Srpskohrvatski jezik
From Wikipedia
|
Srpskohrvatski ili hrvatskosrpski je ime jezika iz zapadne grupe južnoslovenskih jezika.
Srpskohrvatski je bio jedan od zvaničnih jezika Jugoslavije (druga dva su bili slovenački i makedonski). I dalje se koristi, pod drugim imenima i standardima, u današnjoj Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori Hrvatskoj i Srbiji, dok stanovnici Makedonije i Slovenije donekle i dalje razumeju jezik. Jezik takođe govore manjine iz bivših jugoslovenskih republika u Austriji, Mađarskoj, Albaniji, Italiji, Rumuniji itd.
Sadržaj/Садржај |
Kontroverzno ime
Ime srpskohrvatski je kontroverzno zbog istorijskih i političkih razloga, kao i zbog različitih tumačenja reči jezik.
Genetskolingvistička točka gledišta
Sa genetskolingvističke točke gledista, srpskohrvatski je nastao od neoštokavskog dijalekta koji razvili slavinizirani Vlasi iz Hercegovine i Crne Gore, i smatrao se jednim jezikom sa dve međusobno razumljive varijante: zapadni (hrvatski, tada hrvatskosrpski) i istočni (srpski, tada srpskohrvatski). Ovakav stav je bio dominantan od 1870. godine do 1960-ih. Korištenje nacionalnih imena za varijacije nije bilo prilagođeno bosanskim Muslimanima (Muslimanima po nacionalnosti), niti je generalno korištenje reči srpskohrvatski umjesto hrvatskosrpski odgovaralo Hrvatima.
Genetska lingvistika se uglavnom bavi dveju karakteristikama: porijeklom jezika i međusobnim razumjevanjem između jezika. Prema ovim kriterijima, na primjer govorni hindu i urdu su jedan jezik, kao i bugarski i makedonski.
Sociolingvistička točka gledišta
Sociolingvistička situacija je kompleksnija. Tijekom povijesti, narodni, književni i pisani jezik ove regije se razvijao u više grupa nezavisno.
Sredinom devetnaestog veka, hrvatski i srpski pisci i lingvisti su odlučili da koriste najrasprostranjeniji štokavski dijalekt kao osnov za književni jezik. Zbog toga su se razvila dva standardna jezika, stvarajući jezik s dve varijacije, nazvan srpskohrvatski i hrvatskosrpski.
Nakon etničkih tenzija sedamdesetih godina dvadesetog veka, a naročito nakon raspada Jugoslavije i rata koji ga je pratio, većina je odlučila da zovu svoj jezik srpski, hrvatski ili bosanski, zavisno od etničke ili regionalne pripadnosti.
Službena imena
Većina ljudi koji se mogu klasificirati kao maternji govornici srpskohrvatskog ne smatraju da pričaju taj jezik, već:
- Bošnjaci u Bosni i Hercegovini zovu svoj jezik bosanskim', dok kod Srba i Hrvata postoje podijeljenja mišljenja o imenu bosanskog jezika. Naime, određeni broj srpskih lingvista bosanski jezik naziva bošnjačkim, ali Ministarstvo obrazovanja Srbije, koristi termin bosanski. Skupina hrvatskih lingvista predvođenih Daliborom Brozovićem koriste naziv bošnjački, dok skupina slavista predvođena Zvonkom Kovačem, smatra da se bosanski jezik treba nazivati njegovim izvornim imenom.
- Hrvati u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zovu svoj jezik hrvatskim.
- U Crnoj Gori, jezik se zvanično i većinski zove srpski, ali postoji pokret za promenu imena u crnogorski.
- Srbi u Srbiji i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini zovu svoj jezik srpskim.
Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) je razvila dve klasifikacije:
- srpski - UDC 861, akronim sr.
- hrvatski - UDC 862, akronim hr.
dok se za srpskohrvatski koristi UDC 861/862, akronim sh. Takođe, ISO 639 standard opisuje bosanski kao jezik s akronimom bos ili bs.
Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju smatra jezik koji naziva BHS (bosanski-hrvatski-srpski) maternjim jezikom svih Bosanaca, Hrvata, Crnogoraca i Srba.
Govornici hrvatskosrpskog / srpskohrvatskog u Hrvatskoj
Prema zvaničnim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS: Stanovništvo prema materinskom jeziku...) na popisu stanovništva Hrvatske 2001. godine 2.054 stanovnika (0,05 %) izjasnilo se da im je materinski jezik hrvatskosrpski, a 4.961 građanin (0,11 %) da im je materinski jezik srpskohrvatski, što znači da ukupno 7.015 stanovnika Hrvatske (0,16 %) za svoj materinski jezik smatra hrvatskosrpski odn. srpskohrvatski. (Za usporedbu: na istom popisu samo 44.629 stanovnika se izjasnilo da im je materinski jezik srpski, iako ih se preko 200.000 izjasnilo da su srpske nacionalnosti.)
Broj govornika hrvatskosrpskog odnosno srpskohrvatskog bio bi i veći da (bar neki) popisivači nisu odbijali da upišu takve nazive, tvrdeći da oni nisu predviđeni i da ih ne smiju upisati.
Dijalekti
Srpskohrvatski jezik ima tri osnovna narečja, koja su nazvana prema upitnoj zamenici koja se razlikuje u svakom od njih. Čakavsko narečje koristi upitnu zamenicu ča, kajkavsko narečje koristi kaj, a štokavsko narečje koristi što ili šta. Narečja kao što je torlačko narečje nisu prepoznata u ovoj klasifikaciji.
Takođe, postoje tri osnovna načina za zamenjivanje u govoru i pisanju protoslovenskog samoglasnika jat. U okviru čakavskog narečja obično se koristi samoglasnik i za zamenjivanje jata (tzv. ikavski izgovor), dok se u nekim čakavskim govorima koriste i samoglasnik e (ekavski izgovor), kao i samoglasnička grupa ije odnosno je (ijekavski izgovor). Kajkavsko narečje obično zamenjuje jat samoglasnikom e, dok je štokavsko, poput čakavskog, podeljeno na govore koji koriste samoglasničke grupe ije i je (ijekavski), samoglasnik e (ekavski) i samoglasnik i (ikavski).
Izražavanje jata
Protoslovenski samoglasnik jat je vremenom izmenjen i sada se izražava na tri različita načina u srpskohrvatskom jeziku:
- u govorima koji koriste ekavski izgovor, jat postaje e.
- u govorima koji koriste ikavski izgovor, jat postaje i.
- u govorima koji koriste ijekavski ili jekavski izgovor, jat postaje ije ili je, u zavisnosti od toga da li je samoglasnik dug ili kratak.
Na primer:
| Prethodnik | ekavski | ikavski | ijekavski |
|---|---|---|---|
| vrěme | vreme | vrime | vrijeme |
| lěp | lep | lip | lijep |
| děvojka | devojka | divojka | djevojka |
| věran | veran | viran | vjeran |
| selo | selo | selo | selo |
| trěbati | trebati | tribati | trebati |
| grějati | grejati | grijati | grijati |
Prva dva primera uključuju dugačke samoglasnike, a treći i četvrti primer kratke.
Pritom, (i)jekavski izgovor ne zamenjuje jat koristeći samo samoglasničke grupe ije i je, već koristeći i samoglasnike i i e. Po pravilu, jat se u ijekavskim govorima zamenjuje na četiri načina:
- sa ije, ako je samoglasnik dug (dijete, mlijeko, vrijeme)
- sa je, ako je samoglasnik kratak (djeca, mlječni)
- sa i, ako se iza toga nalazi neki drugi samoglasnik, ili suglasnici lj i đ (vidio, volio, priđašnji)
- Ako se ispred jata nalazi r, a samoglasnik je dug, onda će se jat zameniti sa ije (rijeka, naprijed, brijeg). Međutim, ako je samoglasnik kratak, gleda se šta se nalazi ispred r. Ako je ispred r neki samoglasnik, ili je r na početku reči, jat se zamenjuje sa je (rječni, ostarjeli). A ako je ispred r neki suglasnik, jat se zamenjuje sa e (ispred, bregovi).
Treba napomenuti da je jat uvek pod akcentom ili posleakcenatskom dužinom. Međutim, ako je u pitanju jednosložna reč koja ima dugi akcenat, jat će se zameniti sa ije (npr. vijek, brijeg, svijet). Onda će se pojaviti dva sloga (vi-jek, bri-jeg, svi-jet), a pošto akcenat po pravilu ne može stajati na poslednjem slogu u reči, premestiće se na prethodni slog, pa će biti naglašeno i iz samoglasničke grupe ije, umesto e kako bi trebalo.
Pisma
Tokom istorije, ovaj jezik je bio pisan koristeći više pisama:
- razne varijante latinskog i grčkog alfabeta.
- glagoljica
- ćirilica
- arapsko pismo
Danas se koriste latinica i ćirilica. Latinica je u upotrebi na svim prostorima gde se govori srpskohrvatski, dok je ćirilica jedna od dva pisma koja se koriste u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
Svako slovo iz jednog pisma odgovara samo jednom slovu iz drugog pisma.
Latinica prema ćirilici
A a B b C c Č č Ć ć D d Dž dž Đ đ E e F f G g H h I i J j K k А а Б б Ц ц Ч ч Ћ ћ Д д Џ џ Ђ ђ Е е Ф ф Г г Х х И и Ј ј К к
L l Lj lj M m N n Nj nj O o P p R r S s Š š T t U u V v Z z Ž ž Л л Љ љ М м Н н Њ њ О о П п Р р С с Ш ш Т т У у В в З з Ж ж
Ćirilica prema latinici
А а Б б В в Г г Д д Ђ ђ Е е Ж ж З з И и Ј ј К к Л л Љ љ М м A a B b V v G g D d Đ đ E e Ž ž Z z I i J j K k L l Lj lj M m
Н н Њ њ О о П п Р р С с Т т Ћ ћ У у Ф ф Х х Ц ц Ч ч Џ џ Ш ш N n Nj nj O o P p R r S s T t Ć ć U u F f H h C c Č č Dž dž Š š
