Wilhelm Keitel

Izvor: Wikipedija

Wilhelm Bodewin Johann Gustav Keitel
22. rujna 1882. - 16. listopada 1946.
Wilhelm Bodewin Johann Gustav Keitel
Mjesto rođenja	Helmscherode, Njemačka
Mjesto smrti	Nürnberg, Njemačka
Odanost	Njemačka
Stranka	NSDAP
Služba u vojsci	1901.-1945.
Bitke i ratovi	Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat

Wilhelm Bodewin Johann Gustav Keitel (Helmscherode, 22. rujna 1882. - Nürnberg, 16. listopada 1946.), njemački generalfeldmaršal, stariji vojni vođa Njemačke u Drugom svjetskom ratu.

[uredi] Rani Život

Wilhelm Bodewin Johann Gustav Keitel rođen je 22. rujna 1882. u mjestu Helmscherode, Grofovija Brunswick, Njemačko Carstvo kao sin Carla Keitela, zemljoposjednika, i njegove supruge Apollonie Vissering. Nakon što je završio školovanje u Göttingenu, krenuo je na ostvarivanje vojene karijere 1901., te je postao Fahnenjunker (Kadetski časnik). Wilhelm Keitel je 1909. oženio Lisu Fontaine, kći bogatog zemljovlasnika. Zajedno su imali šestero djece, od kojih je jedno umro u ranom djetinjstvu. U Prvom svjetskom ratu Keitel je služio na Zapadnoj fronti. U rujnu 1914. tijekom borbe u Frandriji, Keitel je zadobio ozbiljnu ozljdeu podlaktice.

Oporavio se i 1915. poslan je u Viši njemački generalštab. Nakon I. svjetskog rata Keitel je ostao novonastalom Reichswehru, te je igrao ulogu u organizaciji Freikorpsa na poljskoj granici. Keitel je također služio kao divizijski časnik generalštaba i predavao je 2 godine u vojonoj školi u Hanoveru.

U drugoj polovici 1924. Keitel je premiješten u Reichswehrministerium (Ministarstvo obrane). Ubrzo je unaprijeđen na poziciju šefa organizcijskog odjela. Tu je poziciju tadržao i nakpon dolaska Hitlera na vlast 1933. keitel je 1935., na preporuku Wernera von Fritscha, postao vođa i zapovjednik novonastalog Wermachta.

General Keitel potpisuje predaju Njemačke

[uredi] OKW i Drugi svjetski rat

Godine 1937., Keitel je unaprijeđen u generala, a iste te godine, i to malo prije početka afere Blomberg-Fritsch i zamjene Reichskriegsministeriuma sa OKW-om, Keitel je postavljen na poziciju šefa OKW-a. To nije bilo nikakvo političko posavljanje, dapače sam Blomberg je Hitleru rekao: "On je samo čovjek koji vodi moj ured". To je Hitleru itekako išlo na ruku. Nakon završetka Francuske kampanje 1940., Keitel je unaprijeđen u generalfeldmaršala, kao i još nekolicina Hitlerovih generala.

Tijekom Drugog svjetskog rata, Keitel se pokazao kao slab i oprezan: pokušao je nagovoriti Hitlera da odustane od invazije na Francusku i protivio se Operaciji Barbarossa. Oba puta se suprostavio Hitleru ososbno i tražio je ostavku: Führer mu ju je odbio dati. Godine 1942. ponovno se suprotstavio Hitleru, i to kako bi branio feldmaršala von Lista, čija se vojska pokušavala izvući od besmislene i krvave borbe na Kavkazu. Keitelova obrana von Lista bila je zadnji čin u kojem se on suprotstavio Hitleru, jer od tada više nije imao primjedbu niti na jednu Führerovu naredbu, niti mu je proturiječio. Njegove su mu se kolege zbog svega toga obračale sa Lakaitel (Mali ulizica). Potpisao je mnoge zapovjedi sumnjivog legaliteta pod zakonima rata, od koji je najpoznatija ozloglašena Komesarova zapovijed, i dao Himmleru slobodne ruke u provođenju svoje rasne politike i provođenju terora u osovojenim Ruskim teritorijima. Također je pozanta njegova zapovijed o ubijanju svih zarobljenih Francuskih pilota, članova Normandsko-Niemenske jedinice, koji su se borili u ili za Sovjetski Savez, umjesto da ih se tretira kao ratne zarobljenike. Keitel je također bio instrumentalan u zataškavanju prevrata koji se trebao dogoditi nakon srpanjske urote 1944., čija je zadaća bila da ubije Hitlera i promjeni trenutnu hijerarhiju u vojsci. On je također sjedio u Sudu časti koji je predao mnoge časnike, uključujući i feldmaršala von Witzlebena, Freislerovom ozloglašenom Volksgerichtshofu.

[uredi] Nakon Drugog svjetskog rata

Dana 8. svibnja 1945., general Keitel je potpisao njemačku predaju Crvenoj Armiji. Četiri danan nakon toga, Keitel je uhićen i poslan pred Međunarodni Vojni Sud, gdje je osumnjičen da je počinio sljedeće zločine: urota za počinjenje zločina protiv mira, ratni zločini i na kraju zločini protiv humanosti. MVS je odbio Keitelovu obranu da je on samo pratio naredbe u suglasju sa Führerprinzipom. U skladu s odbijanjem, on je optužen po svim točkama optužnice. Da bi pojačali dojam kriminalne, a ne vojne, prirode Keitelovih djela, Saveznici su odbili njegov zahtjev za strijeljanjen te su ga umjesto toga objesili. Njegove posljednje riječi su bile:

„Pozivam Svemoćnoga Boga da ima milosti prema Njemačkom narodu. Više od 2 milijuna vojnika otišlo je u svoju smrt za domovinu prije mene. Sada slijedim svoje sinove - sve za Njemačku.“

({{{2}}})

[uredi] Zanimljivosti

U filmu Hitler: Konačni pad Wilhelma Keitela igra Dieter Mann.
Wilhelm nije u nikakvoj rodbinskoj vezi sa Oscarovcem Harveyem Keitelom.
Kao vojnom službeniku, Keitelu je bilo zakonom zabranjeno pridružiti se NSDAP-u. Nakon uspjeha na ruskoj fronti, sam Hitler (koji je htio povezati vojni i politički uspjeh) mu je uručio "Zlatno" (Počasno) članstvo u NSDAP-u. Godine 1944., zakon o tome je promijenjen i vojni sulžbenici su poticani da se pridruže NSDAP-u. Keitel je izjavio da je to i formalno napravio na Nürnberškom procesu, no nikad nije službeno primljen u stranku. Wilhelm Keitl je jedna od samo dvije osobe koje su dobile počasno članstvo u stranci.