Faraon
Izvor: Wikipedija
RijeÄju faraon u Bibliji grÄko-rimski autori misle na vladare Egipta. Naziv potiÄe od egipatske rijeÄi "Per aa" (doslovno "velika kuća"), Å¡to izvorno ( kako proizlazi iz hebrejskog originala Biblije) nije ni naziv vladara, ni osobno ime, nego oznaka za palaÄu. "Velika kuća" je odreÄ‘ivala poreze koje su morale plaćati "male kuće" (obiÄni ljudi) , hramovi i veleposjednici.
Oznaka faraon za osobu kralja poÄinje tek sa Tuthmosisom III. kao vladarska titula uz vlastito ime napisano u kartuÅ¡i od 22. dinastije. Stvarna titula vladara je bila "Nesut" ili "Nisut". To je zapravo znaÄilo "Vladar papirusa" i odnosilo se u stvari samo na vladare gornjeg Egipta, dakle južnog Egipta gdje je rastao papirus. Naslov faraona donjeg Egipta, odnosno sjevernog, bio je "Biti" Å¡to bi znaÄilo "Vladar pÄela". Kako bilo da bilo, u većini jezika se i do danas zadržao naziv "Faraon".
U rana vremena i u ranom razdoblju Starog carstva faraon je vjerojatno uživao božanski status. U vrijeme 5. dinastije oÄigledno dolazi do promjene ideologije: Faraon je joÅ¡ samo Sin bogova, a bogom postaje ponovo tek nakon smrti. Tek puno kasnije su neki faraoni ( Amenhotep III, Ramzes II. ) ponovo pokuÅ¡avaju joÅ¡ za vrijeme svog života biti Å¡tovani kao bogovi.
Uprava Stare države je prema modernim mjerilima bila još vrlo primitivna. Ona je unutar još jako prema plemenskoj pripadnosti razjedinjenom društvu nastupala kroz centralnu administraciju samo utjerujući u redovnim vremenskim razmacima davanja i radni doprinos. Zbog toga, mnogi znanstvenici Staru državu još uopće i ne smatraju državom. Neovisno o tome, u tom razdoblju se pojavljuju najveći graditelji piramida, među njima najpoznatiji kao Keops , Kefren (zapravo Cha-ef-Re) i Mikeren (Men-kau-Hor) .
Tek od vremena Srednje države ograniÄava se vlast regionalnih vladara u korist centralne vlasti, koja je tek time mogla doseći viÅ¡i stadij civilne i vojne organizacije. To se pokazuje velikim melioracijskim zahvatima, trajnim osvajanjem susjednih zemalja, izgradnjom utvrda i vojnim osiguranjem granica kao i uspostavljanjem redovnog pomorskih i kopnenih saobraćajnih veza s državama prednje Azije .
Za vrijeme Nove države Egipat je postajao (posebno u vrijeme Tuthmosisa III. i Ramzesa II. ) velesila ili najveća tvorevina svog doba, da bi taj status povremeno bio uzdrman unutrašnjim nemirima, posebno u drugoj polovini 18. Dinastije.
Ogromna većina egipatskih faraona su bili muškarci, ali u svakom se razdoblju egipatske povijesti pojavljivala poneka vladarica. Najpoznatija je kraljica Hatšepsut iz 18. dinastije. U kasnom staroegipatskom razdoblju su na tron egipatskih vladara dolazili brojni stranci. Od 22. dinastije borilo se više obitelji libijskih plaćenika za faraonsko prijestolje; tek nakon osvajanja Egipta od strane Nubijaca koji su osnovali 25. dinastiju, došlo je ponovo do ujedinjenja Egipta. Poslije osvajanja Egipta od strane Aleksandra Velikog Makedonskog na vlast dolaze Ptolemejevići kao stranci, a najpoznatiji predstavnik te dinastije je sigurno bila Kleopatra VII..
Vidi: Popis faraona