Med
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Med je slatka viskozna tečnost koja dolazi iz medonosnih biljka. Med je najčešće vodeni rastvor glukoze, fruktoze, te saharoze. Sadrži aromatične materije, šećer, kiseline. Ima visoku kaloričnu vrijednost, sarži hranjive materije. Dijeli se na monoflorni i poliflorni.
Med nastaje tako što ga pčele medarice stvaraju od nektara koji skupljaju na cvjetovima ili slatkim izlučevinama (medene rose) nekih insekata. Med je i najsavršeniji proizvod prirode, u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. Nektar koji pčele skupljaju iz cvijeća glavni je izvor ugljikohidrata koji pčele pretvaraju u lako probavljivi šećer - glukozu i fruktozu, koji je glavni sastojak meda. Zreli med ne sadrži više od 20% vode, a pčele ga u saću pokrivaju voštanim poklopcima i tako čuvaju od upijanja vlage i kvarenja. U medu se nalaze minerali, aminokiseline, visoko vrijedne organske kiseline kao što su mravlja, jabučna, limunska, octena, jantarna kiselina, pigmenti, razni derivati klorofila, vosak, inulin, te elemente kompleksa vitamina B. Medljikovac sadrži 13 puta više mineralnih tvari od cvjetnog meda, a osobito željeza.
Sadržaj |
[uredi] Vrste meda
- Amorfin med
- Bagremov med
- Dračin med
- Facelijin med
- Heljdin med
- Kaduljin med
- Kestenov med
- Lavandin med
- Lipov med
- Livadni med
- Malinov med
- Maslačkov med
- Med od bjelogorične medljike
- Med od hrastove medljike
- Med od bukove medljike
- Med od crnogorične medljike
- Med od jelove medljike
- Med od smrekove medljike
- Med od matičnjaka
- Metvičin med
- Planičin med
- Repičin med
- Ružmarinov med
- Suncokretov med
- Vrbov med
- Vrijeskov med
- Vrijesov med
- Zlatošipkin med
[uredi] Med prema konzistenciji
- Nektarni med
- Med medljikovac
- Kremasti med
[uredi] Med s obzirom na postupak dobivanja
- Vrcani
- Topljeni
- Muljani
- Med u saću
- Med s komadićima saća
[uredi] Čuvanje meda
Med treba čuvati u čistim, suhim i tamnim prostorijama s dobrim provjetravanjem. Prostorija ne smije biti vlažna, jer med lako upija vlagu, te stoga lako prihvaća druge mirise. Relativna vlažnost zraka bi trebala biti između 60% do najviše 80%.
Med se čuva na niskim temperaturama od 5 do 10 stupnjeva, a vrlo su nepovoljne temperature između 11 i 19 stupnjeva koje pogoduju rastu bakterija i gljivica.
Med ne treba držati u prostorijama s lukom, kiselim kupusom, naftom, benzinom, plinom i ostalim proizvodima intenzivnog mirisa.
Metalne posude koje nisu posebno pripremljene za med ne treba koristiti, jer u njima može doći do reakcije organskih kiselina i metala. I pri uzimanju meda nije preporučljivo koristiti metalni pribor, već npr. plastični, drveni, porculanski.
