Laka gradska željeznica

Izvor: Wikipedija

Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo.
Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Laka gradska željeznica je uvriježeni naziv za kombinirane međusobno umrežene načine i linije željezničko/tračničkog prometa.

Ovo ne znači, kako su vozila fizički lakša. Ovo znači često, da postoji posebna odvojena tračnička mreža, koja nije direktno postavljena na ulici i ne smetaju joj zastoji. Zato se referencira kao željeznica. Budući nije prava željeznica, već jednostavnija varijanta, zato je "laka željeznica". Laka gradska željeznica je pojam. Ona ne definira vrstu samog željezničkog vouila za promet, samo prenosi koncept željezničkog prometa u urbane sredine, sa svim prednostima nad cestovnim prometom.

Sadržaj

1 Osnovna svrha
2 Podrijetlo
3 Osnovna moguća kombinacija
4 Napredna vozila lake gradske željeznice
5 Kombinacije
6 Konverzije
7 Povezani članci

[uredi] Osnovna svrha

Povecana mobilnost u gradu.

[uredi] Podrijetlo

Mnogi gradovi su u prošlosti napravili grešku, da su prešli lakovjerno na cestovne načine prijevoza. Zagušenjem cestovne mreže i zaglavljivanjem autobusa između ostalog prometa, ponovno se razmišlja o alternativnoj, nezavisnoj tračničkoj mreži. Ona je otporna na zastoje. Također, gradovi koji imaju već tramvajsku mrežu, ali koja većim djelom ide uzduž ceste, također imaju problema sa prometnim zagušenjima. Time kasni gradski prijevoz. Najefikasnija je gradska željeznica, kad se kombinira i vozni redovi se usklade.

[uredi] Osnovna moguća kombinacija

tramvaj
podzemna željeznica
prigradska željeznica

Tramvaji obično prometuju nadzemno.

Podzemna željeznica obično prometuje pod zemljom u tunelima, iako se trase nalaze i nadzemno, najviše zbog vrlo skupih troškova prokopa tunela.

Sredstvo prigradske željeznice je obično motorni vlak, koji prometuje na češćim stajalištima i stanicama u gušće naseljenim predgrađima.

Ponekad je ova podjela neegzaktna. Sva se vozila mogu koristiti u međusobnim modovima i interakcijama. To je fleksibilnost LGŽ-a.

[uredi] Napredna vozila lake gradske željeznice

Postoje vozila posebno dizajnirana tako, da udovoljavaju propisima koja su im postavljena na taj način, da im se dozvoljava promet i na prugama željeznica na i prugama tramvaja. Pruge podzemne željeznice često imaju istu širinu kolosijeka kao širina normalnog željezničkog kolosijeka. Neki sustavi prometuju podzemno u centrovima grad i gusto naseljenim dijelovima velegradova, a u predgradju na kolosijeku normalne željeznice. Primjer: kombinirana vozila LRT, grad Mainz

[uredi] Kombinacije

Postoje i pruge, koje kombiniraju karakteristike dvaju ili više sustava:

npr. tri, mjesto dvije šine, omogućuje istovremen promet više vrsta tračničkog prometa, npr. tramvaj i podzemna, iako imaju različite širine kolosijeka. Jedna šina je postavljena između šire dvije. Na taj način vozilo šireg kolosijeka (npr. podzemna željeznica) koristi dvije vanjske, a tramvaj dvije unutarnje tračnice.
poseban slucaj: razliciti sustavi napajanja. London ima sustavelektricnog napajanja, koji koristi četiri šine. Dvije su beznaponske u tunelima (kako bi se izbjegla električna veza sa vodljivim cijevima za vodovod, kanalizaciju itd), a dvije su pod naponom. Na površini voze vlakovi drugacijeg sustava, koji koriste samo "treću šinu". Zbog toga je na površini kratko spojena četvrta šinja sa tračnicama na masu.
Također, različiti tipovi tračničkih vozila, koja voze nezavisno i imaju stanice, gdje se može presjedati, se nazivaju kao laka gradska željeznica.

[uredi] Konverzije

Često, kada količina putnika dosegne kritičnu razinu, vrši se konverzija iz manje kapacitno opterećeivog prijevoznog sredstva u višekapacitetno. Npr. tramvaj se zamjenjuje podzemnom željeznicom. U tom slučaju možda neke manje kapacitirane linije ostaju kao tramvaj. Nastaje kombinirani način prijevoza (laka gradska željeznica). Možda se čak na dijelu linija uvodi isti kolosijek sa dvije širine. A možda dio linija ostaje tramvajsko, a dio se tračničke mreže konvertira i odsijeca čini samostalnom mrežom.

Moguća je i planirana konverzija u fazama:

Primjer 1:

1. korak : postojeci iskljucivi autobus (koji je mozda postojao)
2. korak : tramvaj
3. korak : Spustanje tramvaja pod zemlju
4. korak : Pretvaranje u podzemnu zeljeznicu (koja moze imati i nadzemne trase)

Primjer 2 (npr. Stuttgart S-Bahn):

1. korak : Tramvaj uskog kolosijeka
2. korak : Tramvaj normalnog kolosijeka (koji to u osnovi jest, ali se vise ne naziva tako), ali na novoj trasi, odvojenoj od cestovnog prometa. Dio opet moze biti pod zemljom, ali ne mora.

Primjer 3 (npr. Beč):

1. korak : Tramvajska mreza razgranata sa čestim stajalištima
2. korak : Probno spuštanje dijela tramvajske mreže pod zemlju (Premetro). Pokazalo se, kako spustiti cijelu mrezu nije najbolje rješenje.
3. korak : Uz tramvajsku gradnja potpuno nove podzemne željeznice sa rjeđim stajalištima ali većeg kapaciteta i brzine.
Danasnje stanje: Svi vidovi prijevoza postoje, ali kombinirani.

Sve to ne znaci, kako se autobus ne moze kombinirati na manje opterecenim linijama...

To sve rezultira niskim troškova uvođenja, ako je već postojao neki vid tračničkog prometa.

Često uvođenje LGŽ-a dovodi do unifikacije kolosijeka, radi lakše međusobne razmjene vozila.

Za potpuno nove sustave LGŽ, troškovi uvođenja su veći, ali još je veća dobivena korist smanjenog prometa u gradu.

Mobilnost u gradu se povećava.