Citologija

Izvor: Wikipedija

Citologija ili stanična biologija je biološka disciplina koja za cilj ima proučavanje i razumijevanje stanica. Ovakvo se proučavanje odvija na mikroskopskoj i molekularnoj razini i podrazumijeva fizičke osobine stanica, životni ciklus, staničnu diobu, fiziologiju i međusobnu komunikaciju stanica.

Ljudska stanica

Sve stanice dijele se na prokariote (grčki pro prije i karyon orah ili jezgra) u kojima područje koji sadrži genetski materijal, DNK, nije jasno odijeljeno od ostatka stanice i imaju jednostavniju građu od eukariota. Eukarioti su druga vrsta stanica koje imaju jasno definirani odjeljak s genetskim materijalom, posjeduju velik broj organela koje imaju određene funkcije, i morfološki su složenije.

Najočiglednija razlika između prokariotske i eukariotske stanice je postojanje unutarnjih membrana i njihovih funkcija. Kod eukariota, dio koji sadrži genetski materijal odvojen je od ostatka stanice membranom, dok kod prokariota taj dio nema membranu i nije jasno definiran. Membrane kod eukariota također imaju važnu ulogu u strukturi različitih organela. Organele su unutarstanične strukture s jasno određenim funkcijama u stanici analogno organima koji imaju jasno određenu funkciju u tijelu. Samo ime organela (mali organ) nastalo je tako što su biolozi uvidjeli paralelu u odnosu organela prema stanicama i organa prema tijelu.

Kada se eukariotska stanica pogleda pomoću elektronskog mikroskopa niske razlučivosti, najveće se organele mogu vidjeti u naoko bezličnoj homogenoj supstanci zvanoj citoplazmatski matriks ili citoplazma. Iako na prvi pogled bezobličan, matriks je vrlo važan za stanicu i mjesto je bitnih biokemijskih procesa. Nekoliko vidljivih promjena u stanici, npr. viskozitet stanice, je očigledan zahvaljujući citoplazmatskom matriksu.

Od 70 – 85% ukupne težine eukariotske stanice čini voda, koja se u najvećem dijelu nalazi u citoplazmatskom matriksu. Dio ove vode nalazi se u slobodnom stanju i predstavlja osmotski aktivnu vodu, dok se ostatak nalazi na površini mnogih organela, bjelančevina (proteina) i drugih makromolekula i osmotski je neaktivan.

Najvjerojatnije sve stanice imaju u svom sastavu strukture zvane mikrofilamenti, jako tanka proteinska vlakna, ne šira od 4 do 7 nanometara u promjeru, koja mogu biti ili razbacana po unutrašnjosti stanice ili strukturno organizirana. Mikrofilamenti imaju važnu ulogu u kretanju stanice i njenom oblikovanju i formi.

Druga vrsta vlaknastih organela koje se također nalaze u citoplazmi su mikrotubuli. Za sada se zna da imaju tri uloge u životu stanice:

pomažu u oblikovanju
zajedno s mikrofilamentima sudjeluju u njenom kretanju
sudjeluju u unutarstaničnom transportu

Ove dvije grupe vlaknastih organela pripadaju velikoj mreži koja se zove citoskelet i koja za ulogu ima kretanje stanice i njeno oblikovanje. Prokarioti nemaju visoko organizirani citoskelet.

U životu stanice i njenom svakodnevnom funkcioniranju sudjeluje velik broj organela koje se nalaze u citoplazmi: