, srušen potkraj 2. svjetskog rata, te Satni toranj iz 1602. U XIX. i početkom XX. stoljeća sagrađene su općina, gimnazija, pravoslavna crkva Sv. Nikole, koje se nisu uklopile u staru jezgru, a u novije doba Kotor se širi izvan gradskih zidina. U lapidariju su izloženi mnogobrojni ulomci antičkih, srednjovjekovnih, gotičkih i renesansnih kamenih spomenika, a u riznici katedrale čuvaju se vrijedni liturgijski predmeti.
Sadržaj |
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2003. godine, općina Kotor imala je 22.947 stanovnika, raspoređenih u 56 naseljenih mjesta.
Nacionalni sastav:
- Crnogorci - 10.741 (46,80)
- Srbi - 7.094 (30,91)
- Hrvati - 1.762 (7,67)
- nacionalno neopredijeljeni - 2.165 (9,43)
- ostali - 1.185 (5,19)
Vjerski sastav:
- pravoslavni - 17.913 (78,06)
- katolici - 2.832 (12,34)
- ostali - 425 (1,85)
- neopredijeljeni - 1.215 (5,29)
- ne vjeruju - 430 (1,87)
- nepoznato - 132 (0,59)
[uredi] Naseljena mjesta
Bigova, Bratešići, Bunovići, Veliki Zalazi, Višnjeva, Vranovići, Glavati, Glavatičići, Gornji Morinj, Gornji Orahovac, Gornji Stoliv, Gorovići, Dobrota, Donji Morinj, Donji Orahovac, Donji Stoliv, Dragalj, Dražin Vrt, Dub, Zagora, Zvečava, Kavač, Knežlaz, Kovači, Kolužunj, Kostanjica, Kotor, Krimovica, Kubasi, Lastva Grbaljska, Ledenice, Lipci, Lješevići, Mali Zalazi, Malov Do, Mirac, Muo, Nalježići, Pelinovo, Perast, Pištet, Pobrđe, Prijeradi, Prčanj, Radanovići, Risan, Strp, Sutvara, Trešnjica, Ukropci, Unijerina, Han, Čavori, Šišići, Škaljari i Špiljari.
[uredi] Nacionalni sastav po naseljenim mjestima
- Bigova - uk.114, Srbi - 97, Crnogorci - 8, neopredijeljeni - 3, Hrvati - 2, ostali - 4
- Bratešići - uk.52, Srbi - 30, Crnogorci - 11, Hrvati - 1, ostali - 10
- Bunovići - uk.1, Srbi - 1
- Veliki Zalazi - uk.0 (nema stanovnika)
- Višnjeva - uk.128, Srbi - 63, Crnogorci - 40, neopredijeljeni - 20, ostali - 5
- Vranovići - uk.133, Srbi - 94, Crnogorci - 26, neopredijeljeni - 6, Hrvati - 1, ostali - 6
- Glavati - uk.160, Srbi - 79, Crnogorci - 51, neopredijeljeni - 29, Hrvati - 1
- Glavatičići - uk.69, Srbi - 67, Crnogorci - 2
- Gornji Morinj - uk.16, Srbi - 11, Crnogorci - 4, neopredijeljeni - 1
- Gornji Orahovac - uk.36, Srbi - 28, Crnogorci - 4, neopredijeljeni - 4
- Gornji Stoliv - uk.10, Crnogorci - 10
- Gorovići - uk.44, Srbi - 30, Crnogorci - 14
- Dobrota - uk.8.169, Crnogorci - 4.428, Srbi - 2.067, neopredijeljeni - 801, Hrvati - 535, ostali - 338
- Donji Morinj - uk.261, Srbi - 161, Crnogorci - 68, Hrvati - 11, neopredijeljeni - 7, ostali - 14
- Donji Orahovac - uk.257, Srbi - 124, Crnogorci - 104, neopredijeljeni - 17, Hrvati - 7, ostali - 5
- Donji Stoliv - uk.336, Crnogorci - 95, Srbi - 84, neopredijeljeni - 70, Hrvati - 54, ostali - 33
- Dragalj - uk.32, Srbi - 31, Crnogorci - 1
- Dražin Vrt - uk.59, Crnogorci - 35, Srbi - 23, ostali - 1
- Dub - uk.248, Srbi - 160, Crnogorci - 52, neopredijeljeni - 23, Hrvati - 5, ostali - 8
- Zagora - uk.48, Srbi - 40, neopredijeljeni - 4, Crnogorci - 3, ostali - 1
- Zvečava - uk.7, Crnogorci - 4, Srbi - 3
- Kavač - uk.443, Crnogorci - 168, Hrvati - 111, Srbi - 90, neopredijeljeni - 44, ostali - 30
- Knežlaz - uk.26, Srbi - 15, Crnogorci - 11
- Kovači - uk.81, Srbi - 48, Crnogorci - 26, neopredijeljeni - 6, ostali - 1
- Kolužunj - uk.7, Crnogorci - 5, neopredijeljeni - 2
- Kostanjica - uk.127, Crnogorci - 49, Srbi - 34, neopredijeljeni - 16, Hrvati - 7, ostali - 21
- Kotor - uk.1.331, Crnogorci - 630, Srbi - 309, neopredijeljeni - 197, Hrvati - 116, ostali - 79
- Krimovica - uk.55, Srbi - 49, Crnogorci - 4, neopredijeljeni - 1, ostali - 1
- Kubasi - uk.24, Srbi - 22, neopredijeljeni - 2
- Lastva Grbaljska - uk.428, Srbi - 256, Crnogorci - 145, neopredijeljeni - 18, Hrvati - 1, ostali - 8
- Ledenice - uk.32, Srbi - 15, Crnogorci - 14, ostali - 3
- Lipci - uk.36, Crnogorci - 23, Srbi - 8, Hrvati - 1, ostali - 4
- Lješevići - uk.150, Srbi - 132, Crnogorci - 12, neopredijeljeni - 4, ostali - 2
- Mali Zalazi - uk.0 (nema stanovnika)
- Malov Do - uk.11, Srbi - 11
- Mirac - uk.80, Crnogorci - 73, Srbi - 6, ostali - 1
- Muo - uk.677, Crnogorci - 327, Hrvati - 137, Srbi - 119, neopredijeljeni - 47, ostali - 47
- Nalježići - uk.147, Srbi - 95, Crnogorci - 43, neopredijeljeni - 5, Hrvati - 3, ostali - 1
- Pelinovo - uk.71, Srbi - 63, Crnogorci - 4, neopredijeljeni - 2, ostali - 2
- Perast - uk.349, Crnogorci - 146, Srbi - 101, neopredijeljeni - 32, Hrvati - 29, ostali - 41
- Pištet - uk.0 (nema stanovnika)
- Pobrđe - uk.119, Srbi - 70, Crnogorci - 48, neopredijeljeni - 1
- Prijeradi - uk.25, Srbi - 14, Crnogorci - 7, neopredijeljeni - 2, ostali - 2
- Prčanj - uk.1.244, Crnogorci - 591, Srbi - 267, Hrvati - 186, neopredijeljeni - 117, ostali - 83
- Radanovići - uk.663, Srbi - 437, Crnogorci - 110, neopredijeljeni - 83, Hrvati - 3, ostali - 30
- Risan - uk.2.083, Crnogorci - 1.056, Srbi - 613, neopredijeljeni - 262, Hrvati - 48, ostali - 104
- Strp - uk.45, Crnogorci - 13, Hrvati - 13, Srbi - 2, neopredijeljeni - 1, ostali - 16
- Sutvara - uk.325, Srbi - 253, Crnogorci - 58, neopredijeljeni - 10, Hrvati - 1, ostali - 3
- Trešnjica - uk.0 (nema stanovnika)
- Ukropci - uk.2, Srbi - 2
- Unijerina - uk.20, Srbi - 11, Crnogorci - 8, neopredijeljeni - 1
- Han - uk.60, Srbi - 54, Crnogorci - 3, neopredijeljeni - 1, ostali - 2
- Čavori - uk.2, Crnogorci - 2
- Šišići - uk.94, Srbi - 67, Crnogorci - 16, neopredijeljeni - 11
- Škaljari - uk.4.002, Crnogorci - 2.181, Srbi - 738, Hrvati - 489, neopredijeljeni - 315, ostali - 279
- Špiljari - uk.8, Crnogorci - 8
[uredi] Jezici
- srpski - 15.098 (65,79)
- crnogorski - 5.634 (24,55)
- hrvatski - 554 (2,41)
- ostali i nepoznato - 1.661 (7,25)
[uredi] Vanjske poveznice
