Turski narodi

Izvor: Wikipedija

Alp-Arslan (1064 - 1072), utro je put prodora Seldžuka u Anatoliju potukavši 1071. Bizantince kod Manzikerta.

Turski narodi.- Ime narodima koji govore jezicima turske grane altajske porodice jezika. Povijesno i jezično povezuje ih se sa starim narodima što su ih Kinezi nazival i T'u-chüeh, koji su u 6. stoljeću utvrdili carstvo što se od Mongolije i i sjeverne granice Kine prostiralo do Crnog mora. -Turske narode danas povezuje Islam, isključujući otuda jedino sibirske Jakute i Čuvaše u području Volge. Turske narode geografski danas dijele na dvije glavne grane ,zapadne i istočne. Zapadne Turke zastupaju turski narodi jugoistočne Europe i područja jugozapadne Azije, u Anatoliji i sjeverozapadnom Iranu. Istočna grupa Turaka naseljena je u središnjoj Aziji, u Kazahstanu i Ujgurskoj Autonomnoj Regiji. -O samom porijeklu Turaka malo je poznato. Kineski dokumenti iz 6 stoljeća spominju carstvo T'u-chüeh koje se sastoji od dva dijela, a dijele ih na Sjeverne i Zapadne Turke. Carstvo dolazi u 7 stoljeću pod vlast dinastije T'ang, ali su se sjeverni Turci oslobodili Kineza i očuvali samostalnost do 744. Najstariji turski zapisi (orhon) iz 8. stoljeća opisuju ovo carstvo kao konfederaciju turskih plemena, i to Oguze; Ujgure duž Selenge u sadašnjoj Mongoliji; Kirgize duž Jeniseja u središnjoj Rusiji. Oguzi uskoro počinju migraciju na zapad, u Iran i Afganistan. U Iranu oguska plemena poznata kao Seldžuci (Seljuks) stvaraju u kasnom 11. stoljeću carstvo, što se prostire od Amu Darye do Perzijskog zaljeva, i Inda na zapad do Mediterana. Godine 1071. seldžučki sultan Alp-Arslan potuće bizantsko carstvo u bici na Manzikertu, i oslobodi tako prolaz za nekoliko milijuna Oguza u Anatoliju. Tu se uskoro jedan poglavica osamostali i osnuje u ranom 14. stoljeću otomasko carstvo, njegovo ime bilo je Osman. Turci što naseliše Anatoliju, i kasnije se raširiše i na Balkan, postadoše poznati po Osmanu, Osmanlijama. Danas ove Osmanlije, kao utemeljitelje turske države, nazivamo imenom Turci.

Jakut na konju. Jakuti su turski narod, što se tiće jezika. Porijeklo im je međutim nepoznato.

-Na Dalekom istoku, u Središnjoj Aziji, Ujguri su istjerani iz Mongolije. Prije se tu vodila borba među turskim plemenima, za kontrolu nad Mongolijom. Ujguri se tada u 9. stoljeću naseliše u sadašnji Xinjiang u sjeverozapadnoj Kini. Dio Ujgura odlazi na zapad u sadašnji Uzbekistan, gdje su nomadsko stočarstvo zamijenili za sjedilački život. Ovi ljudi postadoše ovdje poznati kao Uzbeci.

Mongolsko osvajanje koje počinje u ranom 13 stoljeću prouzročilo je niz pokreta turskih naroda što se nastavilo više stoljeća. Kipčaki (Kipchaks) iz područja Irtiša polaze na jugozapad kroz Kazahstan i nastaniše se u sadašnjoj jugozapadnoj Rusiji. Mongolska najezda uništi ih, a pade i posljednji ostatak nekad moćnog seldžučkog carstva na tlu Irana. –Ipak Džingis Kan umire (1227) a njegovo carstvo se podijeli, što rezultira procesom islamizacije i turkifikacije Mongola van mongolskog područja. Njihov utjecaj slabi, a raste moć Turaka u Središnjoj Aziji. Jedan od turskih vođa, Timur, bio je sposoban da u kasnom 14. stoljeću proširi svoju vlast preko većine jugozapadne Azije. Tek u 15 stoljeću, ruska ekspanzija prema Kaspijskom jezeru tjera Turke istočno, u sadašnji Kazahstan. Danas ih poznajemo kao Kazahe.

Turci.

Zbog procesa migracija, osvajanja, mješovitih brakova i asimilacija, mnogi su turski narodi sadašnje Središnje i Jugozapadne Azije miješanog porijekla. Nakon Ruske revolucije 1917. turski narodi počinju stvarati začetke budučih nacionalnih zajednica ,to su Kazahstan, uzbekistan, Kirgizija i Turkmenija.

Najbrojniji turski narodi nakon Turaka iz Turske su Uzbeci, danas nastanjeni u Uzbekistanu i Afganistanu. Njihovo ime došlo je po Öz Begu, najvećem kanu Zlatne Horde. –Druga velika grupa su Kazahi (Kazakhs), što nastadoše od Kipčaka, dijela Zlatne Horde. Većina živi u Kazahstanu, a ima ih i u Xinjiangu i Gansuu u Kini. –Kirgizi, čije je porijeklo nejasno, žive u Kirgiziji, ima ih i u Afganistanu i zapadnoj kini. –Turkmeni ili Turkomani bijahu do 1924. nomadska plemena bez političkog jedinstva. Danas žive u Turkmeniji, a također ih ima i u Afganistanu, Iraku, Siriji i Turskoj . –Azeri su iz Azerbajdđana i Irana, porijeklom su od Oguza . –Karakalpaci, srodni Kazahima, žive u Uzbekistanu. –Tatari su podijeljeni na cijeli niz lokalnih grupa, a državno između Rusije i Ukrajine. Porijeklom su od Kipčaka, a imaju moguće i bugarskog elementa. –Baškiri su rasipani istočnom europskom Rusijom, danas imaju vlastitu republiku u Rusiji. Jezik im je čisto turski. –Karačajci i Balkari sa Kavkaza nepoznatog su porijekla. –Jakuti iz Sahe su nepoznatog porijekla, zbog jezika svrstavani su u Turke. –Ujguri čine prevladavajuću većinu u Xinjiangu ali ih ima i u srednjoazijskim republikama.

[uredi] Osnovna podjela

(4 glavne grane);

A) Sjeveroistočni; B) Sjeverozapadni (Kipčaci); C) Jugoistočni; D) Jugozapadni (Oguzi).

• 1. Afšari (Afshars).- najraštrkanija grupa Turaka u Iranu, oko 100,000, po jeziku su srodni Azerima. Žive na obalama jezera Urmia kod Zanjana; duž granice Kurdistana; južno od Kermana i u Khorasanu. Nemaju nikakvog političkog jedistva, ipak svi se nazivaju imenom Afšari i razlikuju svoje pojedine grupe od ostalih Turaka ili ne-Turaka.
• 2. Altajci (Ojroti). Rusija, u planinama Altaj i Alatau, nekoliko pelemna: Teleuti, Telengi, Ojroti
• 3. Aynu (Ainu, Abdal).- Kina. 5,000. Ne smiju se pobrkati s narodom Ainu na Sahalinu i Hokaidu.
• 4. Azeri (Azerbajdžanci, Azerbejdžanci). – Azerbajdžan, Iran (šijiti).
• 5. Balkari (Balkars). Rusija. ogranak Karačajaca. Žive u Kabardino-Balkariji s nesrodnim Kabardincima. 1944. deportirani u Sibir zbog kolaboracije s nacistima. 1957. vraćaju se konačno kući. U 15. stolčjeću oni i Kabardinci (ne svi) primili su islam od Krimskih Tatara i Otomanskih Turaka.
• 6. Baškiri (Baškorti; Bashkirs), u Baškortostanu, Rusija.
• 7. Čagatajci.- Turkmenija
• 8. Čulimski Tatari. Rusija
• 9. Čuvaši.- govore poseban turski, vjeruje se da su istog porijekla kao suvremeni Bugari. U Čuvaškoj republici, Rusija
• 10. Dolgani. Rusija
• 11. Gagauzi. –Moldova (153,000; 1989.), Ukrajina, Rumunjska, Bugarska. Potomci Seldžuka.
• 12. Hakasi (Abakanski Tatari; Khakass).- Rusija, u Autonomnoj oblasti Hakasiji. Plemena: Sagajci, Beljtiri, Kiziljci.
• 13. Horasanski Turci (Khorasan Turks). Iran.
• 14. Ilsavan (Shahsavan, Shahseven). Kolektivno ime za oko 50 plemena u Istočnom Azerbajdžanu, Iran. Oko 100,000, stočari i nomadi. Ljeti vode stoku na ispašu po visokim padinama Sabalana, dok se zimi spuštaju na Dasht-e Moghan, kod rijeke Aras, koja čini granicu između Rusije i Irana.
• 15. Jakuti. Rusija. Nastali miješanjem lokalnih i turskih plemena
• 16. Juruci.- Balkan (Makedonija), Turska.
• 17. Kajari (Qajars). Čine malenu tursku enklavu među Mazanderanima u Iranu. Tek nešto ih je stalno-naseljenih, ostali su nomadski stočari.
• 18. Karačajci . Rusija, u Karačajevo-Čerkeškoj republici. Muslimani su. Kao i Balkarci bili su deportirani u središnju Aziju tokom rata.
• 19. Karakalpaci. Uzbekistan.
• 20. Karagasi (Tofalari, Sajanski Samojedi). –turcizirani Samojedi, Rusija.
• 21. Karaim .- Turska grupa u Litvaniji.
• 22. Karapahi (Karapakhs). Manje tursko pleme nastanjeno u Iranu u Khorasanu i duž južne obale jezera Urmia.
• 23. Kašgai (Qashqais).- Iran, konfederacija od nekoliko (većinom šijitskih) plemena Turaka u provinciji Fars; 250,000. Od 1960. mnogi su naseljeni po selima i gradovima.
• 24. Kazahi (Kazaki). Kazahstan. Oni su nastali odvajanjem od Uzbeka. Sadašnji Kazahi formirali su se sredinom 15. stoljeća. Prvi vođa bio im je Khan Kasym (rvladao od 1511-23), koji je ujedinio kazačka plemena.
• 25. Khalaj Turci. –Iran, 17,000
• 26. Kirgizi. Kirgizija; 3,000 u Afganistanu (na Pamiru), većina 1978. pobjegla u Pakistan nakon što su sovjetske i afganske trupe upale u Wakhan. Žive u jurtama.
• 27. Krimski Tatari.
• 28. Kumici (Kumiki).-sjeverni Dagestan , Rusija. Potomci srednjoazijskih Kipčaka .
• 29. Nogajci. Rusija. Crni i Bijeli. U stepama Dagestana (jedna grupa) i druga u Stavropoljskom kraju. Govore različite jezike .
• 30. Salar Ujguri.- Kina.
• 31. Šori (Shor).- Rusija.

32. Tatari. U Tatarstanu (3,8 milijuna), Rusija. Jezik pripada grupi Kipčak. sastoje se od više velikih grupa rasipanih po Rusiji i Ukrajini.

• 33. Turci.- Turska.
• 34. Turki. –Kina. Ogranak Gagauza. 30 domaćinstava.
• 35. Turkmeni (Turkomani). Tukmenija; u Afganistanu 12 plemena, 200,000 (1990). U Iranu žive u kraju zvanom Turkoman Sahra, 250,000 (1986). -Oni su porijeklom od srednjovjekovnih Oguza čija je pradomovina bila u Mongoliji i oko jezera Bajkal, bili su konfederacija poznata kao Devet Oguz ('Nine Oguz'). Od 10. stoljeća oni se već nalaze u Kazahstanu sjeverno od Aralskog jezera. Ime im se prvi puta spominje u izvorima iz 10.tog stoljeća. Klanski vođa Seljuk osniva dinastiju i carstvo koje nosi njegovo ime a srž mu čine oni elementi Oguza što migriraju južno u Afganistan i Iran. Središte carstva bilo je u Iranu. Otuda se dijelovi Oguza šire u sadašnji Azerbajdžan i Anatoliju.
• 36. Tuvinci ili Tuva. Rusija, 314,000 (1995), u Tuvi.
• 37. Ujguri. Žuti (Zapadni), Istočni.
• 38. Urumi.- Ukrajina.
• 39. Uzbeci. Afganistan, 1.3 milijuna; Uzbekistan, Tajikstan, Turkmenistan i manja grupa u Iranu (Khorasan), u susjedstvu plemena Karapaha.

[uredi] Vanjske poveznice

• Turkic peoples
• The Turkic Peoples Of Central Asia