Либански рат 2006.

Из пројекта Википедија

Libanski rat 2006.

Izrael bombarduje jug Libana

Vreme:	12. jula – 18. avgust 2006.
Lokacija:	Liban i severni Izrael
Uzrok rata:	Otmica 2 izraelska vojnika
Rezultat:	Prekid vatre
Promene u teritoriji:

Sukobljene strane

Izrael

Hezbolah

Zapovednici

Den Haluc
Udi Adam
Amir Perec

Hasan Nasralah

Jačina

Gubici

119

250

{{{podaci}}}

Libanski rat 2006. (ili Drugi libanski rat) je serija vojnih intervencija u Libanu i sjevernom Izraelu koja je eskalirala nakon što je Hezbolah 12. jula 2006. upao u sjeverni dio Izraela i oteo dva vojnika.

[уреди] Povod

12. jula 2006. Hezbolah je upao u sjeverni dio Izraela, ubio 8 vojnika i oteo dva kako bi ih iskoristio za zamjenu za zarobljene palestinske zatvorenike. Izrael je već par sati kasnije umarširao u Liban, a ministar Ehud Olmert je izjavio da takvu akciju smatra "objavom rata s Libanom" koja će imati "ozbiljne posljedice". Neki stručnjaci smatraju da je Hezbolah izveo otmicu na sjeveru Izraela kako bi skinuo pritisak s Gaze, koja je žestoko bombardovana na jugu Izraela gotovo dve nedelje ranije.

[уреди] Taktika Izraela

Vođa Hezbolaha Hasan Nasralah je izjavio da "Izraelci sanjaju ako misle da će uspjeti osloboditi svoja dva vojnika bez pregovora i razmjene zarobljenika". Na to su Izraelski vojni oficiri zaprijetili Libanu da će "vratiti sat 20 godina unatrag" i da je "cijeli Liban meta". Izrael je 13. jula vojnim brodovima izveo blokadu luka Libana, izolovavši ga s mora. Uz to je bombardovao bejrutski međunarodni aerodrom (jedini u zemlji), izolovavši državu i iz vazduha. Potom su nastavljena bombardovanja koja su napala i uništila autoput prema Damasku, mostove, energetsku stanicu, TV stanicu, južno predgrađe Libana (uporište Hezbolaha) te kuću Hasana Nasralaha. Nasralah je potom upozorio Izrael da je "podcijenio Hezbolah", objavivši "otvoren rat koji će se preseliti na cijeli Izrael, sve do Haife pa i dalje". U sljedećih pet dana Hezbollah je izbacio oko 700 raketa na sjeverni Izrael, natjeravši stanovnike da se sakriju u bunkerima, a pogođen je i grad Haifa, u kojem je poginulo 8 civila. 15. i 16. jula izraelski avioni su na jugu Libana izbacili letke kojima upozoravaju civile da napuste područja koja će se naći u okviru vojne intervencije. Hiljade ljudi, među njima i velik dio stranaca, napustilo je Liban i otišlo u Siriju. Libanski predsjednik Emile Lahud 16. jula je izjavio da je Izrael upotrijebio zabranjeno hemijsko oružje, bombe sa bijelim fosforom, u bombardovanju nekih meta.

[уреди] Osude

Međunarodna zajednica osudila je novu eskalaciju nasilja na Bliskom istoku. Francuski predsjednik Žak Širak nazvao je izraelske akcije "pretjeranima", dodavši kako ne zna "što je smisao uništavanja civilne infrastrukture". Američki predsjednik Džordž Buš svalio je krivicu za krizu na Hezbolah, dodavši kako se "Hezbolah mora razoružati ako se očekuje mir", da "Izrael ima pravo braniti se" i da "se mora naterati Sirija da utiče na Hezbolah kako više ne bi pravio sranja", a usput je uputio i oštre riječi Siriji i Iranu, koje je optužio za finansiranje Hezbolaha i širenja mržnje. Ruski predsjednik Vladimir Putin takođe je izjavio da je Hezbolah kriv za sukob i pozvao na oslobađanje izraelskih vojnika, ali je i dodao kako je Izrael upotrijebio "pretjeranu silu" i pozvao na prekid vojnih akcija. Na skupu G8 16. jul objavljena je zajednička izjava koja osuđuje provokacije Hezbolaha, ali i poziva Izrael da smjesta prekine svoje operacije u Libanu. Kofi Anan pozvao je na osnivanje međunarodne stabilizacione grupe UN-a koja bi trebala smiriti situaciju.

[уреди] Žrtve

Karta područja sukoba u Libanu i Izraelu

Do 16. jul u Izraelu je poginulo 12 vojnika i 12 civila, dok je ranjeno oko 500 civila (56 teško). U Libanu je poginulo najmanje 9 pripadnika Hezbolaha, 11 vojnika te 152 civila. Još 323 civila je ranjeno.

Od stranih državljana poginulo je četvoro Brazilaca, četvoro Nijemaca i sedam Kanađana u Libanu, te jedna žena iz Argentine u Izraelu.