Michael Schumacher

Izvor: Wikipedija

Michael Schumacher (Hürth-Hermülheim, 3. siječnja 1969.), bivši njemački vozač Formule 1 iz Kerpena u Porajnju. Sa suprugom Corinnom ima dvoje djece, Ginu Mariu i Micka. Michael je stariji brat Ralfa Schumachera, koji je također vozač Formule 1.

Najuspješniji vozač Formule 1 svih vremena. Sedmerostruki prvak svijeta, pobjednik 91 Grand Prix utrka, te vlasnik još niza rekorda u svijetu Formule 1. Bio je dva puta Njemački sportaš godine (1995. i 2004.). On je prvi i zasad jedini nijemac kojemu je to uspjelo ostvariti u utrkama Formule 1, a samim time i popularizirao je Formulu 1 kao sport u svojoj zemlji. Nakon dva naslova prvaka osvojenih u Benettonu (1994. i 1995.) 1996. g. prelazi u Ferrari, momčad koja naslov prvaka nije okusila još od davne 1979. s Jodyjem Scheckterom. Od 2000. g. pa do kraja 2004. g. nitko mu nije bio ravan i osvojio je 5 naslova u nizu. Srušio je gotovo sve bitne statističke rekorde. Michael je svoju posljednju sezonu 2006. u Ferrariju odvozio za 46mil.dolara.

Sadržaj 1 Mladost 2 Formula 1 2.1 Debi utrka s Jordanom 3 Benetton 3.1 1991 - 1993 3.2 1994 - 1995 4 Ferrari 4.1 1996 - 1999 4.2 2000 - 2002 4.3 2003 - 2004 4.4 2005 - 2006 5 Svi Formula 1 rezultati 6 Formula 1 rekordi

[uredi] Mladost

Michael je sin Rolfa Schumachera, zidara, koji je bio vlasnik lokalne karting staze u njihovom rodnom Kerpenu. Majka Elizabeth radila je po kantinama. Sa 4 godine Michael je vozio svoje prve karting utrke, s bolidom kojeg je osobno napravio njegov otac. To su bila obična dječja kolica malo ojačana konstrukcijom u koji je bio ugrađen motor od mopeda. U dobi od 6 god. Michael je osvojio prvi naslov u lokanom prvenstvu malih kartinga te je time pokazao svoj prirodni urođeni talent za vožnju. Odmah se pokazao interes za njega i Michael je s kartingom ušao malo dublje i ozbiljnije. Pored kartinga trenirao je i tekvando. Od 1984. god. pa godine koje su slijedile Michael vozi njemačke i europske serije u kartingu uključujući i Formulu Konig. 1987. g. osvaja njemačko i europsko karting prvenstvo, što je uzročilo i napuštanje škole te počinje raditi kao mehaničar. 1988. kreće s formulama počevši sa Formulom Ford serijom, kasnije nastavlja s puno ozbiljnijom njemačkom Formulom 3 gdje u naredne dvije godine vozi vrlo uspješno i osvaja naslov 1990. Krajem 1990. pridružujem se Mercedesovom juniorskom programu trkačih vozača i na zadnjoj utrci te godine, u utrci prototipova pobjeđuje na stazi Autódromo Hermanos Rodríguez. 1991. nastavlja u istom prvenstvu također pobjedivši na zadnjoj utrci u Japanu sa bolidom Sauber-Mercedes-Benz C291. Iste godine natjecao se u još nekoliko prvenstava kao što su japanska Formula 3000 i DTM (njemačko prvenstvo turističkoh automobila).

[uredi] Formula 1

[uredi] Debi utrka s Jordanom

Michael je svoj debi nastup u Formuli 1 napravio 1991. god. na VN Beligije sa Jordan Fordom zamjenivši Bertranda Gachota koji je zapeo u britanskom zatvoru nakon tučnjave s policajcem. Budući da je još uvijek bio pod ugovorom s Mercedesom popisao je novi ugovor s Eddiejem Jordanom nakon impresivnih testiranja na Silverstoneu tjedan dana ranije prije debi utrke. Njegov manager Willi Weber odigrao je tu ključnu ulogu u cijelom procesu rekavši Eddiju da Michael dobro pozna belgijsku stazu (što je bila mala laž jer Michael je bio na stazi samo s biciklom) na što je Eddie pristao i Michael je debitirao. Kvalificirao se na nevjerojatno 7 mjesto što je bilo za momčad Jordan (ta sezona im je bila prva u Formuli 1) najbolji dotadašnji rezultat. U utrci je odustao nakon samo 300-tinjak metara zbog kvara na kvačilu.

[uredi] Benetton

[uredi] 1991 - 1993

Nakon debija na VN Belgije s Jordan Fordom Michael je već sljedeću utrku na VN Italije bio u drugom bolidu, bolidu Benetton Forda. Prvu utrku u Benettonu zavšava na 5 mjestu ispred timskog kolege i trostukog svjetskog prvaka Nelsona Piqueta. Sezonu u Benettonu odvezao je do kraja osvojivši 14 mjesto u ukupnom poretku sa 4 osvojena boda.

U svojoj prvoj punoj sezoni 1992. Michael postaje igrati značajniju ulogu u Formuli 1 kada ostvaruje prvi podij na VN Meksika. Vozi dosta odlučnije i agresivnije, i na stazi uopće nije izgledao kao novalija, nego kao vozač koji iza sebe ima nekog iskustva. Svog novog timskog kolegu Martina Brundlea ostavljao je na kvalifikacijama i do sekunde zaostatka. Kritizira Sennu na VN Brazila radi nepotrebnog ponovnog obilaženja kada ga je Michael već prošao jer je Senna imao već vidljive probleme na bolidu te je kasnije odustao. Sudaraju se također i na VN Francuske kada Michael neoprezno i kasno koči i udara u Sennu. Vraća se sa podijem na domaćem terenu na VN Njemačke na Hockenheimu. A na VN Mađarske izlijeće kada mu na ravnini ispada stražnji stabilizator. Izljetanje je bilo nasreću ne toliko strašno jer nije dodirnuo niti ogradu kada se izvrtio, ali onaj trenutak kada mu je otpao pri punoj brzini, to je ipak bio trenutak radi kojeg su Michaelu prošli trnci. 30. kolovoza Michael ostvaruje prvu pobjedu na VN Belgije točno godinu dana nakon debija. Sa nevjerojatnom taktikom (što će se kasije kroz godine pokazati da je superioran u tome) i igranja s gumama, jer je staza djelomično bila mokra, igra se sa konurencijom. U cijeloj sezoni na startu se nije kvalificirao slabije od 6 mjesta. Sezonu je završio na nevjerojatnom 3 mjestu s 53 boda iza Nigela Mansella i Riccarda Patresea koji su vozili vanzemaljske Williamse koji su imali aktivni ovijes i traction control.

1993. Michael nastavlja sa Benettonom. Ta sezona bila je jednako usješna kao i protekla, ali ipak malo drugačija, u neku ruku čak i teža. Opet su se ponovile borbe sa Sennom i u neku ruku Michael se nikako nije slagao sa time što taj vozač radi. Na prvoj utrci na VN Južnoafričke Republike u jednom dvoboju sa Sennom prilikom Michaelovog napada izvrtio se jer je Senna ušao na njegovu putanju i kako bi izbjegao sudar Michael se izvrtio. Na VN Velike Britanije također sjajna borba između njih na kojem Michael ipak dobro prolazi i prestiže Sennu tada u borbi za drugo mjesto. Kao i godinu ranije deklasira novog momčadskog kolegu i veterana Riccarda Patresea kojemu je to ujedno bila i posljednja sezona u Formuli 1 na utrkama, a pogotovo na kvalifikacijama ostaljavši ga vrlo redovito i preko sekunde zaostatka. Uspio je ipak pobjediti na VN Portugala krajem sezone. Osvojio je 52 boda i završio sezonu na 4 mjestu.

[uredi] 1994 - 1995

Michael je u sezonu 1994. ušao vrlo snažno pobjedivši 6 puta u prvih sedam odvoženih utrka. Njegov Benetton kao i neki drugi bolidi bili su pod sumnjom da koriste nelegalna elektronska pomagala. Ta priča bila je aktualna kroz čitavu sezonu i stalno su se vukli repovi na tu temu. Ali tada su stigli problemi za Michaela. Na VN Velike Britanije u krugu za zagrijavanje Michael je potpuno neobjašnjivo prestigao Damona Hilla i vozio se tako par zavoja dok ga nije propustio naprijed. To nije u skladu s pravilima i Michael je zaradio stop & go kaznu kasnije u samoj utrci radi tog poteza. Ignoriravši tu kaznu Michael je nastavio voziti da bi kasnije zaradio crnu zastavu što je automatsko isključivanje sa utrke. Niti zasatavu nije poštivao i utrku je završio u regularnim uvjetima kao drugi. Kasnije je diskvalificiran i još je zaradio kaznu od 2 utrke zabrane utrkivanja. Michael je kasnije objašnjavao da crnu zastavu nije vidio i da je slušao injžinjere što mu govore preko radio veze i što mora činiti, tj. da mora ignorirati sve kazne koje su mu bile namjenjene jer kao nisu u skladu sa pravilnikom za dodjelivanje kazni. Zabranu na 2 utrke Michael je zatražio da mu se računaju kasnije u sezoni jer je htio voziti na domaćem Hockenheimu i na svom voljenom Spau. Da stvar bude još gora upravo na utrci u Spa na VN Belgije Michael biva diskvalificiran na kraju utrke kada pobjeđuje zbog 2 mm pretanke daske na podnožju bolida. Benetton je uložio žalbu da se daska izgrebala prilikom jednog Michaelovog izvrtanja u utrci koje je za Michaela dobro prošlo. FIA za to nije priznala žalbu. Utrke u Italiji na Monzi i u Portugalu na stazi u Estorilu Michael nije vozio, a njegov najveći konkurent Damon Hill na obje je trke pobjedio i smanjio zaostatak za Michaelom na samo bod. Taj bod razlike ostao je i na kraju kada su oboje pobjedili na još naredne dvije utrke, Michael u Jerezu, a Hill na Suzuki za finalni rasplet na VN Australije kada se sudaraju u međusobnom dvoboju na stazi u borbi za naslov prvaka. Bolidi su bili previše oštečeni za nastavk utrke i za obojicu to je značio kraj. Prvi naslov pripao je Michaelu, ni sam nije mogao vjerovati da je uspio. U tek trečoj punoj sezoni osvojio je naslov prvaka i to kao drugi najmlađi prvak na vječnoj ljestvici iza Emersona Fittipadija. Naslov je posvetio ranije u sezonu tragično poginulom Ayrtonu Senni zbog čega bi, priznaje, teško osvojio naslov. Svoj prvi naslov prvaka Michael je osvojio sa 8 postignutih pobjeda i 92 osvojena boda.

Sezona 1995. bila je potpuno čista i bez ikakvih zavrlzama. Michael se prošetao kroz sezonu do drugog naslova prvaka i postao biti najmlađi dvostruki svjetski prvak. U njegov Benetton te je sezone bio ugrađen Renaultov motor jednak onome koji je bio i kod Williamsa. Michael je te sezone ostvario čak 9 pobjeda čime je izjednačio Mansellov rekord iz 1992. god. u broju potignutih pobjeda u jednoj sezoni, a još na dvije utrke pobjedio je njegov timski kolega Johnny Herbert. Jedna pobjeda se iznimno ističe te sezone koja je ostvarena na VN Belgije u koju je startao sa čak šesnaeste pozicije. Pored svih tih silnih uspjeha te sezone bilježe se i sjajne borbe između Michaela i Damona Hilla koje su gotovo uvijek završavale sudarima. Prvi sudar zbio se na VN Velike Britanije (domaća za Hilla) kada je Hill pokušao prestići Michaela, te je na kraju u neuspjehu izbacio i sebe i Michaela. Također, nešto slično dogodilo se na VN Italije kada je Hill prekasno kočio u jednoj šikani i direktno se zabio u Michaela u stražnji dio bolida i obojica su bili van utrke. Upravo je na te dvije utrke pobjedio drugi Benettonov vozač Johnny Herbert. Michael je sezonu je završio za njega tada rekordnih osvojenih 102 boda.

[uredi] Ferrari

[uredi] 1996 - 1999

Michael je 1996. prešao u Scuderiu Ferrari, momačad koja naslov prvaka čeka još od 1979. Došavši u Maranelo Michael je odmah bio svjestan kamo je došao i shvatio je da više neće ostvarivati vrhunske rezultate, ali izjavljivao je; Stići će nova era za Ferrari. Bolid Ferrarija kojeg je on počeo voziti nakon dvojca Berger - Alesi bio je prvi desetocilindrični Ferrarijev motor. Kako je još uvijek sve bilo u razvojnoj fazi Michael je kroz sezonu vozio dva različita modela Ferrarijevog bolida. S prvim modelom pobjedio je na VN Španjolske, a sa drugim na VN Beligije i VN Italije. Kasnije je Michael rekao da su ti modeli bolida bili najgori bolidi u povijesti njegove karijere od svih bolida koje je on vozio. Bili su totalno neupravljivi i jednostavno Michael nije uživao u vožnji s tim bolidima. Sa ukupno 3 pobjede u sezoni Michael završava sezonu na 3 mjestu sa 59 osvojenih bodova.

1997. Michael borio se sa Jacquesom Villeneuveom za naslov svjetskog prvaka koja se okonačala na zadnjoj utrci u Jerezu kada se obojica sudaraju, a Villeneuve odnosi svoj prvi i jedini naslov naslov. Sezona je bila poprilično neizvjesna, i stvarno je čudno bilo da se Michael sa svojim Ferrarijem te godine uopće i borio za naslov prvaka jer taj bolid naprosto nije bio spreman za to. Izdvaja se nevjarojatna pobjeda po kišnom Monte Karlu kada Michael apsolutno deklasira konkurenciju i radi od svih prosječne vozače. Michael je te sezone odnio 5 pobjeda i osvojio 78 bodova. Zbog nesportskog poteza (sudar s Villeneuveom) na zadnjoj utrci za VN Europe Michaelu su oduzeti svi bodovi koje je osvojio u vozačkom poretku koji su ga držali na drugom mjestu tako da se te sezone Michael vodi kao diskvalificiran za cijelu sezonu. Pobjede su mu priznate kao i bodovi za momčad Ferrari.

1998. Michael je bio spreman sa Ferrarijem da krene u lov na naslov prvaka, te da nakon 19. god. suše vrati naslov u Maranello. Mika Häkkinen bio je novi rival u borbi na naslov prvaka. Häkkinen je pobjedio na prve dvije utrke i napravio prednost od 16 bodova koje je Michael tokom sezone sustigao i na 14 od 16 utrka izjednačuje stanje, pa su obojica imala isti broj bodova, 80. Na preostale dvije [[Mika Häkkinen|Häkkinen je pobjedio i osvojio naslov prvaka. Sezonu je obilježila VN Beligije i masovni sudar na startu u kojem su sudjelovalo čak 12 bolida, a i sudar između Häkkinenovog momčadskog kolege Davida Coultharda i Michaela Schumachera kada ga je Michael pokušao proći za cijeli krug, ali je došlo do sudara zbog slabe vidljivost. Michael je tada ljutito izašao iz bolida i krenuo prema boksu Mclarena da bi se obračunao s Coulthardom. Optužio ga je da ga je htio ubiti. Taj trenutak je u završnim fazama sezone možda i odlučio rasplet sezone zbog kojeg je Michael izgubio naslov i te sezone. Michael je u sezoni ostvario 6 pobjeda sa ukupnim zbirom od 86 bodova.

Godine 1999. Michael je pomogao Ferrariju da dođe, ako ne može već do pojedinače titule barem do titule konstruktorskog prvaka. Sezona je sve do sedme utrke za VN Velike Britanije bila obečavajuća za Michaela, ali onda se dogodila nesreća. Prilikom starta utrke koji je naknadno već bio prekinut zbog sudara nekih vozača sa kraja startnog grida, vozači koji su krenuli nastavili su s utrkom ne znajući da više ne moraju voziti na limitu, nego samo da završe krug i da ponovno konfirmiraju startni poredak. Michael je bio u borbi za treće mjesto sa momčadskim kolegom Eddijem Irvineom i prilikom ulaska u zavoj Stowe Michael je samo produžio ravno u zid. Udario je u zid od guma pri brzini od 107 km/h i zadobio je dvostruki prijelom desne noge tako da je izbivao sa sljedećih šest utrka. Vratio se na VN Malezije predzadnju utrku sezone i pomogao je Irvineu u pobjedi na toj utrci u kojoj je Michael bio drugi. Nakon izbivanja gotovo više od 2 mj. iz utrka Michael je pokazao na toj prvoj utrci nakon teške nesreće nezapamčenu formu, ne samo na utrci nego i na treninzima jer je Sepang bila nova staza u kalendaru i ostavljao je konkurenciju na 1 sec zaostatka. Michael je ponovo bio onaj stari. Na posljednjoj utrci na VN Japana u Suzuki također osvaja drugo mjesto iza Häkkinena sa rezervnom vožnjom je je bio u ne poziciji da pomogne Irvineu da osvoji naslov. Kasnije je izjavio da je Häkkinen protivnik kojeg najviše respektira od svih protivnika dosad. Sezonu je završio na 5 mjestu sa 44 bodova.

[uredi] 2000 - 2002

2000. g. Michael konačno osvaja svoj treći naslov prvaka nakon velike borbe sa Hakkinenom. Pobjedio je zaredom u prve tri utrke, fenomenalno strartavši u sezonu. Sredinom sezone bilježi tri odustajanja zaredom (dva već na samom startu u prvim zavojima) koja su Hakkinenu vratila zaostatak za Michaelom, te je još naknadno pobjedio na dvije utrke, što je smanjilo Michaelovu prednost na minimum. Sezonu završava u stilu pobjedivši na svim preostalim utrkama do kraja sezone i osvaja naslov na predzadnjoj utrci u Suzuki. Na VN Italije izjednačio je broj pobjeda sa Sennom i na novinarsko pitanje u vezi tog velikog postignuća pada u kolaps i rasplače se na novinarskoj konferenciji uživo u TV prijenosu. Ukupno je pobjedio 9 puta i osvojo rekordnih 108 bodova.

2001. Michael osvaja i četvrti naslov prvaka i ponavlja rekord od 9 pobjeda u sezoni. Sezonu obilježava sjajnim bratskim dvobojima s bratom Ralfom kada ga čak mlađi brat uspijeva i pobjediti na VN Kanade, a ističe se i pobjeda na VN Belgije na kojoj Michael ruši rekord Alaina Prosta u broju pobjeda u karijeri (52 pobjede). Naslov osvaja 4 utrke prije kraja sezone, a sezonu završava sa 123 boda, čak 58 više od drugoplasiranog Coultharda.

2002. g. je bila sezona pune dominacije i pobjede Ferrarija na 15 od 17 utrka, a Michael je postavio novi rekord u broju pobjeda u sezoni i on sad iznosi 11 pobjeda. Predominanta sezona u kojoj se Michael samo prošetao do 5 naslova prvaka i izjednačuje se sa Juanom Manuelom Fangiom. U sezoni se ističe i jedna pomalo čudna pobjeda na VN Austrije kada Michael kao pobjednik biva izviždan od publike jer ga je na samom cilju propustio timski kolega Barrichello. Cijela situacija bila je izrežirana od vođe Ferrarija Jeana Todta. Sezonu završava sa rekordnih 144 boda, 60 bodova više od momčadskog kolege Barrichella. Sa Barrichellom osvaja za Ferrari čak 9 dvostrukih pobjeda za Ferrari u 17 odvoženih utrka.

[uredi] 2003 - 2004

2003. god. Michael ruši jedan od najvažnijih rekorda uopće u F1 ikada postignutih, a to su naslovi svjetskoga prvaka. Te godine postaje biti šesti put svjetski prvak, a rekord je do tada držao Juan Manuel Fangio sa 5 osvojenih prvenstava. Te godine najveći rivali su mu bili vozači Williamsa BMW-a (uključujući brata Ralfa) i McLaren Mercedesa. Sezona je bila jedna od najnepredvidljivih u posljednjih nekoliko godina i odluka o prvaku je pala na zadnjoj utrci u Suzuki kada je Kimi Raikkonen imao minimalne šanse da osvoji prvenstvo. Utrku prije na utrci za VN SAD-a u Indianapolisu veliku šansu je imao i Juan Pablo Montoya. Odpočetka sezone Michael i Ferrari mučili su se sa mnogim problemima tako da prvi dio sezone su izgledali toliko slabi da je bilo očigledno kako će izgubiti prvenstvo te godine. Krajem prve trećine sezone se nakratko vrača pobjedama i pobjeđuje tri utrke zaredom. Sredinom sezone se totalno izgubio i upao je u sjenu mlađeg brata koji je u tom djelu sezone bio bolji Schumacher. U sezoni koja je bila pravi metež za sve vraća sve sa pobjedama u Ferrarijevom dvorištu i na prekooceanskoj turneji u americi kada njegovi ključni suparnici posustaju u utrci. Na zadnjoj utrci za VN Japana bio mu je potreban samo 1 bod da osvoji naslov što se točno tako i dogodilo jer je utrku završio tek kao osmi sa puno sudara i nepredvidivih izljetanja (uključujući i borbe sa Ralfom). Sezonu je završio sa 93 osvojena boda.

2004. je bila prava rekorda sezona Michaela Schumachera. Pobjedio je u prvih 13 utrka čak 12 puta što u povijesti natjecanja Formule 1 nikada nije bilo ubilježeno. Prošetao je do svog rekordnog 7 (kasnije će pokazati da je to bio posljednji naslov) naslova svjetskoga prvaka i jednostavno je bio u svom elementu, na drugom planetu. Kroz sezonu je imao dva incidenta sa Juanom Pablom Montoyom na VN San Marina kada je skoro izbacio kolumbijca iz utrke, koji ga je kasnije optužio da je glup ili slijep ako nije vidio njegov bolid kako ga pokušava preteći. Radilo se samo o laganom dodiru koji je pomalo bio dvojben jer je izgledalo da je Michael doista namjerno pokušao izbaciti Montoyu sa staze. A drugi se zbio u tunelu Monaka kada se Montoya prilikom faze safety-cara zalijeće u Michaela. Michael je zagrijavao kočnice i gume i naglo je usporio na što je Montoya prekasno reagirao i zaletio se u njega. To je ujedno bilo i jedino odustajanje Michaela te sezone. Ukupno je pobjedio u 18 utrka čak 13 puta te je postavio i taj novi rekord. Sezonu je završio sa 148 osvojenih bodova.

[uredi] 2005 - 2006

Sezona 2005. za Michaela je bila jedna od najtežih sezona u karijeri jer je sa vrlo močnim bolidom koji svih proteklih godina bio nepobjediv te sezone je upao u totalni prosjek, a jednu jedinu pobjedu te sezone ostvario je na VN SAD-a u utrci šest bolida koji su bili na Bridgestone gumama, jer su se svi koji su bili na Michelin gumama povukli sa utrke radi sigurnosnih razloga. Te sezone su se promjenila pravila sa gumama koje se nisu mjenjale više tokom utrke nego je jedan set guma morao izržati čitavu utrku. To je bio glavni razlog slabe Ferrarijeve forme te sezone radi Bridgestone guma, i Michael je bio totalno nemočan da išta promjeni. Od pravih utrka bilježi se sjajna borbe sa Alnosom na VN San Marina kad ga je Michael stiskao zadnjih 12 krugova u borbi za prvo mjesto, ali na kraju ipak nije uspio. Odustao je šest puta u 19 utrka i osvojio 62 boda što je bilo dovoljno za njega mizerno tek treće mjesto u poretku.

[uredi] Svi Formula 1 rezultati

(key) (Races in bold indicate pole position)

Year	Team	1	2	3	4	5	6	7	8	9	10	11	12	13	14	15	16	17	18	19	WDC	Points
Predložak:F1	Jordan* Benetton	USA -	BRA -	SMR -	MON -	CAN -	MEX -	FRA -	GBR -	GER -	HUN -	BEL Ret	ITA 5	POR 6	ESP 6	JPN Ret	AUS Ret				14th	4
Predložak:F1	Benetton	RSA 4	MEX 3	BRA 3	ESP 2	SMR Ret	MON 4	CAN 2	FRA Ret	GBR 4	GER 3	HUN Ret	BEL 1	ITA 3	POR 7	JPN Ret	AUS 2				3rd	53
Predložak:F1	Benetton	RSA Ret	BRA 3	EUR Ret	SMR 2	ESP 3	MON Ret	CAN 2	FRA 3	GBR 2	GER 2	HUN Ret	BEL 2	ITA Ret	POR 1	JPN Ret	AUS Ret				4th	52
Predložak:F1	Benetton	BRA 1	PAC 1	SMR 1	MON 1	ESP 2	CAN 1	FRA 1	GBR DSQ	GER Ret	HUN 1	BEL DSQ	ITA EX	POR EX	EUR 1	JPN 2	AUS Ret				1st	92
Predložak:F1	Benetton	BRA 1	ARG 3	SMR Ret	ESP 1	MON 1	CAN 5	FRA 1	GBR Ret	GER 1	HUN Ret	BEL 1	ITA Ret	POR 2	EUR 1	PAC 1	JPN 1	AUS Ret			1st	102
Predložak:F1	Ferrari	AUS Ret	BRA 3	ARG Ret	EUR 2	SMR 2	MON Ret	ESP 1	CAN Ret	FRA DNS	GBR Ret	GER 4	HUN 9	BEL 1	ITA 1	POR 3	JPN 2				3rd	59
Predložak:F1	Ferrari	AUS 2	BRA 5	ARG Ret	SMR 2	MON 1	ESP 4	CAN 1	FRA 1	GBR Ret	GER 2	HUN 4	BEL 1	ITA 6	AUT 6	LUX Ret	JPN 1	EUR Ret			DSQ**	78
Predložak:F1	Ferrari	AUS Ret	BRA 3	ARG 1	SMR 2	ESP 3	MON 10	CAN 1	FRA 1	GBR 1	AUT 3	GER 5	HUN 1	BEL Ret	ITA 1	LUX 2	JPN Ret				2nd	86
Predložak:F1	Ferrari	AUS 8	BRA 2	SMR 1	MON 1	ESP 3	CAN Ret	FRA 5	GBR DNS	AUT Inj	GER Inj	HUN Inj	BEL Inj	ITA Inj	EUR Inj	MAL 2	JPN 2				5th	44
Predložak:F1	Ferrari	AUS 1	BRA 1	SMR 1	GBR 3	ESP 5	EUR 1	MON Ret	CAN 1	FRA Ret	AUT Ret	GER Ret	HUN 2	BEL 2	ITA 1	USA 1	JPN 1	MAL 1			1st	108
Predložak:F1	Ferrari	AUS 1	MAL 1	BRA 2	SMR Ret	ESP 1	AUT 2	MON 1	CAN 2	EUR 1	FRA 1	GBR 2	GER Ret	HUN 1	BEL 1	ITA 4	USA 2	JPN 1			1st	123
Predložak:F1	Ferrari	AUS 1	MAL 3	BRA 1	SMR 1	ESP 1	AUT 1	MON 2	CAN 1	EUR 2	GBR 1	FRA 1	GER 1	HUN 2	BEL 1	ITA 2	USA 2	JPN 1			1st	144
Predložak:F1	Ferrari	AUS 4	MAL 6	BRA Ret	SMR 1	ESP 1	AUT 1	MON 3	CAN 1	EUR 5	FRA 3	GBR 4	GER 7	HUN 8	ITA 1	USA 1	JPN 8				1st	93
Predložak:F1	Ferrari	AUS 1	MAL 1	BHR 1	SMR 1	ESP 1	MON Ret	EUR 1	CAN 1	USA 1	FRA 1	GBR 1	GER 1	HUN 1	BEL 2	ITA 2	CHN 12	JPN 1	BRA 7		1st	148
Predložak:F1	Ferrari	AUS Ret	MAL 7	BHR Ret	SMR 2	ESP Ret	MON 7	EUR 5	CAN 2	USA 1	FRA 3	GBR 6	GER 5	HUN 2	TUR Ret	ITA 10	BEL Ret	BRA 4	JPN 7	CHN Ret	3rd	62
Predložak:F1	Ferrari	BHR 2	MAL 6	AUS Ret	SMR 1	EUR 1	ESP 2	MON 5	GBR 2	CAN 2	USA 1	FRA 1	GER 1	HUN 8	TUR 3	ITA 1	CHN 1	JPN Ret	BRA 4		2nd	121

* Vozio samo za Jordan 1991. na VN Belgije
** 1997. diskvalificiran iz vozačkog poretka radi opasne vožnje na VN Europe i sudara sa Jacquesom Villeneuveom. Bodovi koje je netom osvojio bili su dovoljni za drugo mjesto u poretku.^[1]

[uredi] Formula 1 rekordi

Svi Schumacherovi rekordi do kraja 2006. g.:

	Record	Number
1	Championship titles	7
2	Consecutive titles	5
3	Race victories	91
4	Consecutive wins*	7 (Predložak:F1, Europe - Hungary)
5	Wins with one team	72 (Ferrari)
6	Wins at same GP	8 (France)
7	Wins at different GPs	20
8	Longest Time between first and last wins	14 years, 1 month and 2 days
9	Second places	43
10	Podiums (Top 3)	154
11	Consecutive podium finishes	19 (US 2001 - Japan 2002)
12	Points finishes	190
13	Laps leading	4741 (22,155 km)[2]
14	Pole positions	68
15	Front row starts	115
16	Fastest laps	76
17	Doubles (Pole and win)	40
18	Perfect Score (Pole, fastest lap and win)	22
19	Championship points	1,369
20	Consecutive race finishes	24 (Hungary 2001 - Malaysia 2003)
21	Points in a season for vice-champion	121 (From 180)
22	Wins in a season for vice-champion*	7
23	Races for same car and engine builder	180 (Ferrari)[3]
24	Wins at Indy (Any racing class)	5
25	Wins at Monza (Any racing class)	5
26	Wins in a season	13 (Predložak:F1)
27	Fastest laps in a season*	10 (Predložak:F1)
28	Points scored in a season	148 (Predložak:F1)
29	Podium finishes in a season	17 (Predložak:F1)
30	Championship won with most races left	6 (Predložak:F1)
31	Consecutive years with a win	15

* Record shared with other driver