HNK Hajduk Split

Izvor: Wikipedija

Hajduk Split

Puno ime	Hrvatski nogometni klub Hajduk Split
Nadimak	hajduci, splitski bili, majstori s mora
Osnovan	13. veljače 1911.
Igralište	Poljud, Split
Kapacitet	34.200
Direktor	Fredi Fiorentini
Trener	Ivan Pudar
Liga	1. HNL
2005./06.	1. HNL, 5.
Glavni dres 　 Pričuvni dres

HNK Hajduk je najveće športsko društvo u Splitu i također jedno od većih u Hrvatskoj.

Puno ime je Hrvatski nogometni klub Hajduk Split.

Sadržaj 1 Povijest 1.1 Osnutak kluba 1.2 Početak 1.3 Privremena zabrana rada 1.4 Razdoblje nakon rata 1.5 Najveće godine kluba 1.6 Početak u Hrvatskoj 1.7 Liga prvaka 1.8 Dominacija Croatije 1.9 Grgićeva era 2 Simboli kluba 2.1 Dres 2.2 Grb 2.3 Stadion 2.4 Navijači 3 Sezona 2006./07. 3.1 Transferi sezone 2006/07. ( ljeto ) 3.2 Transferi sezone 2006./07. ( zima ) 4 Klupski uspjesi 4.1 Naslovi prvaka 4.2 Osvojeni kupovi 5 Prvačke postave 6 Nastupi u europskim natjecanjima 7 Igrači i treneri 7.1 Treneri kroz povijest 7.2 Najveći igrači 8 Klupski rekordi 9 Transferi Hajduka ( od 1992. ) 9.1 Najskuplji transferi iz Hajduka u inozemstvo 10 Nagrade i priznanja 11 Vanjske poveznice

[uredi] Povijest

[uredi] Osnutak kluba

HNK Hajduk Split osnovala je, u praškom kafiću U Fleku, grupa studenata tehnike iz Praga ( Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, te po nekima i Vladimir Šore ) nakon što su gledali susret tamošnjih Sparte i Slavije. Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u jednom splitskom kafiću "Troccoli" nisu napisala pravila kluba, za tzv. stolom mudraca predlagana su imena za klub, među kojima su bili Mosor, Marjan, Borac, Uskok, Velebit i dr. Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :"...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom".
Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvačena 13. veljače 1911. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji "Kraljeva njiva" koje se prije koristilo kao vojni poligon Austro-Ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se pro-hrvatski, "puntarski" građani, pristaše sjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatle i pridjev u nazivu "Hrvatski" i hrvatski grb kao dio hajdukovog grba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.

[uredi] Početak

Prvi protivnik bio je Calcio Spalato, klub talijanaša koji su živjeli u Splitu, a susret je završio rezultatom 9:0 (6:0) za Hajduka. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je postigao Šime Raunig. 1912. godine, Hajduk je prvi put gostovao, i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba HAŠK i izgubio 3:2. 1923. godine Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije ali nije zabilježio velike rezultate. Veću reputaciju svojim prvim pravim rezultatom, Hajduk je ostvario pobijedivši Marseille (3:2) u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici. Bila je to turneja u sjevernoj Africi. Nakon tog uspjeha momčadi, u Splitu je Hajduk po prvi puta postao glavna tema razgovora, i na povratku momčadi kući s turneje dočekali su ih skoro svi stanovnici grada podno Marjana.

1924. godine cijela postava Hajduka osim golmana koji je bio talijan igrala je za reprezentaciju (Čehoslovačka 0:2), zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domaćim i međunarodnim susretima. Hajduk je postao inspiracija za mnoge umjetnike, osobito pjevače. Najpoznatija je skladba o Hajduku "Kraljica baluna", opereta Iva Tijardovića u čast 15-te obljetnice kluba. 1927. godine Hajduk je osvojio svoju prvu šampionsku krunu, a 2 godine kasnije drugu. 1931. godine Hajduk je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka kluba. Tijekom Drugog svjetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za jugoslavensku reprezentaciju protiv momčadi saveznika.

Istaknuti igrači tog doba bili su napadači Leo Lemešić i Vlado Kragić koji je 1933. na utakmici s HAŠK-om (7:1) postigao svih 7 pogodaka.

[uredi] Privremena zabrana rada

Za vrijeme šestosiječanjske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev Hrvatski bio je prisilno zamijenjen pridjevom Jugoslavenski. Kroz talijansku okupaciju Splita, 1941. - 1943., Hajduk je odbio nastupati u tuđinskom (talijanskom) prvenstvu. Dolaskom grada Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje HNK Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH s prijašnjom trgovinom hrvatskim ozemljem (poglavito Splitom i dalmatinskom obalom), rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovanje u prvenstvu NDH.

HNK Hajduk tajno je obnovio rad na Visu 1944., i djelujući pod nazivom "Hajduk NOVJ" igrao je sa savezničkim momčadima (momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih ozemlja Europe i Sredozemlja. Te je godine na jednoj utakmici u Bariju, Hajduka gledalo oko 50000 tisuća ljudi, što je tada u svijetu (za Hajduka i sad) bilo nevjerojatno.

Za doba FNRJ/SFRJ, iz naziva je bio izbačen pridjev "Hrvatski".

[uredi] Razdoblje nakon rata

Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946. godine osvojeno je Prvenstvo Hrvatske i osnovan časopis "Hajdukov Vijesnik". 1948.-1949. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. 1950. godine klub je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta, što je rekord koji dosad nitko sa ovih prostora nije srušio. Iste godine, prije odlučujuće utakmice sa Crvenom Zvezdom (pobjeda 2:1) osnovana je navijačka organizacija Torcida (nazvana po brazilskim navijačima), te postala prva organizirana navijačka skupina u Europi. 1951. godine rekonstruiran je stadion "Stari Plac". 3. travnja 1955. u Zagrebu je Hajduk uspio pregaziti Dinamo sa 6:0, što je najveća pobjeda u derbiju dva najveća hrvatska kluba. Između 1956. i 1966. nije osvojen niti jedan trofej, iako je Hajduk igrao 3 finala kupa. Jedno vrijeme klub je životario na sredini, pa i samom dnu, ljestvice, no, nije nikada ispao iz najvišeg ranga natjecanja. Napokon je osvojeno prvenstvo 1967., a sljedeće sezone zabilježen je i prvi nastup u nekom europskom natjecanju. No, tada je odmah u prvom kolu bio bolji engleski Tottenham.

U tom su razdoblju nogomet kraj stare Plinare u bilom dresu igrali Frane Matošić, Vladimir Beara, Ivo Bego i Bernard Vukas. Prvi je zabilježio čak 729 golova u 10 utakmica više, što je rekord koji se sasvim sigurno neće nikada srušiti. Beara se smatra najboljim hrvatskim vratarom svih vremena, tada sigurno među svjetskom elitom, a Ivo Bego je jedno od najvećih "Hajdučkih srca" u povijesti. Zagrepčanin Bajdo Vukas, tada jedan od najboljih nogometaša svijeta, najveći je igrač Hajduka, a možda i Hrvatske u povijesti, kojemu se i danas dive svi koju su ga ikada vidjeli u živo. Ostaje upamćena njegova posljednja utakmica u Hajduku, kada je u Splitu izgubljen derbi sa Građanskim, nakon čega se Vukas rasplakao.

[uredi] Najveće godine kluba

Od 1970. do 1980. godine bio je period zlatne generacije Hajduka. Ta je generacija napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. U to vrijeme igrali su Ivan Katalinić ( kasnije uspiješan trener momčadi ), Dragan Holcer, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Brane Oblak, Dražen Mužinić, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Petar Nadoveza, te braća Zoran i Zlatko Vujović i drugi. Istaknuo se i svjetski poznati trener Tomislav Ivić koji je osvojio 3 prvenstva i 4 kupa, prezentiravši izuzetno lijep nogomet. Prema tvrdnjama samog trenera, Hajduk je već tada prakticirao igru sa dešnjakom kao lijevim krilom i ljevakom kao desnim, ono što danas radi trenutni europski prvak Barcelona, a predsjednik je bio čuveni Tito Kirigin, koji se smatra najvećim predsjednikom Hajduka svih vremena. Uz velike uspijehe u domaćim natjecanjima ( 9 trofeja u 10 godina ), u međunarodnim natjecanjima zabilježeno je polufinale kupa pobjednika kupova sezone 1972./73. kada je izbačen od strane engleskog Leeds Uniteda, a iz 1978. pamti se "mitski" susret sa njemačkim HSV-om koji je nakon sjajne hajdukove utakmice na Poljudu, prošao dalje zahvaljujući golu u gostima. Pamti se i 5 uzastopnih kupova, od 1972. do 1977. 1976. kada je Partizan pomoću suca Maksimovića osvojio naslov, Hajduk mu je nanio najveći domaći poraz od čak 6:1. 1971. osvojen je naslov nakon sušnih 16 godina, i to pobjedom u Beogradu, opet, nad Partizanom sa 4:3 nakon što su gubili sa 0:3.
Godine 1979. Hajduk se preselio na novi stadin Poljud, tada jedno od najljepših sportskih zdanja u svijetu. Posljednji gol na "starom placu" postigao je Mišo Krstičević. Ipak, prema rezultatima u 80-ima pričalo se o svojevrsnoj ukletosti Poljudske ljepotice.

80-e su ponudile manje uspjeha u državi ( niti jedan naslov prvaka ), a od europskih natjecanja pamte se polufinale Kupa UEFA 1984. kada je opet koban bio engleski klub, i to stari znanac Tottenham, te četvrtfinale istog natjecanja 2 godine kasnije. Uspjesi van zemlje nadoknadili su neuspijehe kod kuće, a tokom tog desetljeća Hajduk je pobjeđivao momčadi poput Valencie, Bordeauxa, Metza, Torina, Marseilla i Manchester Uniteda. Istaknuti igrači 80-ih bili su Blaž Slišković, popularni "Baka", Zoran Vulić, Aljoša Asanović, te Ivan Gudelj koji je poradi ozlijede prisilno prekinuo vrlo obečavajuću karijeru.

8. svibnja 1991. Hajduk je osvoji posljednji jugoslavenski kup, pobijedivši usred Beograda, tadašnjeg europskog prvaka Crvenu Zvezdu sa 1:0. Gol je postigao Alen Bokšić, a time je Hajduku zauvjek pripao Titov pehar.

[uredi] Početak u Hrvatskoj

Ratne 1992. Hajduk je "totalnim nogometnom" Stanka Poklepovića osvojio prvi naslov prvaka Hrvatske. Jedina je mrlja te sezone bilo uhičenje Igora Štimca radi sumnje u nezakonitu trgovinu oružjem. Naredne je sezone momčad bila jača za Šašu Peršona, Deana Računicu, Stipu Andrijaševića, te iskusnije mlade igrače Tomu Ercega i Mikija Rapaića. Usprkos sjajnom otvaranju sezone, na kraju je slavio rival iz Zagreba. Sezone 93./94. otišli su Štimac u Cádiz, i Bilić u Karlsruher, međutim, iskusna momčad pod vodstvom Ivana Katalinića osvojila je drugi naslov pod hrvatskom zastavom. Gol za naslov postigao je sa 30 metara iz slobodnjaka Zoran Vulić. Sezonu je obilježila i najveća pobjeda uopće u HNL-u, ona Hajduka nad Radnikom (10:0), a pamti se i 6:0 poraz u Europi od nizozemskog Ajaxa.

[uredi] Liga prvaka

Ususret sezone 1994./95. predsjednik kluba Nadan Vidošević puno je investirao u momčad koja je trebala biti konkuretna zagrebačkoj Croatiji, te napraviti što veći uspijeh u Ligi prvaka. Vratili su se Igor Štimac, Aljoša Asanović, Tonći Gabrić, a iz Barcelone je na godinu dana posuđen Goran Vučević. Uz njih su jaku momčad činili kapetan Zoran Vulić, Mirsad Hibić, Stipe Andrijašević, te mladi i iskusni Ivica Mornar, Milan Rapaić i Tomislav Erceg, pod vodstvom Ivana Katalinića. Već u kvalifikacijskim utakmicama sa poljskom Legijom ( 1:0, 4:0 ) "bili" su iskazali svoju moć. U skupini su nakon prva 3 kola došli blizu četvrtfinala odigravši "nulu" sa Benficom, te pobijedivši Steauu u gostima i Anderlecht kod kuće. Uslijedio je remi u Belgiji, te porazi koji ipak nisu upropastili dotadašnje dobre rezultate. U četvrtfinalu ih je dočekao kasniji europski prvak, i tada sigurno najjača momčad Europe, amsterdamski Ajax. Na Poljudu je granitnom obranom Hajduk uspio sačuvati 0:0, dok je u Nizozemskoj Ajax bio bolji sa 3:0. Nakon uspijeha u Europi koji je napunio klupsku blagajnu, klub se okrenuo domaćem natjecanju, te neometan inozemstvom, kad je bilo najvažnije ostvario 7 uzastopnih pobjeda i pobjegao Croatiji, te osvojio naslov.

No, bile su to i godine kada je blokiran račun kluba, što će se u budućnosti pokazati kao ogroman uteg.

[uredi] Dominacija Croatije

Narednih 5 godina Hajduk je proveo u sjeni bogatijeg i politički privilegiranijeg rivala iz Zagreba. Prva takva sezona bila je sezona 1995./96., odmah nakon nastupa u Ligi prvaka. Pripremalo se za još jednu sezonu u najprestižnijem nogometnom natjecanju, klub nitko nije napustio, a došli su australski hrvati Josip Skoko i Steve Horvat i liberijac Mass Sarr. Iako se puno očekivalo, momčad nije igrala dobro i ispali su već na prvoj prepreci - grčkom Panathinaikosu ( 0:0 u Ateni, 1:1 u Rijeci - prljavim igrama grčkih klupskih dužnosnika utakmica je prebačena u Rijeku, zbog navodne "ratne opasnosti" u Splitu ).

Do listopada klub su napustili Asanović, Mornar, Peršon, Erceg, Štimac i dr., a ostavku podnio trener Katalinić na čije je mjesto došao Mirko Jozić. U posljednjem kolu prvenstva pobjedom nad Varteksom omogućili su Croatiji prestići Varaždince i osvoji naslov, na što im je splitska publika uzvratila zvižducima.

Naredne sezone, nakon još jednog neuspjeha u Europi i rasprodaje momčadi navijači su počeli tražiti smjenu uprave, te je kružila i priča o mogučoj privatizaciji kluba, koja se nije dogodila. Sezonu je Hajduk završio iza prvaka Croatije, i to u minusu od 21 boda.

Godinu poslije, Bonačićeva je momčad bila bliže, ali svejedno, iza Zagrepčana. Te sezone u giganta Juventus prodan je za (tadašnjih) 4 milijuna DEM Igor Tudor, što je dugo bio najskuplji transfer iz kluba. Sezona 1999./2000. bila je jedna od lošijih uopće u povijesti. Do jeseni je relativno solidna momčad dobro igrala. Tada je za trenera stigao Slaven Bilić, a 2 dana kasnije na utakmici sa Hrv. Dragovoljcem igrao je Srđan Andrić iako to nije smio radi 3 žuta kartona. Sigećani su se bunili i utakmica je registrirana sa 3:0 za njih. Mjesec dana nakon toga, razljućeni zbog slabih igara i protiv najslabijih protivnika, navijači upadaju na susret sa Šibenikom i opet je utakmica registrirana 0:3. Prvo samo na 6 mjeseci, a kasnije do privatizacije, došao je Branko Grgić sa najavom boljih dana kluba.

[uredi] Grgićeva era

Pod vodstvom novog predsjednika, trenerom je opet postao Zoran Vulić, a Dinamo (od lani vraćeno ime) nije više imao toliku podršku kao prije. U Grgićevoj bolnoj točki, Europi, ispalo se od mađarskog Dunaffera, ali je nakon 5 godina Hajduk opet osvojio naslov prvaka, prekinuvši uzastopnih 5 Croatije iz Zagreba. U siječnju 2002. najavio je Branko Grgić da će u narednih 5 godina Hajduk 3 puta biti prvak. No, glavna i najteža prepreka takvom podvigu bio je njegov "sveti rat" sa financijskim stanjem kluba. Klub je bio u dugu preko 200 milijuna kuna, a obasipale su ga brojne tužbe bilo bivših igrača, bilo restorana gdje je Hajduk odsjedao prije utakmice. Ukupno 360 tužbi, na leđa odvjetnice Košte, koja će i sama za par godina potraživati milijunske cifre. 2001. bila je velika prilika da se prođe opet u Ligu prvaka, nakon pobjede 1:0 nad Mallorcom kod kuće Štimac je udario jednog od djelatnika španjolskog kluba u tunelu stadiona i time praktički izbacio Hajduk. U uzvratu se Mallorca revanširala sa 2:0.

Do dolaska, već puno puta, spominjanog Igora Štimca za sportskog direktora nisu velika imena dolazila u klub. A tada su baš takva počela odlaziti. Štimac je obećao naslov, kup, i Ligu prvaka, no pritom prodao Šahtaru Srnu i Pletikosu, a u Italiju pustio Milana Rapaića. Još solidna momčad, u Europi je ispala krajnje nesretno od Rome, nakon čuvenog nesporazuma Miladin-Rujne, a godinu nakon kranje sramotnog poraza od poluamaterskog Shelborunea iz Irske. U prvenstvu su osvojena 2 naslova, no, sa igrom i konkurencijom koja nikog nije oduševila. U siječnju 2005. doveden je kapetan i ikona Dinama, Niko Kranjčar, a na kraju te sezone i veliki Dinamov trener Miroslav Blažević. Štimac se u međuvremenu isticao upornom svađom sa Mamićem i šamaranjem sudaca. No, isrpva ambiciozna, sezona 2005./2006, obilježit će modernog Hajduka. Tih 10 mjeseci duplo su skratili život svakom navijaču kluba. Započelo je sa najvećim porazom Hajduka u Europi od osnutka kluba, koban je bio nejaki mađarski Debrecen, sa 0:3 u gostima i čak 0:5 usred Splita. U prvenstvu klub po 2 mjeseca nije mogao pobjediti, a nerjetko i postići pogodak. Momčad je bila puna igrača koji nakon odlaska iz kluba nisu više zaigrali ni u blizu toliko ozbiljnim momčadima poput Hajduka. Promjenjena su 3 trenera, no, kod Gudelja su igrači uz alkohol slavili svaki jedva izboren bod i branili se u derbiju na Poljudu, a Bonačić je u veljači 2006. napadnut palicom kraj svog stana. Navijači su kažnjivani zbog rasizma, pa se sa Interom igralo bez gledatelja, a kasnije su upadali u klupske prostorije nakon navodne namještaljke protiv Slaven Belupa. Tokom siječnja sasvim je izvjestan bio stečaj kluba zbog tužbi bivših igrača, Mornara i Hibića. Hajduk je završio jedva peti, 36 bodova iza Dinama, bez Europe naredne godine, a po završetku posudbe i bez Pletikose koji je obranama spasio klub. Zadnje kolo obilježio je derbi na Maksimiru, na Dinamovoj proslavi prvaka kada je Hajduk zahvaljujući sreći i Pletikosi izgubio samo 0:1 od jakog rivala. Štimac je napustio klub još u rujnu.

Nakon sezone klub je napustilo 19 igrača, a trener Bonačić odjednom odlučio napsutiti klub. Vraćen je Vulić, na posudbu stigao "odbjegli sin" Mario Carević, a stigli su još Mladen Bartolović, Boris Živković i Igor Musa koji su preporodili momčad. Te sezone klub je zaredao 7 pobjeda u prvih 7 kola i do kraja polusezone osvojio najviše bodova od svih prijašnjih jeseni u HNL-u. U sezoni "bez imperativa po naslov" Grgić namjerava uigrati momčad koja bi najesen trebala silno jurišati prema velikim uspjesima u Europi i kod kuće.

[uredi] Simboli kluba

[uredi] Dres

Hajduk je svoju prvu utakmicu u dresu sa kombiniranim crveno-bijelim okomitim prugama što je simboliziralo boje hrvatskog grba. Tadašnje austrijsko poglavarstvo grada nije htjelo da se na bilo koji način manifestira hrvatstvo Splita pa nije dozvolilo da boja novonastalog kluba bude hrvatska trobojnica. Kad je zabranjena trobojnica, krenulo se s crvenom (Hrvatska) i modrom bojom (more) i preko njih bijelim slovima napisali Hajduk.

Nakon toga na dresu prevladava bijela boja i glavni dres se sastoji od bijele majice, plavih hlača i plavih čarapa, a ta kombinacija simbolizira bijelo jedro na plavom moru. Bijela boja je postala simbolom kluba i zbog nje je momčad Hajduka ima popularni nadimak 'bili'. Pričuvni dres se sastoji od crveno-plave majice sa okomitim prugama (nekad užim, nekad širim), plavih hlača i plavih čarapa, a simbolizira boje iz hrvatske zastave. Jedno se vrijeme za glavni dres spominjala mornarska kombinacija, sa vodoravnim bijelo plavim prugama, no, taj je dres tek 2 puta nosio vratar Pletikosa.

Treći dres je bio problematičan u izboru. Dok UEFA nije uvela obveznu prijavu trećeg dresa, nije bio ni postojao. Jedan od mogućih je bio i: okomito prugasta bijelo-crvena majica kao na prvoj utakmici. Međutim, zbog činjenice da je ovakav dres sličio na dresove nekih drugih klubova (Crvena Zvezda), koji su imali negativnu simboliku, stvar je bila zastala.

[uredi] Grb

Hajdukov grb je hrvatska šahovnica u krugu, obrubljena plavom vrpcom, sa na svakoj strani po 2 okomite crte koje predstavljaju osnivače Hajduka: Ivaniševića, Šakića, Kaliternu i Stellu. Iznad šahovnice piše Hajduk, a ispod Split. Šahovnica se sastoji od 25 bijelo crvenih polja koja su iste debljine kao i plavi polukrug.

Grb je 1911. konstrurirao Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabijana i Luke Kaliterne, Ana Kaliterna, je odnijela taj crtež u samostan gdje su časne sestre ručno izvezle 20-30 komada. Grb se prvi puta pojavio u javnosti 1926. godine prilikom izvedbe Tijardovićeve operete 'Kraljica baluna' kao dio scenografije. Hajduk je 30 godina igrao bez grba na dresu i prvi put ga je postavio 1941. kada je stavljena originalna verzija. Nakon toga Hajduk je odigrao utakmicu u Bariju 1944. sa crvenom zvijezdom u sredini igrajući pod drugim imenom i od tada je izbačena šahovnica. Nakon toga godinama na dresu egzistira samo crvena petokraka kao simbol slobode koja stoji do 1990., kada u zadnjem prvenstvu Jugoslavije, 1990/91., Hajduk nastupa sa starim grbom, sa hrvatskom šahovnicom, koja se održala do danas.
U međuvremenu se javlja i druga inačica, s hrvatskom šahovnicom, ali uz zvijezdu petokraku u gornjem dijelu grba, na spoju vijenaca.

[uredi] Stadion

HNK Hajduk igra svoje utakmice na Gradskom stadionu na Poljudu od 1979.

Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo". Stadion se nalazio kraj rodilišta nebi li svakom novom Splićaninu to bilo prvo što ugleda. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova.

[uredi] Navijači

Hajdukova organizirana navijačka skupina se zove Torcida, koja je uzela ime po svojim južnoameričkim uzorima.

Klub ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, a izrazito snažnu bazu ima na hrvatskom priobalju od Savudrijske vale do Prevlake. Tradicionalno je jak u Dalmaciji. Čak i u ostatku bivše SFRJ, HNK Hajduk je imao navijače svugdje, među svim narodnim i vjerskim zajednicama, kao nijedan drugi klub na području bivše SFRJ. Kao zanimljivost, važno je napomenuti spomenuti izrazito veliku omiljenost Hajduka među Albancima u SFRJ, posebno na Kosovu, gdje se sklonost Hajduku može usporediti s onom u Dalmaciji.

[uredi] Sezona 2006./07.

• Treneri :
  • Zoran Vulić ( 20. lipanj 2006. - 8. ožujak 2007. )
  • Ivan Pudar ( 9. ožujak 2007. - )
• Predsjednik:
  • Branko Grgić
• Direktor:
  • Fredi Fiorentini
• Sportski direktor:
  • Petar Nadoveza, Tomislav Erceg ( pomoćni )

Igrači:

Vratari
Broj	Drž.	Igrač	Položaj	Učinak tekuće sezone
1		Zlatko Runje	vratar	1 (0)
12		Vladimir Balić	vratar	24 (0)
25		Miro Varvodić	vratar	0 (0)

Obrambeni igrači
Broj	Drž.	Igrač	Položaj	Učinak tekuće sezone
5		Jurica Buljat	stoper/desni branič	13 (0)
6		Boris Živković	stoper/obrambeni vezni	17 (0)
17		Tonči Žilić	stoper	7 (0)
18		Mirko Hrgović	lijevi branič/lijevo krilo	24 (0)
22		Igor Gal	stoper	20 (0)
28		Boris Pandža	stoper	0 (0)
29		Mladen Pelaić	desni branič	6 (0)
		Vlatko Đolonga	lijevi branič	3 (0)

Vezni igrači
Broj	Drž.	Igrač	Položaj	Učinak tekuće sezone
4		Dario Damjanović	obrambeni vezni	23 (0)
7		Filip Marčić	vezni igrač	8 (0)
8		Igor Musa	obrambeni vezni/desni vezni	21 (5)
11		Mario Carević ( na posudbi iz Stuttgarta ) ( kapetan )	lijevi vezni/navalni vezni	12 (4)
14		Marin Ljubičić	vezni igrač/obrambeni vezni	3 (0)
15		Drago Gabrić	vezni igrač	9 (1)
26		Goran Rubil	desni vezni	7 (0)

Napadači
Broj	Drž.	Igrač	Položaj	Učinak tekuće sezone
9		Nikica Jelavić	napadač	15 (2)
16		Mladen Bartolović	napadač	23 (10)
20		Pablo Munhoz	napadač/desni vezni	15 (5)
21		Ante Rukavina	napadač	7 (0)
30		Tomislav Bušić	napadač	18 (8)

[uredi] Transferi sezone 2006/07. ( ljeto )

• U klub su kao slobodni igrači došli Miklosz Gaal nakon probe, Zlatko Runje iz belgijskog Genta, Josip Balatinac kao slobodan igrač, Igor Musa iz Slaven Belupa, Luka Vučko iz ruskog Saturna i Mladen Bartolović iz Zagreba. Posljednji dan prijelaznog roka na posudbu je iz njemačkog Stuttgarta doveden negašnji prvotimac Hajduka, Mario Carević, vratio se i Jurica Vučko iz španjolskog Ejida, te je ugovor potpisao i negdašnji kapetan reprezentacije Boris Živković. U 10. mjesecu na probu je stigao brazilac Felipe Campos, no, ugovor je potpisao tek početkom prosinca.

• Iz kluba su prodani Mario Grgurović u Dinamo, te Mladen Bartulović u ukrajinski Dnjipro. Ivan Režić, Frane Ćaćić, Boris Džidić, Petar Šuto, Danijel Hrman, Tvrtko Kale, Goran Granić, Zvonimir Deranja i Josip Ćutuk napustili su klub po isteku ugovora, a Stipe Pletikosa i Sebastjan Cimirotič su se sa posudbe vratili u matične klubove. Krešimir Makarin posuđen je Kamen Ingradu, Darko Franić Zadru, Mario Budimir Šibeniku, a Nikola Kalinić Puli. Par sati prije završetka ljetnog prijelaznog roka, Niko Kranjčar prodan je engleskom Portsmouthu za 4.5 milijuna eura.

• U klub je došao, pa nakon priprema u Pulu otišao Josip Jerneić. Klub su također napustili kadet Ivan Čelinković ( Vitesse Arnhem ), te juniori Ivan Perišić u francuski Sochaux, i Ivan Strinić u Le Mans.

[uredi] Transferi sezone 2006./07. ( zima )

• Sa posudbi su se vratili Mate Selak, Mario Budimir, Ante Rožić, Nikola Kalinić i Krešimir Makarin. Iz belgijskog Standarda kupljen je 23-godišnji bivši mladi reprezentativac Mladen Pelaić, a iz Šibenika iznimno talentirani napadač Ante Rukavina koji je u Hajduk došao 6 mjeseci ranije od prvotno dogovorenog datuma. Kao slobodan igrač nakon raskida ugovora sa Rijekom, isključivo prema želji trenera Vulića, došao je bivša desetka mlade reprezentacije Goran Rubil, a iz Širokog Brijega je doveden mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine Boris Pandža. Nakon što je odradio dio priprema 4,5-godišnji je ugovor potpisao mladi Ivan Bačak iz Mosora. Nakon neuspjelog pokušaja potpisivanja ugovora u inozemstvu, vratio se kadet Ivan Čelinković.

• U grčki Ergotelis iz Krete prodani su kapetan Darko Miladin i 20-godišnji Mario Budimir, a odmah nakon prvog okupljanja u Rijeku je nakon raskidanja ugovora otišao Luka Vučko. Dragan Blatnjak prodan je u ruski Himki, Igor Kralevski u rusku Luč-Energiju iz Vladivostoka, Jurica Vučko u kineski Tijanjin iz Tijan Jina, a Miklos Gaal je napustio klub nakon uspješne probe u ruskom Amkaru iz Perma. Nakon svađe oko nepoštivanja ugovora, raskidom ugovora od strane HNS-a, klub je napustio i Josip Balatinac.
• Nakon što se vratio sa posudbe u Kamen Ingradu, Krešimir Makarin je poslan na drugo kaljenje u Pulu, dok će Ante Rožić provesti drugi dio sezone u Zadru, Stipe Bačelić-Grgić i Nikola Kalinić u Šibeniku, Toni Pezo u Zrinjskom, Ivan Bačak u Kamen Ingradu, a Mate Selak u Solinu.

• Trener Zoran Vulić podnio je ostavku na Uskrs, 8. travnja, te ga je dan nakon naslijedio dotadašnji trener Šibenika Ivan Pudar.

[uredi] Klupski uspjesi

[uredi] Naslovi prvaka

• Prvenstvo Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije:
  • 1927. i 1929.

• Prvenstvo Banovine Hrvatske:
  • 1941.
    • Za ovaj naslov je bolje je reći prvenstvo Hrvatskog nogometnog saveza, jer su u tom prvenstvu su te godine sudjelovali i sarajevski i subotički klubovi.

• Prvenstvo NR Hrvatske (to prvenstvo je bilo izlučno takmičenje za ulazak za jugoslavensku 1. ligu):
  • 1946.

• Prvenstvo FNR Jugoslavije/SFR Jugoslavije:
  • 1950., 1952., 1954/55., 1970/71., 1973/74., 1974/75., 1978/79.
    • Hajduk je bio dio "velike četvorice" SFRJ-nogometa i jedini klub koji je postao prvak u objema Jugoslavijama, a da nije bio iz glavnog grada jugoslavenske republike/pokrajine. Vrijedi napomenuti da je Hajduk jedini nogometni klub koji je sudjelovao u svim prvoligaškim natjecanjima u Jugoslaviji od 1923. do 1991. Isto tako, Hajduk je jedini klub u objema Jugoslavijama koji je osvojio naslov prvaka bez poraza.

• Prvenstvo Republike Hrvatske:
  • 1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01., 2003./04. i 2004./05.

Kao i u Jugoslaviji, Hajduk je jedini klub koji je u svim prvenstvima RH igrao u najvišem rangu natjecanja, što zajedno čini neprekinuti niz od 79 sezona redovitog sudjelovanja u elitnom nogometnom razredu što je pravi svjetski raritet.

[uredi] Osvojeni kupovi

• Jugokup ( Kup Maršala Tita ):
  • 1967., 1972., 1973., 1974., 1975/76., 1976/77., 1983/84., 1986/87., 1990/91..

• Hrvatski kup:
  • 1992./93., 1994./95., 1999./00., 2002./03.

• Hrvatski superkup:
  • 1992., 1992/93., 1993/94., 1994/95., 2003/04., 2004/05.

[uredi] Prvačke postave

• 1927.: O. Gazzari, R. Gazzari, Rodin, Dujmović, V. Poduje, Kurir, Dešković, Kesić, Š. Poduje, Benčić, M. Bonačić, Markovina, A. Bonačić, Radić, Bavčević, Marić
  

Trener: Luka Kaliterna

• 1929.: O. Gazzari, R. Gazzari, Montana, Rodin, V. Poduje, M. Kurir, Desković, Š. Poduje, Benčić, M. Bonačić, Lemešić, A. Bonačić, Radić, Perajica, Čulić, P. Kurir
  

Trener: Luka Kaliterna

• 1941.: Kokeza, Krstulović, J. Matošić, Rafanelli, Marušić, Bakotić, Alujević, Kacijan, F. Matošić, Sobotka, Radovniković, Jelačić, Batinić, Lolić, Vidak, Luštica
  

Trener: Ljubo Benčić

• 1946.:

• 1950.: Beara, Kokeza, Broketa, Mrčić, Katnić, I. Radovniković, Drvodelić, Luštica, Krstulović, F. Matošić, Vukas, Vidak, Arapović, T. Radovniković, Andrijašević, Senauer
  

Trener: Luka Kaliterna

• 1952.: Beara, Kokeza, Broketa, L. Grčić, Mrčić, Luštica, Senauer, Mladinić, Andrijašević, F. Matošić, Vukas, Katnić, Krstulović, D. Grčić, Arapović, Drvodelić
  

Trener: Jozo Matošić

• 1955.: Beara, Kokeza, Radović, L. Grčić, D. Grčić, Luštica, Rebac, Vukas, Matošić, Vidošević, Senauer, Dadić, Broketa, Krstulović, Bego, Zanetić
  

Trener: Aleksandar Tomašević

• 1970./71.: Vukčević, Ristić, Lemešić, Buljan, Vardić, Holcer, Ivković, Hlevnjak, Jerković, Gluić, Pavlica, Džoni, Širković, Zrilić, Vukman, Slišković
  

Trener: Slavko Luštica

• 1973./74.: Mešković, Bošković, Džoni, Boljat, Peruzović, Holcer, Buljan, Ivković, Hlevnjak, Nadoveza, Žungul, Katalinić, Jerković, Obilinović, Šurjak, Rožić
  

Trener: Tomislav Ivić

• 1974./75.: Mešković, Džoni, Rožić, Boljat, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Jerković, Šurjak, Katalinić, Šimunić, Jovanić, Jurišić, Gluić
  

Trener: Tomislav Ivić

• 1978./79.: Budinčević, Zo. Vujović, Boljat, Luketin, Primorac, Rožić, Zl. Vujović, Peruzović, Mužinić, Đorđević, Šurjak, Žungul, Jovanić, Krstičević, Katalinić, Šalov
  

Trener: Tomislav Ivić

• 1992.: Slavica, Vladislavić, Novaković, Štimac, Abazi, S. Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Vučević, Kozniku, Mihačić, Andrijašević, Ivica, Španjić, Osibov
  

Trener: Stanko Poklepović

• 1993./94.: Mihačić, Vladislavić, Mladinić, Španjić, Hibić, Pralija, Rapaić, Miše, Erceg, Računica, Kozniku, Butorović, Vulić, Mornar, Balajić, Osibov
  

Trener: Ivan Katalinić

• 1994./95.: Gabrić, Butorović, Peršon, Hibić, Štimac, Andrijašević, Vulić, Rapaić, Mornar, Asanović, Meštrović, Slavica, Računica, Pralija, Erceg, Vučević
  

Trener: Ivan Katalinić

• 2000./01.: Pletikosa, Miladin, Rendulić, Sablić, Carević, Miše, Đolonga, Đuzelov, Musa, Leko, Deranja, Bošnjak, Andrić, Bubalo, M. Bilić, Lalić
  

Trener: Zoran Vulić

• 2003./04.: Balić, Miladin, Vuković, Vejić, T. Rukavina, Neretljak, Blatnjak, Carević, Andrić, Bule, Pralija, Krpan, Turković, Deranja

Trener: Petar Nadoveza ( Zoran Vulić vodio momčad kroz cijelu sezonu izuzev zadnje 3 utakmice )

• 2004./05.: Kale, Balić, Vejić, T. Rukavina, Vučko, Đolonga, Bartulović, Žilić, Damjanović, Pralija, Leko, Kranjčar, Munhoz, Bušić, Blatnjak, Lovrek

Trener: Igor Štimac ( vodio momčad samo zadnjih 8 utakmica )

[uredi] Nastupi u europskim natjecanjima

• 1967./68., Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Tottenham 0:2, 3:4

• 1970./71., Kup Velesajamskih gradova:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Slavia Sofija 3:0, 0:1
    
  • 2. kolo: Vitoria Setubal - Hajduk Split 2:0, 1:2

• 1971./72. Liga prvaka:
  • Pretkolo: Valencia - Hajduk Split 0:0, 1:1

• 1972./73. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Fredrikstad 1:0, 1:0
    
  • 2. kolo: Wrexham - Hajduk Split 3:1, 0:2
    
  • Četvrtfinale: Hibernian - Hajduk Split 4:2, 0:3
    
  • Polufinale: Leeds United - Hajduk Split 1:0, 0:0

• 1974./75. Liga prvaka:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Keflavik 7:1, 2:0
    
  • 2. kolo: Hajduk Split - St. Etienne 4:1 1:5

• 1975./76. Liga prvaka:
  • 1. kolo: Floriana - Hajduk Split 0:5, 0:3
    
  • 2. kolo: Hajduk Split - Racing White 4:0, 3:2
    
  • Četvrtfinale: Hajduk Split - PSV Eindhoven 2:0, 0:3

• 1976./77. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Lierse - Hajduk Split 1:0, 0:3
    
  • 2. kolo: Atletico Madrid - Hajduk Split 1:0, 2:1

• 1977./78. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Dundalk - Hajduk Split 1:0, 0:4
    
  • 2. kolo: Diósgyőr - Hajduk Split 2:1, 1:2 ( 11m - 4:6 )
    
  • Četvrtfinale: Austria Beč - Hajduk Split 1:1, 1:1 ( 11m - 4:0 )

• 1978./79. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Rapid Beč 2:0, 1:2
    
  • 2. kolo: Hajduk Split - Arsenal 2:1, 0:1

• 1979./80. Liga prvaka:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Trabzonspor 1:0, 1:0
    
  • 2. kolo: Vejle - Hajduk Split 0:3, 2:1
    
  • Četvrtfinale: HSV - Hajduk Split 1:0, 2:3

• 1981./82. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Stuttgart 3:1, 2:2
    
  • 2. kolo: Beveren - Hajduk Split 2:3, 2:1
    
  • 3. kolo: Valencia - Hajduk Split 5:1, 1:4

• 1982./83. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Zurrieq - Hajduk Split 1:4, 0:4
    
  • 2. kolo: Hajduk Split - Bordeaux 4:1, 0:4

• 1983./84. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Universitatea - Hajduk Split 1:0, 0:1
    
  • 2. kolo: Honved - Hajduk Split 3:2, 0:3
    
  • 3. kolo: Radnički - Hajduk Split 0:2, 0:2
    
  • Četvrtfinale: Sparta Prag - Hajduk Split 1:0, 0:2
    
  • Polufinale: Hajduk Split - Tottenham 2:1, 0:1

• 1984./85. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Dinamo Moskva - Hajduk Split 1:0, 5:2

• 1985./86. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Metz 5:1, 2:2
    
  • 2. kolo: Torino - Hajduk Split 1:1, 1:3
    
  • 3. kolo: Dnjipro - Hajduk Split 0:1, 0:2
    
  • Četvrtfinale: Hajduk Split - Waregem 1:0, 0:1

• 1986./87. Kup UEFA:
  • 1. kolo: OFI - Hajduk Split 1:0, 0:4
    
  • 2. kolo: Hajduk Split - Trakia Plovdiv 3:1, 2:2
    
  • 3. kolo: Dundee United - Hajduk Split 2:0, 0:0

• 1987./88. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Aalborg - Hajduk Split 1:0, 0:1 ( 11m - 2:4 )
    
  • 2. kolo: Marseille - Hajduk Split 4:0, 0:2
    • Zbog divljanja publike i bacanja suzavca na teren u uzvratnoj utakmici na Poljudu klub je kažnjen sa zabranom nastupa u Europi sljedeće 2 godine, dok je ta utakmica registrirana rezultatom 3:0 za Marseille

• 1991./92. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Tottenham 1:0, 0:2
    • Domaći susret Hajduk je igrao u Linzu

• 1993./94. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Hajduk Split - Ajax 1:0, 0:6
    • Domaći susret Hajduk je igrao u Ljubljani

• 1994./95. Liga prvaka:
  • Pretkolo: Legia Varšava - Hajduk Split 0:1, 0:4
    • Skupina C:
  • Hajduk Split - Benfica 0:0 (0:0)
  • Steaua Bukurešt - Hajduk Split 0:1 (0:0)
  • Hajduk Split - Anderlecht 2:1 (1:0)
  • Anderlecht - Hajduk Split 0:0 (0:0)
  • Benfica - Hajduk Split 2:1 (1:0)
  • Hajduk Split - Steaua Bukurešt 1:4 (0:3)
    • 1. S.L. Benfica 9
    • 2. Hajduk Split 6
    • 3. Steaua Bukurešt 5
    • 4. R.S.C. Anderlecht 4
  • Četvrtfinale: Hajduk Split - Ajax 0:0, 0:3

• 1995./96. Liga prvaka:
  • Pretkolo: Panathinaikos - Hajduk Split 0:0, 1:1
    • Domaću utakmicu Hajduk je igrao u Rijeci

• 1996./97. Kup UEFA:
  • 1. pretkolo: Zimbru - Hajduk Split 0:4, 1:2
  • 2. pretkolo: Hajduk Split - Torpedo Moskva 1:0, 0:2

• 1997./98. Kup UEFA:
  • 1. pretkolo: Grevenmacher - Hajduk Split 1:4, 0:2
  • 2. pretkolo: Hajduk Split - Malmö 3:2, 2:0
  • 1. kolo: Schalke 04 - Hajduk 2:0, 3:2

• 1998./99. Kup UEFA:
  • 2. pretkolo: Hajduk Split - Malmö 1:1, 2:1
  • 1. kolo: Fiorentina - Hajduk Split 2:1, 0:0

• 1999./00. Kup UEFA:
  • 2. pretkolo: Hajduk Split - F91 Dundelange 5:0, 1:1
  • 1. kolo: Hajduk Split - Levski Sofija 0:0, 0:3

• 2000./01. Liga prvaka:
  • 2. pretkolo: Hajduk Split - Dunaferr 0:2, 2:2

• 2001./02. Liga prvaka:
  • 2. pretkolo: Ferencvaroš - Hajduk Split 0:0, 0:0 ( 11m - 5:6 )
  • 3. pretkolo: Hajduk Split - Mallorca 1:0, 0:2

• 2002./03. Kup UEFA:
  • 2. pretkolo: Hajduk Split - GI Gotu 3:0, 6:0
  • 1. kolo: Hajduk Split - Fulham 0:1, 2:2

• 2003./04. Kup UEFA:
  • 2. pretkolo: Haka - Hajduk Split 2:1, 0:1
  • 1. kolo: Grasshoper - Hajduk Split 1:1, 0:0
  • 2. kolo: Roma - Hajduk Split 1:0, 1:1

• 2004./05. Liga prvaka:
  • 2. pretkolo: Hajduk Split - Shelbourne 3:2, 0:2

• 2005./06. Liga prvaka:
  • 2. pretkolo: Debreceni - Hajduk Split 3:0, 5:0

[uredi] Igrači i treneri

Pored igrača iz Hrvatske, u Hajduku su igrali i igrači iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Albanije, Italije (iako Hrvat, vratar O. Gazzari je imao talijansko državljanstvo), Češke, Rusije, Liberije, Australije, Kanade, Urugvaja, Mađarske itd. od kojih su neki mnogi igrali i za reprezentacije svojih država.

Pored trenera iz Hrvatske, Hajduka su trenirali i treneri iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Austrije, Mađarske i Češke, od kojih su njeki bili i treneri predstavničkih vrstâ svojih zemalja i velikih klubova općenito.

[uredi] Treneri kroz povijest

Treneri Hajduka
bio trenerom od - do	Drž.	Trener	Uspjesi
1911.		Just
1912.		Josip Šwagrovsky
1913.		Otto Bohata
1914.		Norbert Zajiček
1915. - 1918.		Zdenko Jahn
1919.		Karel Stiasny
1920.		Rudolf Štapl
1920.		Frano Zoubek
1921.		Franz Mantler
1922.		Jindrich Šoltis
1922.		Vaclav Pinc
1923.		Jaroslav Bohata
1923. - 1930.		Luka Kaliterna	2 prvenstva
1930.		Erwin Puschner
1931. - 1936.		Luka Kaliterna
1937.		Karel Senecky
1937.		Luka Kaliterna
1938. - 1939.		Iles Spitz
1939.		Ljubo Benčić
1940.		Jiři Sobotka
1940.		Ljubo Benčić
1941.		Jiři Sobotka	1 prvenstvo
1941. - 1948.		Ljubo Benčić	2 prvenstva
1948. - 1951.		Luka Kaliterna	1 prvenstvo
1951.		Branko Bakotić
1952. - 1954.		Jozo Matošić	1 prvenstvo
1954. - 1955.		Aleksandar Tomašević	1 prvenstvo
1955. - 1957.		Frane Matošić
1957. - 1958.		Ive Radovniković
1958. - 1961.		Milovan Ćirić
1961. - 1962.		Leo Lemešić
1963.		Florijan Matekalo
1963.		Milovan Ćirić
1964.		Krešimir Arapović
1964. - 1965.		Ozren Nedoklan
1965. - 1969.		Dušan Nenković	1 nacionalni kup
1969. - 1971.		Slavko Luštica	1 prvenstvo
1972.		Tomislav Ivić	1 nacionalni kup
1972.		Branko Zebec
1973. - 1976.		Tomislav Ivić	3 nacionalna kupa i 2 prvenstva
1976. - 1977.		Josip Duvančić	1 nacionalni kup
1977. - 1978.		Vlatko Marković
1978. - 1980.		Tomislav Ivić	1 prvenstvo
1980. - 1982.		Ante Mladinić
1982. - 1984.		Petar Nadoveza	1 nacionalni kup
1984. - 1985.		Stanko Poklepović
1986.		Ivan Vucov
1986. - 1987.		Joško Skoblar	1 nacionalni kup
1987.		Ivan Vucov
1988. - 1989.		Petar Nadoveza
1990.		Luka Peruzović
1991. - 1992.		Joško Skoblar	1 nacionalni kup
1992. - 1993.		Stanko Poklepović	1 prvenstvo, 1 nacionalni superkup
1993. - 1995.		Ivan Katalinić	2 prvenstva, 2 nacionalna kupa, 3 nacionalna superkupa
1995.		Ivan Buljan
1995. - 1996.		Mirko Jozić
1996. - 1997.		Ivan Buljan
1997.		Luka Bonačić
1997.		Tomislav Ivić
1998.		Luka Bonačić
1998.		Zoran Vulić
1998. - 1999.		Ivan Katalinić
1999. - 2000.		Ivica Matković
2000.		Petar Nadoveza	1 nacionalni kup
2000. - 2001.		Zoran Vulić	1 prvenstvo
2001.		Nenad Gračan
2002.		Slaven Bilić
2002. - 2004.		Zoran Vulić	1 nacionalni kup
2004.		Petar Nadoveza	1 prvenstvo, 1 nacionalni superkup
2004.		Ivan Katalinić
2004. - 2005.		Blaž Slišković
2005.		Igor Štimac	1 prvenstvo
2005.		Miroslav Blažević
2005. - 2006.		Ivan Gudelj
2006.		Luka Bonačić
2006. - 2007.		Zoran Vulić
2007. -		Ivan Pudar

[uredi] Najveći igrači

Vratari
Broj	Drž.	Igrač	Vrijeme u Hajduku	Nastupi(golovi)	Položaj
1		Vladimir Beara	1947. - 1955.	308 (?)	vratar
1		Ivan Katalinić	1972. - 1980.	195 (?)	vratar
1		Zoran Simović	1980. - 1984.	84 (0)	vratar
1		Ivan Pudar	1979. - 1990.	158 (?)	vratar
1		Tonči Gabrić	1987. - 1988./1994. - 1999.	? (?)	vratar

Braniči
Broj	Drž.	Igrač	Vrijeme u Hajduku	Nastupi(golovi)	Položaj
5		Slavko Luštica	1940. - 1956.	634 (86)	obrambeni igrač
5		Dragan Holcer	1967. - 1975.	419 (9)	obrambeni igrač
6		Ivan Buljan	1968. - 1976.	402 (58)	obrambeni igrač
2		Vilson Džoni	1967. - 1978.	? (?)	obrambeni igrač
4		Luka Peruzović	1972. - 1979./1986. - 1987.	? (?)	obrambeni igrač
11		Robert Jarni	1986. - 1991.	128 (17)	obrambeni/vezni igrač
6		Slaven Bilić	1992. - 1993./2000.	117 (12)	obrambeni igrač
		Jozo Matošić		? (?)	obrambeni igrač

Vezni igrači
Broj	Drž.	Igrač	Vrijeme u Hajduku	Nastupi(golovi)	Položaj
10		Jiři Sobotka	1940. - 1941.	42 (28)	lijevi vezni
9		Brane Oblak	1973. - 1975.	66 (24)	vezni igrač
10		Jurica Jerković	1968. - 1978.	? (?)	lijevi vezni
8		Dražen Mužinić	1971. - 1980.	? (?)	vezni igrač
4		Ivan Gudelj	1979. - 1986.	161 (34)	vezni igrač
8		Blaž Slišković	1981. - 1986.	101 (23)	desni vezni
11		Zoran Vulić	1980. - 1989./1993. - 1995.	? (?)	vezni igrač
10		Aljoša Asanović	1984. - 1990./1994. - 1996./2000.	150 (36)	lijevi vezni
11		Milan Rapaić	1991. - 1996./2003.	98 (23)	lijevi vezni

Napadači
Broj	Drž.	Igrač	Vrijeme u Hajduku	Nastupi(golovi)	Položaj
		Ljubo Benčić	1922. - 1935.	353 (355)	napadač
10		Frane Matošić	1935.-1939./1940.-1941./1944.-1955.	739 (729)	napadač
		Vlado Kragić "Kalun"	1929. - 1940.	354 (266)	napadač
10		Bernard Vukas	1947. - 1957./1959. - 1962.	615 (300)	napadač
9		Andrija Anković	1958. - 1967.	326 (250)	napadač
9		Pero Nadoveza	1963. - 1973.	460 (296)	napadač
11		Ivica Šurjak	1971. - 1981.	? (?)	napadač
7		Slaviša Žungul	1972. - 1978.	? (?)	napadač
7		Zlatko Vujović	1976. - 1986.	240 (101)	napadač
11		Alen Bokšić	1987. - 1991.	95 (27)	napadač
11		Ardian Kozniku	1990. - 1994.	98 (44)	napadač

[uredi] Klupski rekordi

• Hajduk od 1950. čuva rekord kojeg nije uspio srušiti ni jedan drugi klub u SFRJ i Hrvatskoj od 1946. do danas. Splićani su u svojoj prvačkoj godini osvojili prvenstvo SFRJ bez i jednog poraza. Bila je to sezona uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu, pa je odlučeno da se igra od proljeća do zime. Hajduk je u 18 kola od ožujka do studenog ostvario 10 pobjeda i 8 neriješenih. Unatoč toj činjenici, naslov prvaka nije bio izvjestan sve do zadnjih nekoliko kola i utakmice sa Crvenom zvezdom.
  

Ova je godina značajna i zbog rođenja "Torcide", "Hajdukove" organizirane navijačke skupine, koja se po prvi put okupila na ključnoj utakmici protiv "Crvene zvezde" u pretposljednjem kolu 29. listopada 1950.. 20.000 navijača nosilo je "bile" do preokreta i pobjede 2:1, koja im je donijela prvi naslov prvaka nakon 2. svjetskog rata.

• Najbolji start prvenstva: 2006/07. - 7 pobjeda izareda; niz je prekinut porazom u gostima od "Osijeka", koji nakon te utakmice više od 7 utakmica nije ostvario pobjedu

• Najveća pobjeda: U Hrvatskoj 10:0 protiv NK Radnika, a u Jugoslaviji 12:1 protiv Vardara

• Najveći poraz:

[uredi] Transferi Hajduka ( od 1992. )

[uredi] Najskuplji transferi iz Hajduka u inozemstvo

Godina	Igrač	Klub	Cijena
2006.	Niko Kranjčar	Portsmouth F.C.	4.500.000 €
1998.	Igor Tudor	Juventus	4.000.000 €
1999.	Anthony Šerić	Hellas Verona	2.000.000 €
2003.	Darijo Srna	Šahtar Donjeck	1.000.000 €
1999.	Josip Skoko	K.R.C. Genk	1.000.000 €
2000.	Marino Biliškov	VfL Wolfsburg	900.000 €
2003.	Stipe Pletikosa	Šahtar Donjeck	700.000 €
1999.	Elvis Brajković	Santos Laguna	600.000 €
1996.	Ivan Jurić	Sevilla F.C.	600.000 €
2002.	Mate Bilić	Real Zaragoza	500.000 €
2000.	Jurica Vučko	Alaves	500.000 €
2005.	Mato Neretljak	Suwon	500.000 €
2005.	Hrvoje Vejić	Tom Tomsk	500.000 €
2006.	Luka Vučko	Saturn	500.000 €

• Od transfera Nike Kranjčara u Englesku, Hajduk nije dobio cijeli taj novac od 4 i pol milijuna eura. S obzirom da je iz Dinama doveden pomoću privatnih ulagača, većina novca otišla je njima, međutim, nešto je zaradio i sam klub.

[uredi] Nagrade i priznanja

• U drugom svjetskom ratu je klub dobio naslov "Počasne momčadi slobodne Francuske".

• Na kraju svake sezone najborbenijem se igraču daje nagrada Torcide - prsten Hajdučko srce.

• 2003. prije susreta Kupa UEFE sa Romom cijelu momčad i upravu kluba primio je papa Ivan Pavao II.

• Hajdukovi igrači osvojili su 11 olimpijskih medalja.

[uredi] Vanjske poveznice

• HNK Hajduk - Split -- Službena stranica ((hr))
• Stranica navijačke skupine Torcida ((hr))
• HNK Hajduk Neslužbena stranica ((hr))
• Videoblog - Navijaci Hajduka ((en))