Pančevo

Izvor: Wikipedija

Pančevo je grad u Banatu (Republika Srbija), na rijeci Tamiš.

Teritorijalno je sjedište istoimene općine kao i Južno-Banatskog okruga.

Sadržaj 1 Povijest 2 Gospodarstvo 3 Literatura 4 Vanjske poveznice

[uredi] Povijest

Pančevo se prvi put spominje u 12. stoljeću. U srednjem vijeku, Pančevo je pripadalo kovinskoj županiji. U tursko doba bilo je većinsko srpsko naselje. Poslije oslobođenja od Turaka (1716.), bilo je središte okruga. Već u to doba počinje u Pančevu naseljavanje Nijemaca i traje u jačem razmjeru kroz cijelo 18. stoljeće. Od 1716. do 1764. Pančevo je bilo komorsko, a od 1764. do 1794. vojno-graničarsko trgovište.

1848./49. Pančevo je znatno stradalo tokom revolucije. 1873. postalo je municipalni grad. U drugoj polovici tog stoljeća počinje u Pančevu u većoj mjeri naseljavanje Mađara. 8. studenog 1918. ušla je u Pančevo srpska vojska.

31. siječnja 1921. godine Pančevo je imalo 19.362 stanovnika od kojih je bilo: Srba 9.422, Mađara 887, Nijemaca 7.237, Židova 600; pravoslavnih 9.874, katolika 6.350, evangelika 2.500.

[uredi] Gospodarstvo

Stanovništvo Pančeva bavi se pretežno ratarstvom, ali je vrlo lijepo zastupljen obrt i trgovina, naročito stokom i hranom. Industrija je takođe znatna, naročito svilarska. U Pančevu su dvije pravoslavne crkve; starija (Vaznesenska) s templom, koju je radio Konstantin Danil, i nova (Uspenska) u bizantinskom stilu, sa slikarskim i ornamentalnim radovima Uroša Predića, St. Aleksića i Markovića. U Pančevu ima gimnazija, trgovačka akademija, muška i ženska građanska škola i aerodrom međunarodnog društva za zračni promet.

Telefonski pozivni broj za Pančevo je 013, a poštanski broj (od 1974. do 2005. godine) 26000, automobilska oznaka je "PA".

[uredi] Literatura

• Narodna enciklopedija (1927 g.), članak D. Popovića;
• N. Milutinović, Naše varoši, l (1922);
• B. Jankulov, Priloker, Istorija grada Pančeva (1925).

[uredi] Vanjske poveznice

• Službene stranice općine Pančevo
• Stranica Pančeva