Nominativ
From Wikipedia
Nominativ (lat. nominare = imenovati) padež je koji u mnogim jezicima, uključujući srpskohrvatski, označava vršitelja radnje, nositelja zbivanja, stanja ili osobine, nasuprot drugim padežima. Nominativ se često naziva i "prvi" padež. Pojmovi se u rječnicima nalaze redovno u nominativu.
U srpskohrvatskom nominativ odgovara na pitanje tko? ili što? Nominativ je, uz vokativ, samostalan padež.
[uredi - уреди] Služba
Nominativ i njegova služba:
- najčešće subjekt
- Marko je došao.
- Bijeli je cvijet procvao.
- Došli su gosti.
- dio imenskog predikata
- On je bio mudar.
- To nije moj konj.
- Vrata su otvorena.
- uz neke glagole (postati, zvati se, ostati, činiti se, biti i dr.), nominativ služi kao i predikatni proširak (na njegovo mjesto u ovim slučajevima ponekad može doći i instrumental)
- Postao je liječnik.
- Zovem se Bond.James Bond.
- Bio je učitelj.
- s veznicima kao i nego nominativ može biti priložna oznaka načina
- Odjeknulo je kao bomba.
- To nije bio Marko, nego Maja!
- Izgledala je kao vila.
- kao pridjevska dopuna
- Dobar kao kruh.
- zajedno s veznikom kao može imati i službu priložne oznake vremena
- Još kao dijete nije volio to jesti.
- atribut i apozicija kad god se odnose na imenicu u nominativu
- Bila je tu i Janja, Ivanova žena, vrlo ozbiljna osoba.
- izvan rečenice nominativ služi za imenovanje bića, stvari, pojava
- hrast lužnjak, Hrvatska, mliječna čokolada, Hrvoje Horvat, Jadransko more, Požeška kotlina
[uredi - уреди] Glasovne promjene u nominativu
| Jednina | Množina |
| vuk | vuci (vukovi) |
| dječak | dječaci |
| prilog | prilozi |
| kruh | krusi |
Neke imenice u nominativu množine muškog roda imaju dugu množinu (nastavci su -ovi, -evi: vuk - vukovi, duh - duhovi), a neki imaju kratku (-i: duh - dusi, vuk - vuci), a neki i dugu i kratku što znači da mogu biti duhovi i dusi, vukovi i vuci.
| Padeži srpskohrvatskog jezika |
|---|
| nominativ | genitiv | dativ | akuzativ | vokativ | lokativ | instrumental |
