Grčko-perzijski ratovi
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Grčko-perzijski ratovi ili Perzijski ratovi, 492 p.n.e. - 449 p.n.e., serija ratova između Perzijskog Carstva i gradova-polisa u Grčkoj. Rat je završio Kalijinim mirom, oko 449 p.n.e.. Rat se završio Kalijinim mirom, oko 449. pne.
Krajem VI vijeka p.n.e. Grci u istočnom Sredozemlju naišli su se pred ozbiljnom opašnošću, nad njima se nadvila sijena Persijskog carstva. Persijanci u to vrijeme gospodarili su ogromnom prostranstvima - od rijeke Inda na istoku do Siriji, Fenikije i Egipta na zapadu. Pod njihovom vlašću bili su i mnogobrojni grčki gradovi na zapadnoj obali Male Azije.
Sadržaj |
[uredi] Jonski ustanak
Grčko-persijski ratovi trajali su pedeset godina, sa dužim ili kraćim predasima (499. - 449. godine p.n.e.). Sukobi su počeli kada su Grci u Maloj Aziji pokušali da se oslobode persijske vlasti. Pobuna koju su podigli pod vođstvom grada Mileta poznata je u historiji pod nazivom Jonski ustanak (499. - 494. godine p.n.e.). Znajući da se sami ne mogu izboriti s ogromnom persijskom vojskom, pobunjenici su potražili saveznike u Grčkoj. Najprije su se obratili Sparti kao najmoćnijem polisu. Pozvali su Spartance da osvoje Aziju i persijsku prestonicu Suzu, gde ih je u carskim riznicama čekalo bogatstvo dostojno boga Zevsa. Spartanski kralj je upitao miletske izaslanike koliko traje put od obale Male Azije do Suze. Kada je saznao da je za to potrebno tri mjeseca, odbio je da pomogne pobunjenicima. Oni su se potom obratili Atinjanima, koji su poslali 20 trijera, lako naoružanih brodova.
Pobunjenici su u početku imali dosta uspeha. Ustanak se naglo širio. Na jugu je zahvatio otok Kipar, a na sjeveru gradove na obalama Helesponta i Propontide. Persijski car Darije morao je brzo da reaguje. Usklađenim akcijama tri velike vojske uspio je da sa svih strana opkoli Milet, središte pobune. Odlučujuća bitka odigrala se 494. godine p.n.e. kod otoka Lade na ulazu u miletsku luku. Persijska flota, sastavljena od egipatskih i feničanskih brodova, razbila je helenske snage; Milet je osvojen i spaljen. Ovi događaji označili su slom Jonskog ustanka.
[uredi] Maratonska bitka
Nekoliko godina poslije sloma Jonskog ustanka Darije I je preuzeo veliki pohod na Heladu. Izgovorao se da želi da kazni Atinjane jer su pružili pomoć pobunjenicima. Toliko je žudio za osvetom da je, prema predanju, jednom svom robu naredio da ga za vrijeme svog objeda podjseća na Atinjane. Darijeva prava namjera bila je, u stvari, da osvoji čitavu Heladu.
Persijska vojska je 490. godine p.n.e. prešla Egejsko more i iskrcala se na Maratonskom polju u Atici. U boju koji se tu odigrao pobijedu su odnjeli Atinjani iako su njihove snage bile znatno malobrojnije. Kada je u zoru dat znak za borbu, atinski vojnici su jurnuli na Persijance. Posljednjih nekoliko desetina metara su pretrčali, da bi što više smanjili učinak preciznih varvarskih strijelaca. Grčki historičar Herodot bilježi da su Persijanci pomislili da su Atinjani poludjeli, ugledavši ih gdje napadaju trkom, bez strijelaca i konjice. Potom su napali varvare s leđa. Persijanci su počeli u neredu da se povlače; Atinjani su ih gonili i ubijali. Pretrpjevši velike gubitke (u boju je poginulo 6400 Persijanaca i samo 192 Atinjana), Darijeve snage su se na kraju dokopale svojih brodova i povukle iz Grčke. Po predanju, jedan atinski vojnik je pretrčao 42 km od Maratonskog polja do Atine da bi građane izvjestio da su pobijedili. Došao je do Atine i rekao: "Pobijedili smo!" Istog trenutka je izdahnuo. Od tog dana se u njegovu čast i čast boraca na Maratonskom polju, stari Heleni su napravili igru koja se zove "maraton", koja se i dan danas izvodi na Olimpijskim igrama.
U godinama poslije maratonske bitke, vodeća uloga u političkom životu Atine pripala je čuvenom državniku Temistoklu. On je postavio temelje atinske pomorske moći. Zahvaljujući otkriću nove srebronosne žile u rudnicima na jugu Atike, državna blagajna je bila puna novca. Temistokle je eklesiju uspio da ubijedi da se taj novac, koji je trebalo da bude podjeljen Atinjanima, upotrebi za izgradnju 200 trijera. Ovi brodovi, na kojima počiva snaga Atine, činili su okosnicu helenske flote koja se u slijedećim decenijama borila protiv Persijanaca.
[uredi] Termopilska bitka
Darijev sin i nasljednik Kserks preuzeo je drugi veliki pohod na Heladu. Persijska vojska je bila ogromna.
[uredi] Bitka kod Artemizija
[uredi] Bitka kod Salamine
[uredi] Bitka kod Plateje
[uredi] Također pogledajte
