Indoeuropske rěče
Z Wikipedije, swobodneje encyklopedije
Indoeuropska rěčna swójba je skupina rěčow, kotrež so su hromadźe wuwiwali w rozsahnych kónčinach Euroaziji z předpokładaneje indoeuropskeje prarěče. Za ćežišćo a kónčinu nastaća prarěče so měja stepy w dźensnišej juhozapadnej Ruskej a Ukrainje.
Indoeuropskimi rěčemi rěči wjace hač 2,5 miliardy ludźi (přemóžaca wjetšina Europy, Aziji wot wuchodneje Turkowskeje po Indisku (kromje južnych dźělu Indiskej, hdźe dominuja drawidiske rěče), Amerika, Awstralska a Južnoafriska republika).
Studijom indoeuropskich rěčow so zaběra indoeuropeistika, disciplina přirunowaceho rěčespyta.
[wobdźěłać] Indoeuropska swójba - dźělenje
- anatolske rěče (mortwe)
- indoiranske rěče
- grjekšćina
- italicke rěče
- keltiske rěče
- germanske rěče
- armenšćina
- tocharske rěče (mortwe)
- balto-słowjanske rěče
- albanšćina
- illyrske rěče (mortwe)
- venetšćina (mortwa)
- liburnšćina (mortwa)
- messapšćina (mortwa)
- paionšćina (mortwa)
- thrakšćina (mortwa)
- dakšćina (mortwa)
- antiska makedonšćina (mortwa)
- liguršćina (mortwa)