Septimije Sever
Izvor: Wikipedija
Septimije Lucije Sever (Leptis Magna, 11. travnja 146. - Eboracum, 4. veljače 211.), rimski car.
Panonske legije su ga proglasile carem poslije ubojstva cara Publija Helvija Partinaksa 193. godine. Sever je krenuo na Rim i na taj način osigurao svoj izbor u Italiji. U svom pohodu na istok, pobjedio je protupretendenta Gaja Pescenija Nigera i u šestom partskom ratu osvojio Mezopotamiju. U međuvremenu je suzbio pobunu Decima Klodija Albina, suvladara u Britaniji, Galiji i Hispaniji.
Tijekom svoje vladavine proveo je veliki broj značajnih reformi u vojsci. Raspustio je dotadašnju, vrlo ujecajnu pretorijansku gardu, i osnovao novu od pouzdanih bivših vojnika iz podunavskih legija. Dopustio je izgradnju kanaba, naselja vojničkih obitelji, u blizini vojnih logora rimske vojske, dopustio vjenčanje rimskim vojnicima i omogućio je vojničko napredovanje svakog vojnika bez obzira je li on bio rimski građanin ili ne. Umanjio je moć senata i prenio prava odlučivanja na carev savjet.
Bez obzira na svoju okrutnost koja je postala poznata zbog pogubljivanja neprijatelja, Septimije Sever je bio čovjek sa smislom za humor što nam dokazuju ove dvije anegdote:
Nakon dolaska na vlast s ciljem poštivanja prema prethodnicima svojem imenu i prezimenu Sever je dodao ono Antonina Pija. Čuvši za tu vijest jedan rimski senator mu je pristupio bez ikakve posljedice s čestitkom:"drago mi je da si napokon našao oca"
U drugoj anektodi Sever je presjedao sudom tijekom suđenja radi vojne pobune protiv cara. Optuženi se branio riječima: "Ja sam se pobunio kada i ti Severe samo si ti prije stigao do Rima". Na tu obranu Sever je odgovorio oslobađajućom presudom zbog nevinosti optuženog.
| Prethodnik: | Rimski carevi | Nasljednik: |
| Didije Julijan | Karakala |
